Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Zija Dizdarević

Ideološko čistunstvo i politička stvarnost

Državom i društvom vladaju pogubna sprega tri K (korupcija, kiljentelizam, kriminal) i tri N (nekompetentnost, neodgovornost, nepotizam)

Svaki put nakon izbora, uspostave raznoraznih koalicija i razočarenja zbog vlasti koje unazađuju Bosnu i Hercegovinu već četvrt vijeka – postavlja se pitanje opravdanosti udruživanja stranaka različitih ideoloških svjetonazora.

Pa se u tumačenju neuspjeha i krimogenog ponašanja vlasti krivica površno svodi na to što je neka važna stranka ušla u koaliranje sa onima koji su na suprotnom idejnom kraju.

Takve kritike upućivane su Stranci demokratske akcije zbog partnerstva sa Socijaldemokratskom partijom i Demokratskom frontom. Dakako, žestok i žeći otpor takvim političkim savezništvima dolazi od članova i simpatizera stranaka građanske i lijeve orijentacije. Tako su neki u vrhu SDP-a nastojali plošno objašnjavati svoj sunovrat saradnjom sa SDA. Takva kritika stiže i iz i prema DF-u. A u SDA i HDZ-u, istodobno, za loše vršenje vlasti krive savez sa SDP i DF.

Puna istina nije baš takva. Nacionalne stranke traju i nalaze dogovor već 25 godina na prinicipu trodiobne vlasti i podjele postizbornog plijena. Svako drugačije ponašanje ugrožava razlog njihovog postojanja, osnovan na lažnom etničko-religijskom patriotizmu. SDP se nije kompromitovao zbog koalicije sa SDA, već što mu se ponašanje u vlasti sasma približilo maniru SDA, HDZ-a i SNSD-a. DF nervira nacionalne stranke insistiranjem na zakonitosti i otporom logici tala.

Tačno je da dejtonski Ustav BiH favorizuje nacionalne stranke, slijedom entitetsko-etničkog uređenja države koje determinira način odlučivanja. U tom sklopu normalno funkcionisanje vlasti limitira činjenica da su domovi naroda, sasma nelogično, dobili iste ingerencije u zakonodavnom postupku kao i predstavnički domovi. Tu je i mogućnost entitetskog i nacionalnog veta.

Međutim, za cjelovitu spoznaju ovakvog stanja u zemlji mora se uvažiti ono što je prethodilo Dejtonu. Prvim višestranačkim izborima 1990. dominirao je savez SDA, SDS-a i HDZ-a i to će ostati odlučujućom političkom matricom u BiH sve do danas. Jedina izmjena, SNSD je preuzeo ulogu SDS-a.

Taj pakt je već do rata urušio republikansko uređenje BiH, što je teška odgovornost i SDA. Maksima te stranke i njenog osnivača Alije Izetbegovića je bila: «Potreban nam je novi dogovor naroda». Isto su htjeli i Slobodan Milošević i Milan Kučan i Franjo Tuđman ali na hegemonističkoj i separatističkoj osnovi. Već to je prijetilo i urušavanju i diobi RBiH.

Državom i društvom vladaju pogubna sprega tri K (korupcija, kiljentelizam, kriminal) i tri N (nekompetentnost, neodgovornost, nepotizam). Ali, nikakve koristi nema od kafanskih i medijskih jadikovki da su sve stranke iste, forumašakih naklapanja o kvarnosti politike i svim političarima kao lopinama, kao ni od kolumnističkih podilaženja tim ispraznostima

Trostruki pobjednici u BiH 1990-te krenuli su odmah na podjelu plijena – posebice, privrede. Išlo se sve dotle da se danima razmatralo, primjerice, kome će u sarajevskom gradskom saobraćajnom preduzeću pripasti tramvaji, kome autobusi i trolejbusi a kome minibusi (nije ih htio niko jer su neisplatni) po stranačko-nacionalnoj liniji. Dogovor nije postignut jer je uslijedila agresija.

Međunarodni autoriteti ponijeli su se krajnje sramotno. Ključne sile podržavale su Miloševića, Kučana i Tuđmana. OUN nije vojno stala u zaštitu svoje nove članice bh. države mada je po svojim normama morala to učiniti.

Tek u drugom mandatu Bill Clinton odlučuje da se uspostavi pax americana uz podršku francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca. I to je bilo sramotno. Uvaženi su učinici agresije, najvećma od istočnog ali i zapadnog susjeda i priznate posljedice najtežih ratnih zločina, sve do genocida.

Tako je današnji ustavno-politički poredak u BiH kombinacija predratnih izbora i ponašanja i ratno-dejtonskih učinaka. Nisu ni glasači bezgriješni u tom procesu.

Pogubnost saveza tri vodeće nacionalne stranke po zemlju i njene građane je očita. Jedino u čemu su svo vrijeme složni je parazitska dioba interesnih sfera. Nažalost, u međuvremenu nije stasao građanski blok koji bi se nametnuo kao vodeća snaga sposobno da povede BiH naprijed, primarno, dekriminalizacijom politike. Državom i društvom vladaju pogubna sprege tri K (korupcija, kiljentelizam, kriminal) i tri N (nekompetentnost, neodgovornost, nepotizam).

Ali, nikakve koristi nema od kafanskih i medijskih jadikovki da su sve stranke iste, forumašakih naklapanja o kvarnosti politike i svim političarima kao lopinama, kao ni od kolumnističkih podilaženja tim ispraznostima. Može li se uprkos stvarnosti koja djeluje beznadežno nešto uraditi.

Ideološko čistunstvo ovdje pomoći ne može jer je nerealno i od njega nema nikakve vajde. Što god mislili o ovdašnjim strankama pojedinačno i skupno, one imaju izborni legitimitet koji su im građani dali (ne)glasanjem. Što god mislili o vladajućim i opozicionim političarima, nema smetnji da budu i dalje takvi kakvi jesu dok im se ne dokaže nezakonito ponašanje.

Ideološki neprincipjelne koalicije su, dakle, bh. neminovnost. Idejne suprotnosti između kleronacionalnih i građanskih stranaka nisu problem same po sebi ako postoji mogućnost provodivog dogovora o zajedničkim a društveno korisnim interesima.

O Bosni i Hercegovini ne postoji ni temeljni konsenzus – opstanak i perspektiva bh. države. U Republici Srpskoj svim vodećim strankama taj entitet je svetinja i to isključivo kao «Srpska». Razlika je što Dodikov SNSD i njegovi sateliti hoće RS kao tvorevinu Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika a opozicija je realnija. Cilj joj je zadržati dejtonske gabarite RS u BiH.

Otud je bitno sa Savezom za promjene (SDS, PDP, NDS) održavati koaliciju na razini države. Taj je savez za ubrzanje integracije u Evropsku uniju i otkočenje procesa učlanjenja u NATO. Dodika i dodikovštinu treba gurnuti sasma na marginu.

Ideološki neprincipjelne koalicije su bh. neminovnost. Idejne suprotnosti između kleronacionalnih i građanskih stranaka nisu problem same po sebi ako postoji mogućnost provodivog dogovora o zajedničkim a društveno korisnim interesima. Dobro je da SBB uđe u vladajuće koalicije, ali i da ostanu Savez za promjene i Demokratska fronta. Intenziviranje evroatlantskih integracija podrazumijeva snaženje zakonitosti i odgovornosti vlasti

Zbog krimogene politike na svim nivoima vlasti, BiH je nužna bar djelimična pravosudna i moralna katarza, presuđivanjem za pljačku, korupciju i organizovani kriminal «krupnim ribama». To bi zastrašilo ostale.

Amerikanci su pokrenuli projekat u pokušaju nove reforme politikom poklopljenog, korupcijom razjedenog i nesposobnošću kompromitovanog pravosudnog sistema u zemlji. Istodobno, intenziviranje evroatlantskih integracija podrazumijeva snaženje zakonitosti i odgovornosti vlasti.

Iz pređašnjih i drugih razloga dobro je da DF ostane u vlasti kao korektivna savjest, posebice, spram SDA i HDZ-a. Da se razumijemo, nije ni DF radio sve kako treba. Ali, u pravu je Reuf Bajrović (Oslobođenje, 10.10.2015.) kada kaže da je pojava DF-a pozitivno uticala na početak demokratizacije SDP-a i oživljavanje povezivanja ljevice i drugih građanskih stranaka. Zahtjev za unutarstranačkom demokratizacijom zatresao je i SDA, a imaće uticaja i drugdje.

Širenje koalicije na federalnoj i državnoj razini sa Strankom za bolju budućnost, uprkos svim rezervama, je objektivno dobra stvar. Ali je ružno i šteti državnim interesima što SBB putem Dnevnog avaza vodi pogromašku kampanju protiv DF-a. Kao što bi nastavku starog vodio povratak SNSD-a u koaliciju na nivou države, čemu i dalje teži HDZ.