Sa oca na sina, sa sina na snahu…

U intervjuu za TV 1 Nikolina Veljović ovih dana je, u gomili “normalnih” pitanja Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku SDA i članu Predsjedništva BiH, postavila i jedno “nezgodno”. To je ona vrsta pitanja u kojim se, po zdravorazumskom rasuđivanju javnosti, sagovornika dovodi u škripac, da govori o nečemu što škodi njegovom imidžu, što je među građanima i u medijima izazvalo loše odjeke.

Naivni su, dabome, svi koji su tako pomislili. Izetbegović je k’o iz topa izbiflao svoj odgovor, bez trunke snebivanja, dvoumljenja ili eventualnog kajanja. Da mu je nezgodno govoriti o nezakonitom postavljenju svoje supruge na poziciju “prvog ljekara Bosne i Hercegovine”, odnosno direktora naše najveće bolnice, on bi se unezgodio mnogo prije, kad su se razmatrali kandidati za tu titulu.

Još tada Bakir bi rekao svojoj supruzi: “Vidiš, Seko: ti znaš da te volim i cijenim, ali ti objektivno nisi, svojom dosadašnjom karijerom, dorasla jednoj takvoj funkciji. K tome, dovodiš me u nezgodnu poziciju i u stranci i u javnosti, jer će svi reći da sam te ja progurao na tu funkciju, pogotovo zato što se nisu stekli svi zakonski uslovi da još uopće biramo generalnog direktora UKCS. Sjećaš se koliko je halabuke bilo kad si postala šefica Pedijatrije, a posebno kad smo skinuli Bakira Nakaša i u Vojnu bolnicu tebe imenovali za direktoricu! Zato te molim da još razmisliš o svojoj želji. Ti znaš da bih ja sve za tebe učinio, ko mi je značajniji u životu? Ali, može se to obiti o glavu i tebi i meni. Znaš dobro koliko je zlih jezika u javnosti već zbog toga što sam ja svog oca naslijedio u SDA i Predsjedništvu BiH. Možeš misliti koliko će biti nezgodno da sad ja za neku veliku funkciju favorizujem njegovu snahu, odnosno svoju suprugu”.

Ako je suditi po Izetbegovićevoj “mudroj” procjeni da nije loše što nova direktorica naše najveće bolnice “ima dobre veze”, onda već znamo i ime kandidata SDA za Predsjedništvo BiH na narednim izborima – to je doktorica Sebija I.

No, Bakiru nije bilo nimalo nezgodno kad je bilo vrijeme za “nezgodaciju”, kad je mogao da utiče na nezdrave apetite svoje višedecenijske životne saputnice. Pogotovo se nije unezgodio kad mu je kolegica Nikolina postavila onaj kobajagi škakljivi upit. Znao je da je takvo pitanje nemoguće zaobići u času kad o tome bruji na sve strane. Stoga je imao spreman, pomno osmišljen i pripremljen odgovor, vjerovatno usaglašen sa njegovim savjetnicima za javne istupe.

Ali, džaba je utopljeniku mlatarati rukama. Nije majka sina ružila što je (na kocki) gubio, nego što se – vadio! A Bakir se “vadio” svisoka nas podučavajući kako je sva sreća pa u Sarajevu imamo osobu koja je kao nacrtana da zasjedne na čelo ljekarske reprezentacije glavnog grada BiH. Pri tome mu je, u nizu prešećerenih bombonica, iz usta izletjela i jedna koju javnost nikako ne može da procucla, a koja, osim o “slučaju Sebija”, sve govori i o tome kako Bakir Izetbegović zamišlja vlast i način na koji se biraju ljudi koji će u njoj obnašati najznačajnije funkcije.

“Možda, u slučaju KCUS-a kojem svi sada treba da pomognu, nije ni loše da menadžer bude neko ko ima dobre veze” – posljednja je rečenica koju je Izetbegović trebao javno da kaže. A rekao je baš tako, doslovno.

Elem, budite iskreni pa recite: Ko ima bolje veze od supružnice “prvog među Bošnjacima”? Niko! Po kriteriju “dobrih veza”, Sebiji I. niko ne može ni da opepeli, kao što pravu konkurenciju nema ni gomila Bakirovih privatnih ahbaba, rodbine, rodbinine familije i drugih koje je on instalirao u vrhove stranke, države, entiteta, kantona, opština, javnih preduzeća.

Svi ti ljudi imaju granitno čvrste “veze”, s njim, naravno, “veze” koje su božanski važne da bi se upravljalo i vladalo.

Nevolja je samo jedna: kriterij “dobrih veza” najpogubnije je načelo po kojem se vlast ekipira. Tako se stvaraju dinastijski, nepotistički, klanovski krugovi kojim jedna država ili narod postaju vječiti plijen jedne te iste halke. A to je, otkad ta stranka postoji, krunsko načelo po kojem funkcionira SDA. S oca na sina, sa sina na snahu, sa snahe na unuče, sa daidže na daidžića, sa amidže na amidžića, pa na njegovo dijete itd. Nije bitna nečija sposobnost, bitno je da je to neko iz “familije”, neko sa “dobrim vezama”.

Kriterij “dobrih veza” najpogubnije je načelo po kojem se vlast ekipira. Tako se se stvaraju dinastijski, nepotistički, klanovski krugovi kojim jedna država ili narod postaju vječiti plijen jedne te iste halke

Po ovom sistemu, koji Bakir Izetbegović slijepo slijedi, logično je i ko će 2018-te biti kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, u času kad on, istekom dva mandata, gubi pravo na treći uzastopni. Biće to neko ko ima najbolje veze s njim i njegovom halkom. A ko mu je preči od Sebije I., supružnice i političke istomišljenice, saborca u najtežim i svim drugim trenucima!

Umjesto još neke ocjene ili zaključka, samo ću pripomenuti da je nekoliko dana prije Izetbegovićevog intervjua na TV 1, Sud u Beogradu odlučio da niko iz porodice Broz nema pravo da naslijedi bilo šta od imovine Josipa zvanog Tito. Pogotovo su izvisili ljudi iz njegove nekadašnje političke halke, kojim nije ostala čak ni država, a kamoli pravo na bogomdano vladanje tom državom.

Danas, i kod nas, nije tako. Po principu “dobrih veza”, ako tako ostane, ovdje ćemo i za sto godina imati vlast potomaka Bakira Izetbegovića, njegove rodbine i jaranske halke koja i sada vlada.