FakTTest

Zna li iko mjesto gdje ljudi nisu zli?!

25/09/2015

vlastimir mijovicPotreba za istinom jedna je od iskonskih ljudskih potreba. Mnogi, opet, najviše od strahuju upravo od nje: najradije bi se, poput djeteta koje se krije od Babaroge, pokrili jorganom preko glave, da ne vide i da ne čuju gdje, s kim i s čim žive.

Savremena epoha, obilježena dosad neviđenim prilivom informacija svake vrste, usadila je u ljude osjećaj da se nikad nije živjelo u gorem vremenu. Svakodnevno do nas stižu vijesti o nesrećama, zlu, izopačenosti, pokvarenosti, bezosjećajnosti, pa i skorom kraju planete koja se pretvorila u gomilu duhovnog i materijalnog smeća.

Mnogi zaključuju naprečac: mediji su za to krivi. Kao da su oni zagadili čovječanstvo. A mediji samo prenose ono što njihovi novinari vide ili čuju. Da su ranije bili tako brojni i razvijeni, možda bismo se danas tješili da je bilo i gorih vremena, samo se o tadašnjim poganlucima nije znalo. Uostalom, malo-malo saznajemo za razne grozote iz bliže ili dalje prošlosti, koje nam pokazuju da je čovjek uvijek bio na gubitku, tlačen i od prirode i od vlastite dvonožne vrste.

U svakom slučaju, današnjica ljude nimalo ne mazi. I ne znam šta čovjeka trenutno više baca u malodušnost: da li ovaj surovi ping-pong sa izbjegličkim glavama s Bliskog istoka ili spoznaja da nas, u pomami za profitom, ovdje toliko omiljeni Volkswagen zatajno truje već godinama. Smislili vrli inžinjeri kako da prevare aparate koji mjere zagađenje koje dolazi iz automobilskih motora, e da bi kompanija izvlačila što više dobiti iz proizvedenih vozila. Malo im milijarde milijardi!

“Da su mediji ranije bili tako brojni i razvijeni, možda bismo se danas tješili da je bilo i gorih vremena, samo se o tadašnjim poganlucima nije znalo”

Čisto sumnjam da ne znaju šta rade i oni koji su nas još više zgrozili, poljoprivrednici iz doline Spreče, koji nam prodaju povrće prepuno teških metala i kancerogenih spojeva. Odmah se sjetih prijatelja iz sela kod Čapljine koji me, nakon dobrog gošćenja, redovito tovario kesama svog luka, paradajza, raštike, pošto ženi naloži da nabere “sa njihove njive”. Oni drugi zasadi, obilato zaprašivani, bili su, dakako, namijenjeni za pijačnu prodaju.

Šta li nam tek na tezgama i rafovima nude gospodari hrane iz Španije i Francuske, kojim je do nas stalo koliko do lanjskog snijega?

Koliko košta da inspekcije na ovo zažmure? I otkad već, za novac, okreću pogled od svakojakog otrova koji je, da podsjetim, posljednjih godina otkrivan u lutkama iz Kine, u “Evinim” sardinama i odjeći glasovite “Zare”, nakon što smo ih se podobro najeli, s njima igrali i oblačili?

Sad mi je već jasnije zašto se i ljudski leševi ne raspadaju nekadašnjom brzinom. Pričao mi čovjek iz komisije za ekshumacije, prije 15-tak godina, na šta su nailazili prilikom iskopavanja posmrtnih ostataka žrtava ratnih zločina.

– Izvadiš leš, a on k’o nov, kaže, k’o da su ga zakopali juče, a ne prije 6-7 godina!

“Povjerovati da neko već prorjeđuje brojno stanje čovječanstva zvuči pomalo suludo. Ne vjerovati u to, možda je još luđe”

Kakve sve hemikalije jedemo i udišemo već decenijama, vjerovatno se, za života, iznutra balzamujemo, kao prastari egipatski faraoni. Eto Semiru Osmanagiću besplatnog dekora za visočke piramide, kad se jednom sa njih zgule trava i zemlja!

Kad sve ovo znamo, ne može se olako odmahnuti rukom ni na tvrdnje da oni zagonetni chemtrailsi (hemijski tragovi) visoko na nebu ne zaprašuju nagore, kobajagi ozonske rupe, nego nadole, neke “suvišne” ljude. Valjda to rade nekom vrstom broma, koju vojska redovno pije u čaju, da se momcima stiša seksualni nagon. Česti su ti tragovi i iznad nas, pa je i novorođenčadi (i zbog drugih razloga, naravno) sve manje.

Povjerovati da neko već prorjeđuje brojno stanje čovječanstva zvuči pomalo suludo. Ne vjerovati u to, možda je još luđe. Dvonošci su odavno izgubili razum, i to upravo misleći da razumno rade sve što rade.

Znam šta nakon ovoga slijedi. Niti će “golfovima” pasti cijena, niti će narod početi da nosi Gajgerove brojače na pijacu. Pogotovo se nećemo buniti protiv onih nebeskih zaprašivača. Svako plaća svoj danak, pa je red stigao i na ovaj naraštaj; džaba se opirati tome što čovjek sam sebi radi.

Znam još nešto. Onoj djevojčici sa zavežljajem na ramenu, čija slika ovih dana šeta Facebookom, niko ne može potvrdno odgovoriti na njen vapaj: Zna li iko put za neko mjesto gdje ljudi nisu zli?!

Komentari

5 Comments

  1. erdinZ

    25/09/2015 at 14:11

    Ljudi nisu zli samo u svetim knjigama

  2. elma

    25/09/2015 at 16:05

    Jako dobro pitanje, svijet se izopačio i sam će sebe uništiti jednog dana jer biti dobar, pošten i iskren više nije u modi

  3. Darko Božuta

    25/09/2015 at 19:17

    Istina je da svijet ima negativan okvir i uvijek ga je imao pa je bilo još gore nego danas ali mi uglavnom znamo za ovo danas pa smatramo da je ovo naše najgore. Po prirodnom zakonu nema zla, nego svak radi ono što je u granici njegove moći to više što su ljudi na nižem stepenu svijesti.Upravo politika daje negativni okvir tj. zloupotreba politike jer oni koji se time bave su pravi sljedbenici prirodnog zakona i njima je do moći-da bi mogli da rade što hoće. To je opet karakteristično za niži stepen svijesti ali upravo tim na nižem stepenu svijesti moć je interesantna i to iz više razloga. međutim ako shvatimo da postoji ogromna vjerovatnoća da živimo u sistemu uslovljene stvarnosti ako mi osuđujemo neke pojave upravo to je ono što je Viša stvarnost željela da postigne i upravo to i predstavlja jednu od stepenica u porastu svijesti. kaže se: Ako želite da promjenite svijet-morate znati da to nije moguće dok se vi sami ne promjenite. Tek prromjenom svog stepena svijesti mi mijenjamo svijet-jer ako smo mi bolji i svijet je bolji. Normalno sigurna sreća koja se temelji na jedinstvu i harmoniji kao pitanjima mudrosti moguće je postići samo u krugu prijatelja i istomišljenika odnosno osoba sa kojima smo žrtvovanjem proširili unutrašnje jedinstvo. Ima puno mjesta gdje ljudi nisu zli, ne možemo reći ni da su kod nas u Bih ljudi zli-daleko od toga mi smo najbolji ljudi na svijetu-drugo je negativni okvir koji je momentalno utemeljen na nacionalizmu i nejedinstvu opet kao pojavama karakterističnim za niži stepen svijesti.Ako shvatimo da postoji velika vjerovatnoća da živimo u svijetu simulirane stvarnosti onda ćemo shvatiti da postoje i dobre vijesti ili vjerski jevanđelja. Ali bili ateisti ili vjernici neminovno je za sreću usvajanje ljudskih kvaliteta a za koje smo goli i bosi.Znači nije svijet kriv za naše neuspjehe nego nedostatak ljudskih kvaliteta.U svojoj knjizi sam ih nabrojao 56 a ja ustanovio sam da ja od tih 56 imam samo jedan-znao sam da budem dobar prijatelj.Još ako zbog negativne situacije u društvu padnemo u depresiju-ništa gluplje nismo mogli napraviti jer štetimo direktno i sebi i drugima. Sve je naopako da bi mi bili ispravni, sve je nepravedno da bi mi bili pravedni-moramo shvatiti da se nalazimo u školi i to do groba.

  4. Anto Bonić

    25/09/2015 at 19:28

    Bravo Vlastimire Mijoviću.
    Iako
    nisam suglasan vašom konstatacijom kako "mediji samo prenose ono što
    njihovi novinari vide ili čuju", mada ima i takvih profesionalaca koji
    korektno odrađuju taj društveno značajan posao – oni su ipak manjina,
    ali sa tekstom i temom koju ste aktuelizirali sam više nnego zadovoljan.

    Vi
    kao moralna vertikala BiH novinarstva sigurno ste se upitali i
    istraživali kakva je vlasnička struktura u medijima, posebice onih
    "velikih i moćnih medijskih kuća", i kako je se samo u 2-3 decenije
    koncetriralo vlasništvo nad medijskim prostorom na najviše 10-tak
    multinacionalnih korporacija koje nam prodaju "istinu" koju oni žele da
    usvojimo i koji nas često svojim 'subliminalnim porukama' pripremaju na
    ono što svjetski moćnici žele postići, tako da nakon nekog vremena kada
    se "to" već dogodi spoznamo da nam je to bilo pred očima, samo nismo
    vidjeli.
    Da
    skratim, medijska manipulacija nad svekolikom populacijom je tolika da
    nesvjesno postajemo oruđem tih centara moći koji kontroliraju medije ili
    u namjanju ruku uspavani promatrači projekata koji se provode pred
    našim očima i protiv nas samih. Oni malobrojni koji spoznaju tu opasnu
    igru budu proglašeni kao zagovornici 'teorija zavjere', a koje u stvari
    nisu teorije, ali jesu zavjera protiv čovjeka, protiv civilizacije,
    kojom se želi vladati, bez obzira na cijenu i dugoročne posljedice.
    Alternativni
    izvori informiranja, posebice oni koji u javnost dopru zahvaljujući
    internetu, su način se dođe do istine, a za koju se mnogi izlažu
    raznoraznim nedaćama režima. Zbog toga su i pokušali legalizirati
    kontrolu interneta. Očito je da slobodnomisleće osobe koje pokušavaju
    široj javnosti "otvoriti oči" budu izloženi nerazumijevanju svoje bliže i
    dalje okoline, ali i pored toga ništa ne umanjuje njihovu, ali i našu
    odgovornost da i dalje uporno iznosimo sve ono što se želi sakriti i što
    je usmjereno protiv nas samih. Još jednom bravo za vaš osvrt.

  5. Anto Bonić

    26/09/2015 at 00:29

    Nije da nije u modi, nego je iz dobrota nezaštićena i izložena silama zla.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.