Featured

Demokratija i(li) nasilje

08/01/2015

zija-clanak[dropcap]M[/dropcap]Masakriranje novinara Charlie Hebdoa-a nije samo besprimjeran čin terora nad medijskim poslenicima, već akt egzekucije osuđenih na smrt od nekog samozvanog suda.

To je bila brutalna likvidacija, drugačija od terorističkih ataka bombama ili samoubicama-bombama. Dželati s kapuljačama izvršili su nalog gledajući u oči svoje žrtve i rešetajući ih. To je novina u represalijskim napadima džihadista koji su očito globalna prijetnja.

Ko sve stoji iza ovog mračnjačkog djela tek će se saznavati. Ovaj brutalni akt stavlja na kušnju praktično cijelu planetu. Mnogo toga u vezi s pariškim užasom traži hladno i odgovorno propitivanje zašto se desilo i zašto su se dešavali slični teroristički akti.

Krvavi udar na Charlie Hebdo atak je na same temelje Republike Francuske, rodonačelnice građanskog društva i zemlje u kojoj je pravo na slobodu mišljenja među osnovama tamošnje i ukupne demokratije.

Charlie Hebdo je žestoka i beskompromisna novina koja je zabranjivana i od francuskih vlasti. Ono što daje posebnu težinu njihovoj izuzetnoj misiji jeste svijest o mogućnosti da budu ubijeni, već i javno kazana tvrdnja da će biti ubijeni. 

Kakvo poslanje, kakva hrabrost!

I odmah je pitanje, gdje su tu francuske vlasti, gdje je tu policija u državi koja je sasma centralizovana kada su u pitanju poslovi sigurnosti? Posebice, što su prijetnje toj satiričnoj novini već dugo znana konstanta. Francuski mediji i veliki broj građana ustali su u odbranu svojih teško, pa i krvavo stečenih sloboda i prava. To hrabri.

Slijedi ozbiljno odmjeravanje, ne samo u Francuskoj, između branilaca demokratije sa šovinizmom, rasizmom, ksenofobijom i islamofobijom, unutar toga.

Nikakav teror ne može biti opravdan. Ali je nužno, i u ovoj prilici posebno, zaroniti u to šta je sve dovelo do toga da ti mladi ljudi učine to što su uradili.

To što se dešava u Francuskoj s mladim ljudima, čiji su korijeni iz arapskih zemalja i «crne» Afrike, jesu ovovremeni rigidni efekti kolonijalizma. Francuska kao i druge bivše kolonijalne sile nije im pomogla da stasaju u samoodržive države i samoodgovorna društva.

Jeste svo vrijeme otvorena Francuska, kao i druge zemlje zapadne Evrope, za dolazak ljudi s tih prostora. Ali ne mali broj useljenika je ostao socijalno neuključen, frustriran, na društvenim marginama. Svako malo izbiju pobune društvenih autsajdera u francuskim predgrađima.

Jedan od uticajnih francuskih analitičara poručuje da u toj zemlji više ništa neće biti isto. Možda je to prva, impulsivna reakcija. No, neće biti lako naći mjeru između odbrane državnog autoriteta, opšte sigurnosti i zaštite građana, očuvanja najviših demokratskih vrijednosti. Nakon 11. septembra, Amerikanci su pristali na redukciju svojih prava.

Jako je bitno kako će se EU ponijeti sa stanjem u kojem je pariški masakr jedna od krajnje upozoravajućih indikacija

Posljednje karakteriše planetarna projekcija krajnjeg civilizacijskog nazadnjaštva zagrnutog pozivanjem na «izvorni islam». To je, ponajprije, odgovornost režima u islamskim zemljama koje, radi trajanja svoje vlasti, manipulišu religijskim učenjem s težnjom da očuvanjem vjerske zatucanosti drže mase pod kontrolom. I ne samo to, najuticajnije islamske države nastoje izvoziti tako projiciranu ideologiju kao globalni politički program (Saudijska Arabija, Iran i niz transancionalnih islamističkih pokreta).

Nezaobilazno je podsjetiti da su SAD imale i imaju snažna uporišta u autoritarnim režimima na Bliskom i Srednjem istoku. Bin Laden je bio američki saveznik u ratu protiv SSSR-a pa je, potom. kao glavna prijetnja likividiran od Vašingtona, bez presude.

Takva sudbina je zadesila i diktatore Sadam Huseina i Moamera Gadafija. Američko-evropski intervencionizam na prostoru islamskih zemlja bio je osnovan na lažnim tvrdnjama, što se sad i zvanično priznaje, i nigdje nije doveo do mira. Naprotiv, organizacije alkaidovskog tipa pojavile su se tamo gdje ih nikad nije bilo. Zahvaljujući i internetskoj indoktrinaciji, pristalice džihadizma prisutne su diljem Zapada i planete.

Sve to se zbivalo i zbiva u konstelaciji obnovljene imperijalističke agresivnost, kroz globalni neoliberalizam, posebno ohrabren raspadom SSSR-a, debaklom komunističkih i socijalističkih poredaka u Evropi. Taj neoliberalistički nalet dovodi do jačanja kranje ljevice i ekstremne desnice u članicama Evropskoj unije. Dodajte tome i džihadiste i imate eksplozivnu smjesu.

Otud je jako bitno kako će se EU ponijeti sa stanjem u kojem je pariški masakr jedna od krajnje upozoravajućih indikacija. Na vagi su slobada i(l)i teror, demokratija i(l)i nasilje.

Treba vjerovati u demokratsku snagu Evrope.

Što se Bosne i Hercegovine tiče, kroz historijsko iskustvo, nijedan svjetski belaj nije zaobišao ovaj prostor. Naprotiv, ovdje su se prelamale i prelamaju sve globalne silnice.

Bh. država je ranjiva zbog nezaliječenog strašnog ratnog iskustva, ustavnog uređenja koje hrabri neživljene velikosrpske i velehrvatske namjere, reafirmacije nacifašističkih ideologija (četništvo, ustaštvo), te obnova mladomuslimanske ideje u sprezi s uvezenim vehabijskim i selefijskim idejama i snaženjem uticaja islamskih zemalja jer je Zapad u ključnim momentima ostavio BiH na nemilost agresorima.

Ovdje je u više navrata, kroz terorističke akte i na drugi način, testirana mogućnost daljeg prodora džihadske ideje. Kad to smjestite u zapaljivo socijalno stanje u cijeloj zemlji, zbog korumpirane i nesposobne vlasti, eto napretek razloga za brigu.

Ono što je još uvijek sigurno jeste da ovdašnji Bošnjaci muslimani s indignacijom gledaju na svaku vrstu radikalizma u ime islama. Malo ih je otišlo na tu stranu. Ali kako će se ovdje stvari razvijati, nažalost, još uvijek najmanje zavisi od Bosanaca i Hercegovaca.