Molitva našeg nobelovca: Ovako se Ivo Andrić molio Bogu

Bosanskohercegovački nobelovac i pisac Ivo Andrić zabilježio je u svojoj knjizi “Znakovi pored puta” i jednu iskrenu i lijepu molitvu.

Ona glasi ovako:

“Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna.

Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor.

Daj nam prav put, s prolaznim posrtanjima, a s mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.

I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo “.