Featured

Mlijeko, most i još ponešto

31/08/2015

zija-clanakPredsjednik vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović hladnokrvno je saopštio da je njegova država uložila žalbu na prodaju mlijeka iz Bosne i Hercegovine u zemlje Evropske unije, kako bi «zaštitila hrvatske izvoznike», kao jedina članica EU koja je to učinila. U pozadini je ljutnja što Vijeće ministara BiH ne prihvata da Hrvatskoj ostanu privilegije iz trgovinskog programa CEFTA, čiji je član prestala biti ulaskom u EU. Uz Zagreb je stala i Evropska komisija, prijeteći BiH sankcijama ako ne udovolji hrvatskom zahtjevu.

To je krajnje nekorektno i od Zagreba i od Brisela. Milanović ne krije da je riječ o hrvatskoj ucjeni. Nejasno je zašto je EU za dvostruke privilegije Zagrebu, koje BiH stavljaju u nepovoljan položaj spram zapadnog susjeda, a bh. državi se daje evropsko tržište na kašičice. Nekorektno je i postupanje Vijeća ministara BiH, koje umjesto da riješava, bilateralno ili trilateralno, problem tzv. «tradicijske kvote», dovodi u pitanje jedva izborenu mogućnost da se bh. mlijeko prodaje po EU.

Usredsredimo se na odnos Hrvatske prema BiH i to u vrijeme kada je u Beču – tragom nove evropske inicijative za regiju bivše Jugoslavije plus Albaniju – nastavljeno nastojanje, pokrenuto lani u Berlinu, da se politički i socioekonomski stabilizuje regija – kako bi ubrzalo uključivanje preostalih zemalja u evropsku zajednicu. U tom nastojanju je ključno pitanje normalizacije političkih odnosa među državama regije i razvoj privredne i svake druge saradnje koja bi uvezala područje na zajedničkim interesima i projektima.

Milanović se odlučio da baš u tom trenutku politički i ekonomski zarati s bh. vlastima, izazivajući ogorčenje ovdašnjih proizvođača i građana bez obzira na etničku pripadnost. Tvrdnja da jer riječ o predizbornoj manipulaciji ne rasterećuje problem, naprotiv. Samo podsjeća da je za hrvatske političare, bez obzira na idoelogiju i strančku pripadnost, BiH, prije svega, hrvatsko-hrvatska tema i izborna igraonica, kako bi pridobili glasove ovdašnjih bosanskohercegovačko – hrvatskih (dvo)državljana.

Nakon ulaska u EU hrvatske političare obuzeo je kompleks više vrijednosti koji iživljavaju i na BiH. To je praćeno nastavljanjem posmatranja bh. države kao hrvatsko-hrvatskog pitanja i izborne igraonice zapadnih susjeda

Nešto prije «mliječne krize» zavarničilo je, opet, između Zagreba i Sarajeva povodom izgradnje Pelješkog mosta. Tom prilikom je arogancija zvanične Hrvatske prema BiH podignuta na još viši stepen. Zagreb je naljutilo upozorenje bh. ministra saobraćaja i komunikacija Slavka Matanovića da je iz medija saznao da se ide na izgradnju mosta, te da bi trebalo da prije početka radova dvije zemlje postignu sporazum o primjeni konvencije OUN-a o razgraničenju na moru.

Na taj staložen i opravdan stav uslijedila je violentna reakcija iz srodnog ministarstva u Milanovićevoj vladi. Siniša Hajdaš Dončić – ministar za pomorstvo, promet i infrastrukturu – poručio je zapjenušano: «BiH mora znati da mi držimo ključeve njene povezanosti s Europom. Hrvatska se ne da ucjenjivati i ukoliko BiH ne bude kooperativna neće se graditi mostovi na Savi kod Svilaja i Stare Gradiške». Ni to mu je nije bilo dovoljno, pa je dodao: «Bosna i Hercegovina će u Europsku uniju ići preko Drine i Srbije, a ne preko mostova na Savi».

Ovdje se Hrvatska odnosi prema BiH državi kao neposlušnom vazalu kojeg ima pravo kazniti kako joj bude po volji. Na ovaj politički gangsteraj nije bilo odgovarajućeg reagovanja ni od bh. zvaničnika ni u javnosti. Da je takvo što došlo iz Sarajeva, po bh. vlastima bi udarali šamari sa svih strana, a ovako – tišina.

Nakon ulaska u EU hrvatske političare obuzeo je kompleks više vrijednosti koji iživljavaju i na BiH. To sugeriše da tamošnje vlasti posmatraju BiH na isti način kako se to radilo iz Zagreba od 1990. godine naovamo, bez obzira ko je na vlasti. U sadašnjoj vlasti u Hrvatskoj jedina dobrohotna i iskreno naklonjena snaženju bh. države i njenoj evroatlantskoj budućnosti jeste šefica diplomatije Vesna Pusić. Ostali na BiH gledaju s paternalističke visine, kao na objekat hrvatskih interesa, a ne ravnopravnu državu i susjeda kojem se treba naći na ruci. (Uzgred, pročitah u Hrvatskoj zagonetačkoj reviji «Kvizorama» aforizam o stanju u toj zemlji: “Svi smo mi za EU. Pola je za E, a pola za U.”)

Predsjedništvo BiH bi napokon trebalo da utvrdi platformu i pokrene razgovore za rješavanje otvorenih pitanja (i) sa Hrvatskom. Valjda je logično da uredimo odnose sa susjedom s kojim dijelimo oko  hiljadu kilometara granice

Predsjedništvo BiH bi napokon trebalo da utvrdi platformu i pokrene razgovore za rješavanje otvorenih pitanja (i) sa Hrvatskom. Valjda je logično da uredimo odnose sa susjedom s kojim dijelimo oko hiljadu kilometara granice

Dakako, sve je to rezultat, ponajprije, stanja u nas. Kakva-takva bh. država postoji, ali nema bh. politike. Vladajući političari su jednostavno inferiorni u međunarodnim relacijama, uneseni u sebe, svoje šićare i bojazni. Čast izuzecima koji su malog uticaja.

Bez obzira na sve to, Predsjedništvo BiH – kako prvoodgovorni organ za spoljnu politiku i međunarodni položaj bh. države – dužno je da i povodom ove situacije učini sve na normalizaciji i unapređenju odnosa (i) sa Hrvatskom. Vijeće ministara BiH neka se bavi stručnom obradom spornih tema. Ima tamo časnih i sposobnih ministara.

Najgluplje i najgore bi bilo dalje zaoštravanje otvorenih pitanja između dvije države, blokiranje međugraničnog prometa i bojkotovanje proizvoda s jedne i(li) druge strane granice.

Ako se mogao potpisati sporazum s Crnom Gorom, s kojom dijelimo nedugu granicu, valjda je logično da najprije uredimo odnose sa susjedom s kojim dijelimo oko hiljadu kilometara međudržavne međe.