Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Vlastimir Mijović

Koreja svjetskog nespokoja

Mogu li stanovnici Seula, Tokija ili Čikaga biti sigurni da nisu dio tzv. podnošljive kolateralne štete ukalkulisane u projekat zaustavljanja Sjeverne Koreje na njenom putu da postane velika nuklearna sila?

Internet stranica www.nuclearsecresy.com ovih dana je jedna od najposjećenijih u svijetu. Na njoj se može vidjeti prognoza šteta koje bi u bilo kom većem gradu na planeti izazvala eksplozija hidrogenske bombe.

Procjena je napravljena i za Sarajevo. Ukoliko bi ga pogodila H-bomba, začas bi se stvorila vatrena lopta koja bi u tren oka spalila sve do temelja u prečniku od 2.19 km. Smrtonosni pojas radijacije širio bi se u krugu od 2.9 kilometara, a snaga detonacije sravnila bi sve zgrade sa zemljom u dužini od 3.45 kilometra.

Naredni rušilački talas uništio bi svu infrastrukturu u krugu od oko 7.27 kilometara od mjesta eksplozije dok bi toplina radijacije zahvatila sve u opsegu od 19.4 kilomentra. Autori ove analize procjenuju da bi život izgubilo najmanje 60.000 ljudi. I to sve od jedne bombe.

Na top-listi najrizičnijih gradova vodeći je Njujork. Tamo bi H-bomba ubila čak četiri miliona ljudi. Teško bi nastradalo još mnogo velikih gradova, a crni danak bio bi višestruko uvećan u slučajevima da na isto mjesto bude ispaljeno više ubojitih projektila.

Većina onih koji posjećuju pomenutu internet stranicu čine to iz puke znatiželje, bez imalo straha da bi mogli da postanu mete i žrtve hidrogenske bombe. Ogromna većina svijeta potpuno je nedužna u velikim globalnim okršajima, poput ovog koji se zametnuo oko Sjeverne Koreje, čije probe sa H-bombama su praktičnu upotrebu ovih čudovišta učinile realnijom no ikad prije. Računa se, međutim, da rizik od kataklizme prijeti samo toj državi te Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, eventualno i Kini. U tom krugu narasta konflikt koji bi mogao dobiti i dramatični vojni epilog, uključujući i upotrebu najrazornijeg oružja, hidrogenskih i nuklearnih bombi.

Rizik za eskalaciju sukobu u pomenutom krugu uopšte nije mali. Ukoliko bi se realizovale prijetnje Vašingtona i krenula silovita vojna intervencija u Sjevernoj Koreji, pogrešno je uljuljkivati se u uvjerenju da vladajući režim u toj državi ne bi posegnuo i za najsurovijom odmazdom: pokrećući nuklearne napade na Seul, Tokio ili Čikago, koji se najčešće pominju u njihovim prijetnjama.

Iako su svjesni da bi to bilo ravno kolektivnom samoubistvu, jer bi američka nuklearna odmazda sa zemljom vjerovatno sravnila veći dio Sjeverne Koreje, vladari u Pjongjangu možda su zaista sposobni na takav potez. Njima je svakako presuđeno. A kad tonu vođe, za državu i narod njima je onda svejedno.

U eventualnom velikom vojnom okršaju i razmjeni nuklearnih napada SAD vjerovatno imaju svoju procjenu podnošljivog rizika. Mogu li stanovnici Seula, Tokija ili Čikaga, na primjer, biti sigurni da nisu dio tzv. podnošljive kolateralne štete ukalkulisane u projekat zaustavljanja Sjeverne Koreje na njenom putu da postane velika nuklearna sila? Mislim da crv sumnje u građanima ipak rovi. Svijet je postao toliko sumanut da se svemu moguće nadati.

Obruč oko Sjeverne Koreje već je čvrsto stegnut. Svakog trenutka može početi veliko kreševo, ali je jednaka i vjerovatnoća da se na relaciji SAD – Kina – Rusija, koje preko S. Koreje svode neke svoje račune, preko noći postigne neki sporazum koji bi uklonio ratnu opasnost, a pogotovo onu od nuklearnog rata. Ne bi bilo prvi put da velike sile prestraše čitav svijet i da onda naglo spuste loptu, odnosno međusobne tenzije.

Mogu li stanovnici Seula, Tokija ili Čikaga biti sigurni da nisu dio tzv. podnošljive kolateralne štete ukalkulisane u projekat zaustavljanja Sjeverne Koreje na njenom putu da postane velika nuklearna sila?

U tom slučaju, jedini rizični faktor ostao bi režim u Pjongjangu. SAD će, kako stoje stvari, pristati na neki kompromis samo pod uslovom da taj režim bude smijenjen, a nuklearno-hidrogenski arsenal Sjeverne Koreje uništen. To bi označilo njegovu kapitulaciju.

Velika je nepoznanica kakav bi odgovor na ovakav scenarij stigao od sjevernokorejskog 33-godišnjeg lidera Kim Jong-Una. Ponešto o tome znaju Peking i Moskva, prije svega to da li Pjongjang zaista ima onoliko brojne i upotrebljive smrtonosne arsenale kakvim se hvali. Ukoliko nema, tim gore po Kim Jong-Una, po njegov narod i državu, kojim SAD, snažnije no ikad, prijete uništenjem.


“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“