FakTTest

KOLUMNA Izetbegović se bez potrebe nametnuo u prvi plan

22/02/2017

Ogromna većina Bošnjaka i drugih žrtava velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu zdušno podržava pokretanje procesa revizije sudske odluke iz 2007. godine, s nadom da se, s novim dokazima, može drugačije ocijeniti uloga Srbije u genocidu i drugim ratnim zločinima.

Manjina koja nije sklona nastavku borbe za istinu i pravdu, tako razmišlja isključivo zbog nevjerice da su svijet i Sud u Hagu spremni da, u eventualnom obnovljenom procesu, presuđuju objektivno. Takvi smatraju da je Srbija već 2007. trebala biti osuđena, pa je političkom voljom amnestirana, što nije daleko od istine.

Uz građane i bošnjački narod, podršku reviziji iskazale su sve političke stranke na koje su raspodijeljeni bošnjački izborni glasovi. SDA je s obje ruke podržala podnošenje zahtjeva sudu, SBB takođe, a dileme nije bilo ni za SDP i DF. Takvo jednodušje među političkim rivalima još nije zabilježeno.

SDP je, preko svog predsjednika, zahtjev za reviziju ocijenio kao neminovan i društveno opravdan.

– Radi se o tome da ne postoji niko ko može i ko ima prava da spriječi građane BiH, koji su doživjeli i preživjeli agresiju, da traže da se dođe do pravde i istine u pravnoj utakmici, u borbi činjenicama i argumentima – kazao je Nermin Nikšić.

Rukovodstvo Demokratske fronte, sa svoje strane, saopštilo je da je “neosporna činjenica da se desila agresija Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, čiji su proizvod hiljade žrtava, koje su dominantno, brojčano, najviše bošnjačke”. Jasno je da i ova stranka, na taj način, podržava aktivnosti usmjerene na dokazivanje vlastite tvrdnje o svojedobnoj agresiji iz susjedstva.

U korist revizije izjasnile su se ovih dana i desetine nevladinih organizacija i stotine javnih ličnosti. Mediji su takođe za pokretanje žalbenog postupka pred sudom u Hagu.

Na osnovu čega li je, onda, srpska politika zaključila da je sve ovo privatna ujdurma Bakira Izetbegovića, bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH?

Riječ je, dabome, o taktičkoj varki kojom se, upornim ponavljanjem, pokušava javnosti da nametne potpuno pogrešan zaključak i da se raspoloženje jednog naroda pripiše isključivo jednom čovjeku. Od Dodika i Ivanića, preko Čavića i Borenovića, do Vučića, Nikolića i Dačića, svi oni “vraga” vide samo u – Bakiru Izetbegoviću!

– Ja mislim da je to unutrašnja potreba gospodina Izetbegovića. On ne smije da suprotstavlja narode jedne drugima, ocijenio je Tomislav Nikolić. U dlaku isti smisao imaju i ocjene ostalih srpskih političara. Neki su čak insinuirali da je Izetbegović krivotvorio volju svog naroda, noseći se “ličnom mržnjom prema Srbima”.

Uz građane i bošnjački narod, podršku reviziji iskazale su sve političke stranke na koje su raspodijeljeni bošnjački izborni glasovi

Istina je, naravno, da je ideja o reviziji izraz opravdanog opštebošnjačkog raspoloženja, kao i svih onih građana BiH koji su trpjeli teške ratne posljedice. Njima ne treba nikakav Bakir da im o tome nameće neko svoje privatno mišljenje.

Za ovu zbrku, međutim, nije zaslužna samo srpska politika. Bakir Izetbegović je, naime, učinio sve da između sebe i zahtjeva za reviziju postavi znak jednakosti, stvarajući lažni dojam da bez njega ništa nije moglo da se uradi. Time je, kao i njegovi srpski kritičari, takođe pokušao da obmane pobornike novog suđenja Srbiji.

Ako je tačno sve ono što se tvrdi, u vezi prava na reviziju i ovlaštenja koja za to ima agent BiH Sakib Softić, onda je Izetbegović trebao biti samo jedan iz mase Bošnjaka i građana BiH koji žele da se iskoristi pravo na žalbu, odnosno reviziju presude iz 2007. godine. Softić je, u skladu sa punomoći koju je dobio od Predsjedništva BiH 2002. godine, sve mogao da realizuje sam. On je, tim ovlaštenjem, dobio prava, ali je dobio i obavezu da kompletan postupak, do posljednje instance, vodi za dobrobit Bosne i Hercegovine kao tužitelja u sporu sa Srbijom.

Na kraju je Izetbegović sve to i priznao, označavajući Softića kao osobu koja je, kobajagi, samostalno donijela odluku o podnošenju žalbenog zahtjeva. No, i prije i poslije toga Bakir se ponašao kao da su ključevi odluke u njegovim rukama.

Bakir Izetbegović je učinio sve da između sebe i zahtjeva za reviziju postavi znak jednakosti, stvarajući lažni dojam da bez njega ništa nije moglo da se uradi

Zašto se Bakir Izetbegović stalno gurao u prvi plan? Nema drugog odgovora do njegove želje da iz čitavog slučaja pobere nešto vlastitog političkog profita, bez obzira što je time otvorio prostor za razne manipulacije, pa čak i zakomplikovao atmosferu oko podnošenja zahtjeva Hagu.

Za pokretanje procesa revizije bio je dovoljan samo Softić. Bakir Izetbegović pri tome se jagmio za vlastite političke poene. Jer, i bez jedne njegove riječi moglo se, sa manje političke buke, povući ovaj važan pravni potez koji uživa podršku ogromnog broja Bošnjaka i građana BiH koji su doživjeli i preživjeli agresiju iz susjedstva.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.