Velika predratna afera
Placevi funkcionerima za izgradnju vikendica u Neumu
Još niko zbog slučaja Neum nije podnio ostavku, niti je smijenjen, a pogotovo nije zaglavio u zatvoru
U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst o čuvenoj aferi “Neum” (nezakoniti krediti kojim su građene vikendice funkcionera u Neumu), a koji je objavljen u listu “Naši Dani” 28.10.1988. godine.
Tekst autora Juse Prele prenosimo u cijelosti:
Da je pravda spora i gotovo nedostižna, važi samo u slučaju kada se to odnosi na naše visoke državne i partijske funkcionere I njihove štićenike u Republici i opštinama. To najzornije pokazuje slučaj neumskih vila, gdje javnost nikako ne može da sazna kompletnu istinu kako su dodjeljivani placevi i na koji nacin su izgradene lijepe kuće za odmor u Surdupu i Tihoj Luci.
Strogo kontrolisane »zvanične informacije« su polovicne ili netačne, pa njima samo mogu da povjeruju naivci a i takvih je sve manje. Tek, zrnce istine procurilo je na sjednici Društveno-političkog vijeća Republičke skupštine, dana 24. 10. a i to je ponuđeno tako stidljivo da se, ne daj, bože, neko od moćnika ne uvrijedi, ili što bi bilo tragičnije, da ne ostane bez kuće pored mora.
Stoga vrlo drsko izgleda dopis koji je potpisao Nikola Kuzman, predsjednik SO Čapljina, gdje se kaže da je od 270 primljenih zahtjeva za dodjelu placeva povoljno riješeno 116. U tom dopisu se čak tvrdi (bolje bi bilo reci laže) da »niko od organa ili pojedinaca u opštini Čapljina nije uzurpirao pravo SO oko dodjele neizgrađenog građevinskog zemljišta koje joj po Zakonu pripada«!
Još se kaže da je zemljište dodjeljivano prema Zakonu. Uvidom u spise i laiku je jasno da ništa nije rađeno prema zakonu, što je utvrdila i Republička uprava za Imovinsko-pravne poslove, a koja kaže da su »nadležni organi opština Čapljina i Neum povredili ustavne i zakonske norme o jednakosti i ravnopravnosti građana u našpem pravnom sistemu.
Zbog kršenja Zakoni i Ustava nikome nije falila ni dlaka sa glave, Štaviše, ‘Odgovorni Iz političkog vrha SO Čapljina za svoju vjernost republičkim uglednicima samo su napredovali. Tako je Kazimir Jelčic dogurao do člana republickog SSRN, a Ljubo Dragičevic je direktor APRO »Hercegovina«. U čapljinskoj čaršiji se govori o klanu »ljubinovaca«, ljudi kojima se Dragičević okružio i koji su na uticajnim mjestima u opštinl. Ovog puta nije nam cilj da navedemo sve one koji su nelegalno dobili placeve I društvenim parama Izgradili vile. Stoga se izvinjavamo većini koju nećemo pomenuti.
Recimo, placeve su dobili a da nisu na vrijeme ili nikako tražili: Milanko Renovica (izvinjavamo se Renovici što pod pritiskom ne može da obavlja važne partijske zadatke), Kazimir Jelčic, Jozo Dodig, Uglješa Uzelac, Desa Herljevic itd. Protiv ovako jake konkurencije nikakve Šanse da dobiju placeve nisu imali brojni radnici, invalidi, nosioci Partizanske spomenice, povratnici iz inostranstva i drugi anonimni iako su podnijeli zahtjeve, neki cak 1971. godine. Nekoliko zahtjeva uopšte nije razmatrano. Placelovci radi ilustracije, navest ćemomo nekoliko.svijetlih primjera dodjele placeva u mutnom.
Nikola Stojanović, koji uporno tvrdi da nije bilo mucki kada je njegova vila u pitanju, plac je dobio na sjednici SO Capljina 18. 4. 1977. godine, a da sve bude još ljepše, zahtjev je podnio 7. 10. 1977. godine, dakle gotovo 6 mjeseci poslije. VI se pitate kako je to moguce da plac dobije prije no što je podnio zahtjev. Odgovor je jasan u funkcionerskom socijalizmu sve je moguće. Kazimir Jelčić je dobio saglasnost 18. 4. 1977. godine na zahtjev koji je stigao samo tri dana prije sjednice SO. Nema šta, valjana capljinska blrokratija. Ante Budimir je saglasnost dobio 18. 4. 1977. a zahtjev je podnio nešto kasnije 15. 9.1977. godine. Žarko Medugorac je’ saglasnost, takođe, dobio na čestitoj sjednici SO Čapljina od 18. 4. 1977. a zahtjev je podnio 18. 7.1977. godine. Sve su nešto kasnili drugovi sa podnošenjem zahtjeva. Mora da su gradili socijalizam, pa nisu imali vremena.
Kakve su šanse bile gradana Bogdanović Stojana i Ivana, koji su zahtjeve podnijeli još 1971. godine? Iste, to jest nikakve šanse da dobiju plac imali su Mirko Radin, vojni invalid iz Sarajeva, Fikret Ihagić, auto-mehaničar sa llidže, Milanko Petkovic, radnik iz Sarajeva i mnogi drugi a svi su oni podnijeli zahtjeve još 1976. godine, znatno ‘ prije svojih mocnih konkurenata. 0 i.682 zahtjeva sasvim običčnih gradana SFRJ delegati SO Neuma uopšte nisu bili upoznati. A SO Čapljina je odbila 157 podnosioca zahtjeva dok je Neum bio u njihovoj nadležnosti. Najveća »greška« odbijenih je bila što nisu na visokim funkcijama ili što nisu rođaci ili prijatelji republičkih ili opštinskih bogova.
SO Čapljina je dodijelila ukupno 63 lokacije na sjednicama od 18. 8, 30. 8. i 19. 12. 1977. godine, a vecina tih zahtjeva koji su povoljno riješeni podnesena je tokom te istorijske 1977. godine. A obrazloženje, zašto je baš tim licima udovoljeno je da zaboli glava. Pa se kaže: »da se lokaliteti dodjeljuju po osnovu prethodno sprovedenog postupka gdje je utvrđeno da imenovani nema kuće (III), odnosno vlastitog zemljišta I izdate saglasnostl Mjesne zajednice«.
E, čuj: Milanko Renovica nema zemljište ni kuću na Sokocul A to za laike hoće reći da se na taj nacin baš na podruju Neuma rješavala teška stambena problematika raznih drugova Mesihovića, Bradvica, Mutapčića, Andrića, Ištuka, Kresa, Cecura itd itsl. Mislite da je iz tog kozaračkog kola za dodjelu placeva iskocila porodica Mikulić. Ma, kakvi. Placevi su dodijeljeni na imena Rajke i Planinke Mikulic.
Dakle, Branko je ostao kratkog placa. A zašto su na spisku vlasnika placeva gotovo isključivo zvučna imena naše politike iz SO Neuma šalju, blago rečeno, smiješno objašnjenje da ce takve ličnosti uticati na dalji razvoj komune. Gledano kroz prizmu »burazerskog socijalizma« ili kadrovske kaše, koju je predocio Munir Mesihović, na nedavnoj sjednici CK SKBiH, to i nije tako smiješno. A to što Zakon nije poštovan, što je poništena ustavna ravnopravnost gradana, ‘za to nikog da glava zaboli. Još niko zbog slučaja Neum nije podnio ostavku, niti je smijenjen, a pogotovo nije zaglavio u zatvoru.
Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.
