FakTTest

Dodik u Vučićevoj nemilosti

05/10/2015

 

vlastimir mijovicSrpski nacionalni program, po kojem se nastoji skrojiti novi državni prostor za pripadnike ove nacije u Srbiji i susjedstvu, sačinjen je prije tri decenije u Beogradu. Tamo su određena i imena glavnih “izvođača” radova na teritorijama po kojim je gazila srpska noga, od Prištine i Knina, sve do Sarajeva. Vrh piramide je, dabome, bio u Beogradu, gdje su dizgine kompletnog projekta predate u ruke Slobodana Miloševića.

Novopečeni vožd imao je apsolutni primat nad svojim “pokrajinskim” subašama, koji su se ponašali – od Karadžića i Mladića do Martića, Raškovića i Babića – onako kako gazda diktira ili namiguje.

Od tada, do sada, ključne postavke programa velikosrpskog okupljanja u jednu državu znatno su korigovane. Ako ih je uopšte i bilo, šanse na uspjeh definitivno su izgubljene i u Hrvatskoj i na Kosovu; ostala je još samo Bosna i Hercegovina, kao neka vrsta “utješne nagrade”.

Promijenjan je i personalni sastav piramide koja komanduje osakaćenim velikosrpskim projektom. No, Beograd je ostao stolni grad, premda  miloševićevska ovlaštenja sada ima drugi čovjek – Aleksandar Vučić. U svesrpskim poslovima, njegova je riječ prva i posljednja s obje strane Drine.

Koliko god se Dodik trudi da stvori utisak o svojoj samostalnosti i liderstvu, mnogo bitnije je osluškivati Vučićeve tonove i prepoznavati nijanse njegove politike prema BiH

Još je jedno “sveto slovo” ostalo isto: da se ova šema maskira i javno skriva. Kao što je Milošević svojedobno govorio kako ne može da utječe na Karadžića i Mladića, što je bilo apsolutno netačno, jer su oni pred njim ničice padali, tako i Vučić stvara dojam da se njegova uloga u srpskoj politici u BiH svodi na – konsultantsku. A to je daleko od istine.

Još u nečemu se voždovska uloga poklapa u onom i u ovom vremenu. U zakulisnim diplomatskim kontaktima na međunarodnom planu, Vučić, kao nekada Milošević, vuče konce u ime nacionalne braće i njihovog rukovodstva u Banjaluci. Moćnim strancima on ne može pričati bajke o svojoj “konsultantskoj” ulozi. Uostalom, oni sami, kad kod njega dolaze, često to rade samo da bi iz prve ruke čuli kakav je u kom trenutku odnos ukupne srpske nacionalne politike prema Bosni i Hercegovini. Manje je strancima važno ono što će im reći Milorad Dodik ili neki drugi srpski političar iz BiH. Znaju oni dobro odakle se vuku konci; ko je majstor, a ko su šegrti.

Sve to nepogrješivo osjeća i naša javnost. Stoga nam je, koliko god se Dodik trudi da stvori utisak o svojoj samostalnosti i liderstvu, mnogo bitnije osluškivati Vučićeve tonove i prepoznavati nijanse njegove politike prema BiH. A ona je, iako premijer gleda da što manje otkrije, trenutno na ozbiljnoj vagi oko dalje sudbine trenutnog predsjednika Republike Srpske, sa primjetnim naznakama da bi srpske dizgine u našoj zemlji mogle biti predate u ruke drugog čovjeka i drugog političkog tabora.

Možda upravo Dodikova britka zamjerka Vučiću da je ovih dana dolazio na nevažnu, državnu BH adresu, postane faktor ubrzavanja promjene adrese na kojoj stanuje najvažniji Srbin s ove strane Drine

Može se to naslutiti iz odnosa koji Vučić posljednjih mjeseci pokazuje prema triju Bosić-Ivanić-Čavić, što je još jače došlo do izražaja tokom ovosedmičnog dnodnevnog boravka kompletne Vlade Srbije u Sarajevu. Osim što su susreo sa Dodikovim ljutim srpskim rivalima, Vučić je – zajedničkom sjednicom sa državnom vladom, a ne onom u RS – pokazao da je na istom talasu na koji, malo po malo, uzjahuje i pomenuti trio i njihov Savez za promjene. Koliko-toliko, oni ipak više nego ikad prije promovišu Sarajevo u mjesto krojenja i srpske sudbine.

No, o klizavici pod svojim nogama više od pomenutog signala rekao je sam Dodik. Predsjednik Republike Srpske vrisnuo je kao uvrijeđena udavača “da je Srbija izabrala pogrešnog partnera u Bosni i Hercegovini”! Savjet ministara BiH je, po njegovom viđenju, neko pomoćno tijelo. Zato bi, kaže Dodik, “bilo daleko svrsishodnije da je u Sarajevu, Mostaru ili Banjaluci održan sastanak između Vlade Srbije i obje entitetske vlade”.

Ko zna kako su kontakti Vučić – Dodik dosad proticali, ali je vidno da “prvi Srbin” Bosne i Hercegovine kod istinskog šefa svih srpskih poslova na ovim prostorima nema ni blizu tako dobru poziciju kakvu je imao kod, recimo, Koštunice ili Tadića. Štaviše, javna je tajna da ga, i zbog prošlosti i zbog sadašnjosti, Vučić baš ne “miriše”. A koliko je ta nemilost sad još uvećana nakon što se Dodik drznuo da svesrpskom političkom patrijarhu i svom šefu onako odbrusi kako je to učinio spočitavajući mu da je u BiH dolazio na pogrešnu, državnu adresu.

Ko zna, možda upravo to postane faktor ubrzavanja promjene adrese na kojoj stanuje najvažniji Srbin s ove strane Drine!?

Komentari

2 Comments

  1. Armando

    05/11/2015 at 19:21

    Kad bi Srbi mogli birati jednog predsjednika između Vucica i Dodika sa obje strane drine plebiscitarnu podršku b i osvojio Mile. Zna to i Vucic

  2. Ramo

    05/11/2015 at 20:36

    Vučić vodi računa o interesu Srbije, zna da će za ovakvo sikter ponašanje dobiti pluseve u međunarodnim krugovima. Njim Banjaluka skuži samo za potkusurivanje

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.