Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Vlastimir Mijović

Islamu se loše piše

Sva naša nesreća se, u stvari, korijeni u vjerskoj pripadnosti najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka, koji su trn u oku kršćanske Evrope, pogotovo svojih susjeda

Vjerska i rasna netrpeljivost najveći su problemi čovječanstva, od iskona do danas. Boja kože, međutim, još dugo će biti tempirana bomba koja neće biti uskoro detonirana, jer je svijet strogo skrojen, i kontrolisan, po mjeri bljedolike rase. Ko zna kad će Afrika smoći snage da na planetarnoj mapi pokuša da izbori dostojanstveno mjesto, skupa sa svojim potomcima razasutim diljem svijeta, ponajviše u Americi.

Za to vrijeme vjerska nesnošljivost hvata golemi zamah. Nema sloge ni unutar hrišćanske zajednice, koja stoljećima upravlja svijetom, ali linija sukoba dominatno se vrti oko krsta i polumjeseca. Žarište je na Bliskom i Srednjem istoku, ali valovi tog sukoba zapljuskuju čitavu planetu.

“Sva naša nesreća se, u stvari, korijeni u vjerskoj pripadnosti najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka, koji su trn u oku kršćanske Evrope, pogotovo svojih susjeda”

Upravo zbog toga i mi smo već decenijama napola pod vodom. Sva naša nesreća se, u stvari, korijeni u vjerskoj pripadnosti najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka, koji su trn u oku kršćanske Evrope, pogotovo svojih susjeda. Preko njih je prije četvrt stoljeća i pokrenut nasilni proces “modeliranja” ovdašnje muslimanske zajednice, njenog fizičkog prorjeđivanja, raseljavanja, razjedinjavanja i podvlačenja pod skute tobožnjih zaštitnika koji su, u suštini, predvodnici globalne hajke na islam i njegove pripadnike.
Stavovi i ciljevi svjetskih imperatora maskiraju se svakojakom ambalažom.

Od njih se rijetko mogu čuti i vidjeti izljevi vjerske isključivosti, ali im se ponekad i to “omakne”.

Mnogi koji danas tapšu Angeli Merkel, zbog njenog zalaganja za sirijske i druge izbjeglice, za šta je mnogi već obdaruju ovogodišnjom Nobelovom nagradom za mir, zaboravljaju šta je kancelarka grmila sa političkih govornica prije pet godina. Tada je Merkelova, ne skrivajući svoje razočaranje u multikulturalni koncept, kazala da on u njenoj zemlji nije uspio.

“Zavaravali smo se da će se radnici, kojima je šezdesetih godina dat posao u Nemačkoj, vratiti kući”, izjavila je Merkel, misleći na turske gastarbajtere koji već u četvrtom koljenu, na užasavanje njemačkih kršćana, tamo svijaju svoje porodično gnijezdo. I ne misle natrag u Anadoliju, ma koliko se neprijatno osjećaju u društvu koje im je, preko svoje liderke, nešto takvo poručivalo.

I kod nas obožavan na početku svog mandata, donedavni predsjednik Hrvatske Ivo Josipović se u jednom momentu takođe oteo samokontroli i poručio da je Evropska unija “iskonsko kršćanski projekt” (juni 2011. godine). Ta je poruka bolno doživljena kod naših Bošnjaka, ali je stigla i do 15 miliona muslimana koji su u tom trenutku nastanjivali evropske države. Jasno je, dakle, šta čeka iza briselskih vrata, na koja kucamo puni lijepih nada.

Angelu nije baš preporučjivo kritikovati, čak ni i Ivu, pa se ozlojeđenost prazni na tipovima poput hrvatskog franjevca Danijela Maljura. On je ovih dana izazvao buru reagovanja svojim istupom na YouTube kanalu, u kojem je ocijenio da je “islam, koji se na mala vrata uvlači u naše živote, gori i od nacizma”. Za njega je ta religija – citiram – sasušeni korov, lišena zdravog razuma, nasilna i usmjerena da uništava cijeli svijet.

Muhamed a.s. je, po Maljuru, “oličenje svega lošeg”, a Kur’an je “đavolsko nadahnuće”. Na kraju, Danijel poručuje da “nema dijaloga sa islamom”. Elem, valja oštriti sablje i nanovo se zaputiti u kršćanske ratne pohode, koji su između 1095. i 1291. odnijeli najmanje milion života (neke procjene su i devetostruko veće).

“Islamu i njegovim pripadnicima u doglednom vremenu se loše piše. Čak i mnogostruko zavađeni Rusi i Amerikanci složni su u jednom: Islamiste treba iskorijeniti!”

Možda je fra Danijel stvarno blesav, ali najviše utoliko što glasno govori ono što mnogi misle, ali o tome “mudro” ćute ili, pod raznim izlikama, već vode križarske bojeve manjeg opsega od onog kojeg zagovara uskogrudi hrvatski bogomoljac.

U svakom slučaju, islamu i njegovim pripadnicima u doglednom vremenu se loše piše. Čak i mnogostruko zavađeni Rusi i Amerikanci složni su u jednom: Islamiste treba iskorijeniti!

Plašim se da pod taj izraz (islamisti) potpada i mnogo toga lijepog, nevinog i bezopasnog. Slute to i naši Bošnjaci, ovdašnji muslimani koji su bez svoje krivice davno strpani u fasciklu sa spiskom “sumnjivih lica”. Stoga se razmahivanje tzv. sirijske krize s razlogom doživljava i kao ugrožavanje vlastite budućnosti.

S tom tjeskobom nije lako živjeti.