Featured

Pe(h)le i proljetne laste

23/03/2015

Prštalo je sve od akcija, požrtvovanih startova, peta, driblinga, majstorskih dodavanja i golmanskih odbrana. Bilo je, istina, i 11 žutih kartona, ali obzirom na tradiciju, ne možemo reći da smo gledali “prljav” derbi

sanjin-clanak[dropcap]P[/dropcap]„roljeće na moje rame slijeće…“ pjevušio je Brendan Rodgers dok se vozio liverpoolskim Hawthrone Road-om u namjeri da u obližnjoj hemijskoj čistioni pokupi odijelo za nedjeljni derbi. „…Đurđevak zeleni, đurđevak zeleni…“ na drugom kraju grada, u karantinu Manchester Uniteda, kalemio se Louis Van Gaal lickajući čeonu nadogradnju. Svako malo, provjerio bi tačke, zareze, mala i velika slova na papiru s kojeg šljaštio je motivacijski govor spreman za čitanje i tumačenje u svlačionici Liverpoolovog stadiona. U loži Main stand-a, 75-godišnji „El Rey“, stari peh i novi promoter sendviča „Subway“ tužno je završavao napjev koji je nekoć proslavio Alena Islamovića: „…Svima osim meni“.

Jedan od najboljih fudbalera svih vremena bio je specijalni gost na derbiju engleskog Sjeverozapada kojim je otvorena prva proljetna nedjelja engleskog Premiershipa u fudbalskoj 2014/15 sezoni. Kalendar koji bi trebao, kao, snijegu zabraniti da pada, minuse poslati na Arktik, pa u gniježđenje prizvati laste, dan ranije je na terene Etihada i St. James’ Parka pozvao igrače Manchester Citya i Arsenala.

Nijedan od kandidata za engleskih TOP 4 sebi nakon prošlonedjeljnih ispadanja iz Lige prvaka nije smio dopustiti kiks. „Građani“ su već u trećoj minuti svog ogleda sa WBA-om ostali sa igračem više. Još jedan iz nepreglednog izloga očajnih engleskih sudija, Neil Swarbrick umjesto Craiga Dawsona koji je napravio faul na Bonyu, isključio je Garetha McAuleya, frajku što nit’ luk je jeo, niti ga mirisao, par metara od mjesta prekršaja. Teška, kasetna bomba nelogičnosti eksplodirala je, tako, već na samom početku ovog susreta, pa je otpor „Drozdova“ potrajao kratko, a „Građani“ su na kraju, skoro pa rutinski, došli do ubjedljivih 3:0. Arsenal je, pak, u prvom poluvremenu preko Girouda (24. i 28. minut), sredio (bar se tako činilo?) „Svrake“, no domaćin se u nastavku probudio, stadion Newcastlea graknuo i digao na noge, pa je pravo čudo kako ništa više od utješnog pogotka Mousse Sissokoa (49. minut za 1:2) nije izvukao iz ovog meča.

Glavni su konkurenti za plasman ispod Chelsea, a iznad 5. mjesta, tako, na pleća oba rivala u najvećem engleskom derbiju stavili dodatni teret. Onaj koji u nedjelju izgubi, vis-a-vis plasmana u Ligu prvaka može, po svemu sudeći, samo da ga ljubi. Ima pravo da se ljuti, ali na sebe. Izvjesnost upadanja krutog dok za poraz bude krivio suce, lošu sreću, prisustvo Pe(h)lea na stadionu… izražena je sa visokih 99 procenata. Onih 1 % možda i otpada na položaj zvijezda na svijetloplavom nebu iznad Anfielda jučer kad još jednu zimu poslasmo u fade out, a proljeću otvorismo vrata.

“Mi ćemo ovo dobiti…” samouvjeren je prije meča bio Van Gaal ”…samo ako moji igrači budu mentalno stabilni. Fizički smo spremni. Prije 7 dana smo protiv Tottenhama odigrali najbolju utakmicu sezone”. Istom sastavu koji je prošlog vikenda sa 3:0 isprašio “Mamuze” na Old Traffordu, Brendan Rodgers suprostavio je istih početnih 11 što sa minimalnih 1:0 provukoše se u Swanseau u ponedjeljak. Ispostavilo se da je “Čeona Nadogradnja” ubola u sridu, a da po trnju zasrlj’o je bos “Čovjek Nos”.

Manchester United je upravo Liverpoolovim glavnim oružjem, visokim presingom po cijelom terenu, domaćina jučer sabio na njegovu polovinu, ne dozvoljavajući mu da do 35. minute ništa ozbiljnije uradi pred golom na kojem se sunčao De Gea. U međuvremenu je svoju, od prvog zvižduka Martina Atkinsona izraženu, izgubljenost Alberto Moreno krunisao već u 13. minuti kada mu je Mata pobjegao iza leđa i sjajno dodavanje Andera Herrere pretvorio u 0:1. I tad, kad je lopta neometanog Adama Lallane kojeg je Sturridge odličnim proigravanjem nakon Hendersonovog centaršuta ostavio samog na 12-ak metara, prohujala pored desne stative rastavljenog golmana gostiju, nešto je zasmrdilo ispod Rodgersovog nosa. Teško će nakon poluvremena za zaborav i lažno opuštene, a stvarno nepovezane i skromne izvedbe svojih pulena, nakon (po prikazanom još i dobrih) 0:1 na odmoru, išta iz derbija izvući.

“Crveni đavoli nisu velški Labudovi!” kliktala je lasta na prozoru anfieldske svlačionice, kliktala spojeno tokom 15-minutne pauze. Trener o kojem kruži priča da je, u određenim krugovima, vrlo sklon isticanju ničim utemeljene teze “Moje ‘ovno ne smrdi!”, odlučio je poslušati pa je na teren poslao Stevena Gerrarda. Ikona LFC-a, engleskog i svjetskog fudbala, trebala je u svojih, vjerovatno posljednjih, 45 minuta najvećeg engleskog derbija vratiti “Crvene” u igru, donijeti prevagu na terenu i domaćinu obezbijediti barem bod koji bi ga ostavio u utrci za 4. mjestom. To što smislio je strateg, nije baš najbolje shvatio 35-godišnji kapiten koji će na terenu provesti tek nešto više od 60 sekundi.

Neoprezan start Herrere, Steven će nervozno “nagraditi” gaženjem nogu Baskijca misleći, valjda, da ga Atkinson ne vidi i da odmah po ulasku, treba pokazati “ko je gazda na terenu”. Na njegovu, a i žalost armije navijača “Crvenih”, glavni je sudija bio dovoljno blizu da vidi šta se desilo, pa je, sasvim opravdano, Gerrardu pokazao put u svlačionicu.

Medvjeđa usluga kapitena na odlasku/zalasku karijere omogućit će tako Juanu Mati da 13 minuta kasnije na pas Di Marie uhvati volej i zabije golčinu o kojoj će se još dugo pričati, a koja će odlučiti pitanje pobjednika. Pokušao je, istina, Liverpool još da se vrati, Sturridge je u 69. smanjio na 1:2, no igrački deficit kojem u prilog nisu išle ni odluke Atkinsona da Jonesu i Rooneyu nakon pogibeljnih startova na Hendersonu i Mignoletu progleda kroz prste, bio je teret s kojim se Liverpool jučer jednostavno nije mogao nositi. Na samom kraju, Mignolet će odbraniti penal Rooneyu, a Atkinson svoje dijeljenje (ne)pravde zaključiti nekažnjavanjem zaobadanog Martina Škrtela koji je u pokušaju stizanja nedostišnog nagazio De Geau.

5 bodova prednosti koje na 8 kola do kraja Manchester United ima u odnosu na najvećeg rivala čini se teškom i skoro pa nerješivom zadaćom za stručni štab kojeg predvodi “Čovjek Nos”. Nakon sjajne serije u 2015. godini blagi pad forme i prvi poraz u Premiershipu je došao u najnezgodniji trenutak, ali se i mogao očekivati. Ukoliko se u finišu sezone ne desi čudo, a Brendan Rodgers (bar u FA cupu) “Reds”-e ne dovede do željenog/zacrtanog cilja, pravo pitanje je hoće li Sjeverni Irac sako i pantalone i iduće sezone čistiti u istoj hemijskoj čistionici? Argumenti kojima bi, u slučaju neuspjeha, mogao odobrovoljiti američke vlasnike imali bi oblik sapunice, a težinu paperja netom izlegla ptića u lastavičijem gnijezdu. Ili možda novi, na 100 stanica friško ispisani “manifest” ponovo zadivi fudbalske Marsovce predvođene Johnom W. Henryem koji će ostati na stajališu da LFC sa Rodgersom napreduje? Strpimo se do maja.

Za razliku od 2 najveća engleska kluba što sudariše se u borbi za četvrto, najveći u Španiji sinoć se “pobiše” oko prvog mjesta i titule prvaka koju namjeravaju preoteti Atletico Madridu. Sjajna atmosfera na Nou Campu i skoro 99 hiljada sretnika što smjestiše se na tribine ovog fudbalskog hrama bili su idealna kulisa za 229. izdanje “El Clasica”, najvećeg derbija klupskog fudbala u vasioni i rivalstva koje već, evo 3 stoljeća, zaokuplja pažnju čak i onih koji fudbal ne vole.

Srdačni pozdravi i zagrljaji igrača obje ekipe u hodniku Barceloninog stadiona, netom prije izaska na travnjak i početka meča pokazali su da Fair Play još uvijek nije trajno otišao u fade out. Da se atomska fuca još uvijek igra u pojedinim dijelovima Plavog planeta, uvjerili su nas sinoćnjom predstavom “Blaugrana” i “Los Blancos”.

Prštalo je sve od akcija, požrtvovanih startova, peta, driblinga, majstorskih dodavanja i golmanskih odbrana. Bilo je, istina, i 11 žutih kartona, ali obzirom na tradiciju, ne možemo reći da smo gledali “prljav” derbi. Naprotiv.

Za golove su, pak, sinoć bili zaduženi Mathieu (19.) i Suarez (56. minut) kod domaćina, a Cristiano Ronaldo (31.) kod gostiju, a to što smo ih vidjeli tek 3 za konačnih 2:1 ne može ni za jedan minus umanjiti visoku ocjenu viđenog koju u svoje mentalne bilježnice upisivalo je skoro pola milijarde gledalaca širom dunjaluka sinoć, negdje oko 23:00 po fildžan vremenu.

U utakmici u kojoj je bilo nekoliko teških, “jest ofsajd/nije ofsajd” sudijskih odluka slavio je s(p)retniji i 10 kola prije kraja stigao na 4 boda prednosti u odnosu na rivala. “Ima još puno da se igra, a moguće je i da se sastanemo u Ligi prvaka. Strašno bi pogriješili ako bi se sada opustili. Daj Realu šansu i oni će je iskoristiti, sigurno. Šampioni svijeta su u tome. Imamo sad dobru priliku i jednostavno moramo ovako nastaviti do kraja sezone” rekao je nakon pobjede Javier Mascherano i podvukao suštinu. Šampionska utrka u Primeri daleko je od gotove.

Rijetka pozitiva koju bi, s druge strane, Real Madrid iz sinoćnjeg poraza mogao izvući stoji u činjenici da je 1:2 ipak slabije od 3:1 sa Bernabeua jesenas, pa bi se u slučaju da na kraju budu bodovno poravnati sa Barcelonom, “Los Blancos” zbog boljeg međusobnog omjera ipak okitili šampionskom titulom. Za to će im, međutim, u posljednjoj četvrtini ovogodišnjeg španskog prvenstva trebati savršen vlastiti, te sa 2 kiksa pokvareni učinak najvećeg rivala. Ima li mjesta takvim nadanjima i proračunima kraljevskog kluba saznat ćemo u vikendima i kolima koja će se igrati tokom travnatog aprila i sunčanog maja.

A ima li šansi za posrnulu fudbalsku reprezentaciju BiH u kvalifikacijama za naredni EURO saznat ćemo već iduće subote u visokim Pirinejima. Nogometni “Liliputanci” iz Andore biće pravi test za drhtavu nadu u “povratak otpisanih” kojeg će Mehmed Baždarević skupa sa najbližim saradnicima pokušati izrežirati u preostalih 6 kola grupe B. Ne znam samo jesam li realista ili tek nepopravljivi pesimista kada kažem da su nam šanse za Francusku 2016. manje od onih što 3 prasića je imaše u duelu sa gladnim vukom? Vi mi recite.