Kristina Blažanović dvadesetjednogodišnja djevojka iz Pisara, nedaleko od Šamca, imala je želju da srednju školu i fakultet završi u Republici Srpskoj i svojim znanjem doprinese razvoju zemlje u kojoj se rodila i u kojoj žive njeni najdraži. Ipak, sudbina je htjela drugačije, pa ju je put odveo u Ameriku na školovanje.

Ova nadarena mlada žena prije četiri godine je zahvaljujući Ministarstvu prosvjete i kulture RS dobila mogućnost da se školuje na koledžu u Novom Meksiku.

Sada je jedan od najboljih studenata, zbog čega je zahvalna svima koji su je podržavali kada joj je podrška bila najpotrebnija.

- Prijavila sam se na konkurs Ministarstva prosvjete i kulture kada sam imala 17 godina i sa samo još jednim srednjoškolcem iz Prozora, dobila priliku da se upišem na koledž u Novom Meksiku. Tamo sam završila dva završna razreda srednje škole nakon čega sam, zahvaljujući odličnim rezultatima, dobila priliku da studiram biohemiju na Kolbi koledžu u državi Mein - priča Kristina.

Kaže, srećna je, jer su tamo prepoznali njen kvalitet.

Za svaki korak naprijed koji je načinila u svom obrazovanju dobila je svojevrsno priznanje.

A jedno od najvećih priznanja u Americi jeste dobiti mjesto u Ligi bršljana, što je naziv za Udruženje najprestižnijih koledža. Kristini je ove godine upravo to uspjelo.

Samo što je završila biohemiju upisala je drugi fakultet, biohemijski inženjering na Dartmutu u Nju Hempširu, koji je u Ligi zajedno sa Harvardom, Stenfordom i Berklijem.

- Prije upisa na Dartmut svaki semestar sam bila među top 30 studenata, a na kraju sam dobila informaciju da sam, prema postignutim rezultatima, 27 od 494 studenta u klasi. Zahvaljujući tome, dobila sam priliku da sa školovanjem nastavim na ovako prestižnom fakultetu - kazala je ova Šamčanka, koja nas je proslavila u svijetu.

Od odlaska u Ameriku pa do sada Kristina je stipendista Dejvis fondacije, od koje dobija za školovanje 40.000 dolara godišnje. Uz to, ima mogućnost da radi kako bi i sama djelimično platila svoje troškove.

Prema njenim riječima, najdraži posao joj je u genetičkoj laboratoriji gdje radi ono što voli.

Ističe da nije bilo lako odvojiti se od porodice i otići daleko, gdje je topao kućni ambijent zamijenila hladnim internatom, a poznate drage osobe nekim sasvim drugačijim ljudima, čiji mentalitet nije ni sličan ovdašnjem.

- Trebalo mi je vremena da se priviknem, a kada sam to učinila shvatila sam da moram ispuniti svoj cilj.

Učiti, naučiti i to primijeniti u praksi. Moram da kažem da bez podrške porodice to ne bih uspjela. Svi smo se žrtvovali, a ta žrtva će se, nadam se, isplatiti - zaključuje Kristina i dodaje da bi voljela da se jednog dana vrati u Republiku Srpsku, jer to je onaj dio njenog sna od kojeg nikada neće odustati.