FakTTest

Poigravanje s genocidom

22/06/2015

zija-clanak[dropcap]D[/dropcap]ešavanja povodom dvadesete godišnjice genocida u Bosni i Hercegovini uzburkala su javnost u BiH i Srbiji, konfrontirala državnike i političare dviju zemalja, podigla tenzije između Srba i Bošnjaka, uplela srebreničku tragediju u geostrateška nadmetanja, i, najbolnije, uznemirila preživjele žrtve rata i njihove porodice.

Kamen kušnje je nacrt rezolucije koji je sačinila Velika Britanija, uz podršku Sjedinjenih američkih država, predviđen za odlučivanje u Savjetu bezbjednosti OUN-a. U toj incijativi osuđuju se genocid, i, posebno genocid u Srebrenici, kao i svako poricanje genocida. Istodobno, izražava se saosjećanje sa svim žrtvama sukoba u Bosni i Hercegovini. To je praćeno naglašavanjem značaja pomirenja i pozivom državama članicam OUN-a da u obrazovne programe uključe temu genocida.

Vlasti u Republici Srbiji i Republici Srpskoj jednoglasno su protiv ovakve rezolucije i udruženo ponavljaju da u Srebrenici nije bilo genocida. Time Srbija, kao članica OUN, i RS, kao jedan od entiteta bh. države, osporavaju odluke međunarodnih sudova u Hagu koje je osnovala ta svjetska asocijacija – Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog suda za ratne zločine učinjene na tlu bivše Jugoslavije. Takvom nelegalističkom stavu pridružio se predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.

U britanskom nacrtu se nigdje ne spominju ni Republika Srbija, ni Republika Srpska, ni Srbi – ali je, uz podršku Rusije, rezolucija ocijenjena kao antisrpska i protusrbijanska. Dakle, Beograd, Banja Luka i Moskva sami su doveli u vezu Srbiju, Republiku Srpsku i Srbe s genocidom.

Tu nečistu savjest najbolje ilustruje to što je prvom potpredsjedniku Vlade i ministru vanjskih poslova Srbije Ivici Dačiću posebno zasmetalo što se u nacrtu rezolucije 20 puta spominje genocid, a samo jednom pomirenje. Pa kako možete govoriti o pomirenju kada ne priznajete ono što, bez sumnje, i sami znate i što je potvrđeno od najviših svjetskih pravosudnih autoriteta. Ti koji to negiraju nisu za stvarno pomirenje.

Negacija srebreničkog genocida znači u biti njegovo pravdanje. A da je genocida bilo potvrđuju riječi predsjednika RS-a Milorada Dodika da će prihvatiti da je bio genocid nad Bošnjacima ako se ista kvalifikacija da i za učinjeno u ratu na ovdašnjim Srbima.

Strijeljanja, klanja i svakojako zlostavljanje do ubijanja srebreničkih muškarca od 16 godina nadalje, ali i djece i žena, trajalo je danima, uz prehodno preduzete složene vojne operacije. To nije moglo bez jasne namjere, plana, organizacije i sistematičnog izvođenja. Cilj je bio eliminacija jedne etničke skupine s tog područja. A ista namjera je pokazana već sa upadom arkanovaca u Bijeljinu, pa potom u Foči, Višegradu, Goraždu, Prijedoru… Međunarodni sudovi zasad su ograničili genocid nad Bošnjacima (Muslimanima) na srebreničko područje.

U Beogradu i Banjoj Luci se boje priznati genocid jer slijedi okončavanje suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, kao najodgovornijim političkim i vojnim ličnostima za najmračnije zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Bosna i Hercegovina ima još oko godinu i po dana da zatraži reviziju presude Međunarodnog suda pravde povodom tužbe protiv Srbije za genocid.

U britanskom nacrtu rezolucije o genocidu nigdje se ne spominju ni Republika Srbija, ni Republika Srpska, ni Srbi – ali je, uz podršku Rusije, rezolucija ocijenjena kao antisrpska i protusrbijanska. Dakle, Beograd, Banja Luka i Moskva sami su doveli u vezu Srbiju, Republiku Srpsku i Srbe s genocidom. Da je bio genocid potvrdio je i Dodik

Taj sud je potvrdio da je riječ o genocidu na prostoru Srebrenice, utvrdio odgovornost Srbije za nesprječavanje tog najtežeg ratnog zločina i nekažnjavanje počinilaca. Po procjeni većine sudaca tog tribunala, nije se mogla utvditi neposredna odgovornost države Srbije za genocid. Istodobno je ukazano na odgovornost vlasti i rukovodstva vojske Republike Srpske i za genocid. Ali Republici Srpskoj ne može biti izrečena kazna jer nije država (a tako to žele njene vođe).

U RS-u se otud boje da bi priznanje genocida dovelo u pitanje tu tvorevinu, koja već nazivom sugeriše da ne trpi druge etničke grupacije. Prije rata na prostoru RS-a živjelo je oko 45 odsto onih što Srbi nisu. Danas su Hrvati tamo na razini statističke greške a zajedno s Bošnjacima vrte se oko 10 odsto sadašnjeg stanovništva RS-a, što je limit utvrđen od Karadžića.

Kako govoriti o pomirenju kada po potjernici iz Srbije biva u Švicarskoj uhapšen Naser Orić, ratni komandant srebreničke regije, pravomoćno oslobođen od Haškog tribunala za ratne zločine. I to uoči obilježavanja 20. godišnjice od srebreničkog genocida. I to uz poruku da ga Srbija neće prepustiti njegovoj državi BiH na daljnji pravosudni postupak.

Jasno je da je to u službi tvrdnje o jednakoj ratnoj (zločinačkoj) odgovornosti svih strana, pritiska na međunarodne autoritete zbog britanskog nacrta rezolucije i relativizacije značaja obilježavanja genocida u Potočarima narednog 11. jula. Jeste bilo ratnih zločina učinjenih od svih strana u oružanim sukobima u BiH.

Ali samo s jedne strane je to bilo tako smišljeno izvođeno, posebno prema jednoj etničko-religijskoj grupaciji, i praćeno najmračnijim zlodjelima – masovna ubijanja od klanja do spaljivanju u kućama, istrebljivanja cijelih porodica, logori smrti i mučenja, sistematsko silovanje žena (djevojčica, djevojka, supruga, starica) i muškaraca kao sredstvo ratovanja, silovanje pred najbližim i tjeranje članova porodice na međusobne seksualane kontakte, prodaje silovanih kao roblja, ciljna eliminacija intelektualaca, masovna protjerivanja…

Vučić poziva na srpsko-bošnjački dijalog radi normalizacije odnosa. Može, ako kaže da je grijeh s te strane onakav i veći nego su to sudovi kazali. Ipak, ne bi trebalo spriječiti Vučićev dolazak u Potočare. To je čin koji ga dalje dinstancira (konfrontira) sa velikosrpskim ekstremistima iz kojih je i potekao. Vučiću nije lako voditi evropsku i dobrosusjedsku politku zbog stalnog deničarskog antizapadnog pritiska iznutra i laviranja između EU i SAD, s jedne i Rusije, s druge strane. Ali Vučiću treba reći da ono što je izjavio kao izraz pokajanja i sam dolazak u Potočare nije dovoljno za istinsko otvaranje procesa pomirenja.

U morbidno poigravanje s genocidom uključila se i Rusija. Ohrabrujuće je bilo što je ruski ambasador u BiH Petar Ivancov nedavno u potpunosti prihvatio stavove Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC). Ivancov nije bio ni protiv tvrdnje o genocidu ni stavu koji podržava reformska nastojanja na evroatlantskom putu BiH.

Onda hladan tuš. Šef diplomatije Rusije Sergej Lavrov primio je predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i dao mu punu podršku spram ocjene nacrta rezolucije o Srebrenici, ocjenivši je «apsolutno antisrpskom». Rusija se tako ponovo isprsila kao zaštitnica Srba, Srbije i RS-a i potvrdila pretenzije u ovoj regiji unutar geopolitičkog nadmetanja sa SAD i EU. Vidjećemo na šta će izaći ovaj ruski pritisak. Spriječavanje donošenja rezolucije vetom u Savjetu bezbjednosti Moskvi bi donijelo nove velike nevolje u konfrontaciji sa Zapadom.

I još nešto. Lavrov i Dodik su se usaglasili i o opasnosti od ekstremizma pod krinkom islama, povezujući terorističke akte u Zvorniku i Makedoniji s tzv. Islamskom državom i opasnošću koja po toj liniji dolazi iz BiH. Krajnje je besramno uplitati tu temu sa pričom o genocidu nad Bošnjacima muslimanima.

Komentari

9 Comments

  1. Posmatrac_Be

    22/06/2015 at 09:52

    Srbija je balkanska kurva i uvijek pokušava navući mlin na svoju vodu. O Oriću ne mislim ništa lijepo i posebno, ali me hvata bijes jer niko da upita tu istu Srbiju otkud joj pravo da dize nekakve optužnice za ratne zločine ako nema ništa sa agresijom na BIH kakoo tvrdi????

  2. Muki

    22/06/2015 at 10:39

    Svi se u ljeto i pred kakve izbore sjete Srebrenice. Jadan narod samo to mogu reci

  3. Miralem:TZ

    22/06/2015 at 11:49

    Nije se genocid dogodio samo u Srebrenici!!!Šta je sa Prijedorom, Fočom, Višegradom

  4. Sara

    22/06/2015 at 12:15

    Zašto da nekoga žalim ko MENI prosipa tugu i jad, a vamo djecu ženi/udaje za Srbe. Pitanje je dokle više Srebreničkog šovinizma!
    Bio je genocid, morao je da se desi, takav je bio kader, nije se mogao mimoici. Žrtve se nađu, klanja dženaza, i to je to.. zašto da ja nekoga mrzim kada ga ne mrzi ni osoba kojoj je učinio zlo?
    Zašto se meni nameče mržnja?

  5. Sara

    22/06/2015 at 12:18

    Orić ako ode u srbiju, platit će za svakog optuženog i osuđenog Srbina! Oderat će ga! Samo šta "naš" narod ne konta jeste da Švicarska nije dio EU, tako da nju zaboli ona stvar što je neko oslobođen, pa tako i Orić..

  6. Sara

    22/06/2015 at 12:20

    I nakon svih tih genocida, svi oni će prije oženiti Srpkinju nego Bosanku! Samo kada se ženili, onda će pričati o budučnosti, i kako je sve super, ali kada treba obilježavati neku "godišnjicu", eh onda se svi sjete da je tamo "neka" silovana ili neki ubijen

  7. Nahid

    22/06/2015 at 13:34

    Tako ti je to u zivotu :D

  8. Vispak

    22/06/2015 at 19:16

    Takva im je kultura…Pogledaj samo s kim se "zabavlja" unuka Alije Izetbegovića.

  9. Labud

    23/06/2015 at 20:05

    Ti glupaco nemoj spominjati svojim pognaim ustima genocid u srebrenici i srebrenicu ti i jesi vlahindura !

    Ti znas mrzi ili ne mrzi neko cetnike ! Hajvanuso glupava 99,9 % Srebrenicana koji su prezivjeli golgotu Srebrenice ne da mrzi nego prezire cetnike i ti glupaco ako ih ne mrzis niko te i ne tjera ! Mater vam jebem ti i nahid ko dva majmuna svakom loncu poklopci pu smradovi !

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.