Polupana jaja

Sanjin LATIFIĆ

sanjin-clanak[dropcap]K[/dropcap]ad baba hukne jako k'o što huknula je početkom ovoga aprila sve što ti preostaje je da se „povinuješ u kolenima“, ponovo raspakuješ opremu i zaputiš se ka obližnjim planinama u lov na skijaški ispis poslije ispisa, na žicu viška od koje glava ne da ne boli nego joj je milina i krasi je osmijeh od uha do uha. Osmijeh je i na licu preplanula žičara jer produžena skijaška sezona miriše na još jednu platu što pomoći će da se kraj ove, snijegom prebogate, skijaške sezone približi početku naredne koji, baš k'o i sve u napaćenoj BiH, drhti na prutiću neizvjesnosti, nespreman obećati kad će i hoće li ga uopšte biti.

Neka druga baba proteklog je vikenda bojila jaja i uređivala se za Uskrsnu misu, a najbolji su se engleski i španski fudbalski klubovi, nakon 15-dnevne reprezentativne pauze, spremali igrati utakmice trideset i prvog, odnosno dvadeset i devetog kola. Dvodnevni je fudbalski program na londonskim Emiratima otvoren derbijem Premiershipa u kojem je Liverpool gostovao Arsenalu i nakon poraza od Manchester Uniteda na Anfieldu u prošlom kolu, hvatao posljednji voz za bodovni priključak sa ekipama koje se u Engleskoj ove sezone bore za TOP 4 i plasman u Ligu prvaka naredne sezone.

Da “Crveni” čekaju voz što doći neće jasno je bilo već nakon uvodnih 5 minuta u kojima su se Kolo Toure i Mamadou Sakho mučili da loptu iznesu iz vlastitog 16-erca, a Simon Mignolet krajnjim naporom čupao kestenje iz vatre, skinuvši 2 šuta Cazorli i Ramseyu. Da ništa od dobrog rezultata za Liverpool na ovom gostovanju neće biti postalo je izvjesno u 19-oj, minuti u kojoj su Marković i Sterling uspjeli da upropaste zicer i situaciju u kojoj su se našli potpuno sami ispred Ospine i 7,32 metra širokog gola domaćina. Na kaznu koja ove sezone “Reds”-e u duelima sa svakim, iole ozbiljnijim protivnikom skoro po pravilu redovno stigne, trebalo se čekati do 37. minute kada je Bellerin s lakoćom probio paučinastu odbranu gostiju i zanjihao mrežu Mignoleta za 1:0.

U narednih 8 mreža golmana što kao dječak preživio je udarac peglom u glavu zatresla se još 2 puta (Özil u 40. iz slobodnog i Alexis u 45. nakon “istovaranja” Tourea i zabijanja pod prečku) pa su liverpoolska jaja polupana i pretvorena u kajganu već do odmora, prije nego što su skuhana. Bojiti ih se više nije moglo, a nije ni trebalo. Crvenila su se od stida. Za zabavljanje 60 hiljada ljudi na Arsenalovom stadionu u nastavku pobrinuo se “Klovno” Toure, matori komedijaš što crvenu ping-pong lopticu na nosu zadužio je još u svlačionici uoči utakmice, pa su se tribine tresle od smijeha dok su gledale kako 34-godišnji parmak u ulozi stopera Liverpoola prolijeće pod i pored lopte, kasni na ofsajd zamke i blokove, te ispada iz kadra na svaki lažnjak napadača Arsenala. U kratkim pauzama između “tačaka” ovog cirkusanta, Henderson je iz prenala (76. minut) smanjio na 3:1, Emre Can zaradio drugi žuti i isključenje (84.), a Giroud u 91. stavio tačku na “i”, po n-ti put istovarivši crnog klovna i zabivši u rašlje za konačnih 4:1.

Svi uslovi za kraj neizvjesnosti oko borbe za TOP 4 engleske Premier lige tako su se stekli uoči dvoboja Manchester Uniteda i Aston Ville na Old Traffordu i „Crveni đavoli“ ponuđenu priliku jednostavno nisu mogli propustiti. Mada se na prvi gol Herrere moralo čekati sve do 43. minute, istinske rezultatske neizvjesnosti nije bilo jer su izabranici „Čeone nadogradnje“ kontrolisali igru i jedino pravo pitanje je bilo kada će Guzan da ju prvi put vadi iz kanafe.

A kad su u 79.-oj, nakon što je Okore 3 minuta prije toga glavom propustio da realizuje prvu pravu priliku za izjednačenje, svi ustali zapljeskati Rooneyevom remek djelu (leđima okrenut golu primio centaršut Di Marie lijevom, pa se okrenuo i desnom je poslao u rašlje), ućutkani su čak i najžešći skeptici i kritičari među pristalicama Uniteda koji, kao, „nisu zadovoljni kvalitetom i ljepotom igre“ koje njihovi ljubimci ove sezone pružaju pod van Gaalom. Malo su, istina, do riječi opet mogli doći minutu kasnije (Benteke nakon kornera smanjio na 2:1), no usta im je, bar što se subote tiče, trajno začepio igrač utakmice Ander Herrera koji je u sudijskoj nadoknadi zabio za sigurnu pobjedu od 3:1.

Navijačkom strašću opterećenom ljubitelju fudbala počesto je teško biti realan, a neki od navijača Manchester Uniteda kao da su (ne)svjesno zaboravili na prošlu sezonu i krah u svim takmičenjima u kojima su učestvovali. Nered i vonjeve smeća ostalog za „Gollumom“ Moyesom nije bilo lako počistiti, pa se prvenstvena sezona u kojoj će se opet završiti među 4 najbolje engleske ekipe mora okarakterisati kao vrlo uspješna. Bez obzira da li na kraju bili drugi ili četvrti.

Oni koji imaju namjeru ostati prvi, na svom Stamford Bridge-u čekali su „Grnčare“ iz Stokea, idealnog protivnika za novu, 21. pobjedu u ovogodišnjem šampionatu i održavanje goleme, većina će se složiti – nedostižne bodovne prednosti u odnosu na najbliže konkurente. Gostovanje lideru, s druge strane, bio je idealan test za golmanske vještine Asmira Begovića, uzdanice fudbalske reprezentacije BiH i čovjeka za kojeg euforiji presklona fudbalska publika u zemlji stalnog bola voli reći da „zaslužuje bolji klub od Stoke Citya“.

I odradio je Asko, sve do kobnog 62. minuta, test skoro besprijekorno. Branio je, hvatao, čupao sa linije šuteve Remya, Hazarda i Williana, držao goste u igri i rezultatskoj neizvjesnosti koju su u prvom poluvremenu uspostavili Eden Hazard golom iz penala (39.) i Charlie Adam nevjerovatnim lobom sa 60 metara (44. minut). E, onda je jedan degažman rukom pogrešno procijenjen i izveden, pa je Brazilac (Willian) presijekao loptu i proslijedio je do vrckavog Belgijanca (Hazrada) koji je promiješao zbunjene odbrambene igrače gostiju i servirao je kudravom Francuzu. Loic Remy nije imao milosti i poslao ju je u mrežu, a kad je 2 minute kasnije N'Zonzi na drugoj strani umjesto mreže pogodio stativu, postalo je jasno da će 2:1 na semaforu ostati i nakon posljednjeg zvižduka Jonathana Mossa.

Subotnju ocjenu Begović nije mogao popraviti ni bravuroznim odbranama Cuadradovih zicera iz 80. minuta, a bod „Potters“-ima donijeti Arnautović u 92. minuti kada je nakon posljednjeg auta gostiju iz izgledne prilike pucao visoko preko gola. Chelsea je slavio i ostao suveren na šampionskom putu, a stasitom Trebinjcu ostaje zadatak da do kraja sezone greške svede na minimum i na ljeto, konačno, pronađe jači klub od Stoke Citya u kojem će, svi se nadamo, potvrditi i onima koji ne simpatišu BH reprezentaciju da je vrhunski golman.


Nedjeljnu, podnevnu i prazničnu matineju na Santiago Bernabeu-u ispoštovalo je baš sve. Divan, sunčan dan i „plavi ključ“ bez ijednog oblačka iznad najvećeg madridskog stadiona, skoro 72 hiljade svečarski raspoloženih gledalaca, te savršeni zeleni tepih kraljevskog kluba bili su idealna kulisa za 90-minutni fudbalski ples kojeg su zaplesali „Los Blancos“ i tokom kojeg su u param-parčad razbili crveno-bijela jaja iz Granade.

Znalo se, doduše, da u duelu drugoplasiranog i predzadnjeg na tabeli španske Primere neizvjesnosti može biti samo dok prva kugla ne završi iza leđa gostujućeg golmana, no da će nakon prvog gola kojeg je u 25. minuti postigao Bale uslijediti takva kanonada, a davljenik iz Andaluzije doživjeti takav potop, teško je ko mogao pretpostaviti.

Već do poluvremena Oier je četiri puta loptu vadio iz mreže, rukavice su mu se skoro zapalile nakon Kristininog projektila za najbrži hat trick jednog igrača u Realovoj povijesti, a bušenje nije prestalo ni u nastavku, naprotiv. Nad razbijenom ekipicom iz jednog od najljepših španskih gradova iživljavati se i vraćati samopouzdanje nakon poraza u El Clasicu nastavili su Benzema i Ronaldo, naročito Portugalac koji će susret završiti sa 5 postignutih golova u najubjedljivijoj pobjedi sezone od 9:1

Posebno su upečatljive bile Kristinine proslave postignutih golova u kojima su se zauzimale poze spremne za izlivanje u bronzi, a osmijesi na njegovanom licu dijelili svima, čak i velškom „Kentauru“ Baleu. Ako se, nakon bogate i super uspješne fudbalske karijere, Cristiano ikada bude zapitao šta i kako dalje, ne treba da brine. Vrata glumačke karijere uvijek će mu biti otvorena. Ona u Bollywoodu trajno i do odlaska u vječna lovišta.

Kako je priča oko borbe za prva 4 mjesta u Engleskoj ove sezone u subotu praktično okončana, u fokus bi do kraja ovogodišnjeg Premershipa trebala ući borba za opstanak. Uoči Tyne-Wear derbija, okršaja koji je za Sunderland i Newcastle „utakmica sezone“ još od 1883. godine, domaće su se „Crne mačke“ nalazile na rubu provalije, jedno mjesto iznad crte ispadanja u niži rang.

Boljeg protivnika za naložiti se i dati 200% svojih mogućnosti od omraženih „Svraka“ poželjeti nisu mogli, a optimizam na „Stadium of Light“ je podgrijavala i činjenica da je Sunderland dobio 4 posljednja dvoboja, te da se posljednjih godina iz ralja Championshipa čupa uglavnom pobjedma protiv najljućeg rivala.

Da se pobjednički niz Sunderlanda u lokalnom derbiju nastavi i ove nedjelje pobrinuo se Jermain Defo kojem je lopta na savršeni volej i golčinu iz snova pala u sudijskoj nadoknadi 1. poluvremena, baš kada se činilo da će sav trud i dominacija domaćina u 1. dijelu utakmice ostati nenagrađeni.

U drugom je valjalo istrpjeti sve promašaje Fletchera i Larssona u napadu, zadržati loptu na sredini i koncentraciju u odbrani, pa strijepiti i drhtati sve do isteka (pre)dugih 5 minuta nadoknade Mikea Deana nakon kojih se, konačno, moglo pohrliti navijačima i saigračima u zagrljaj. Slijedeći svijetle primjere svojih prethodnika Di Cania i Poyeta koji su početke svojih menadžerskih kampanja u Sunderlandu obilježavali trijumfima nad Newcastleom i Dick Advocat je svoju avanturu na klupi „Crnih mačaka“ obogatio bodovima osvojenim protiv najvećeg rivala, a hoće li mu oni biti dovoljni da ispuni cilj i Sunderland i ove godine spasi ispadanja, ostaje da vidimo u posljednjih 7 kola.

Po 20 timova u ligama i 38 kola koje je neophodno odigrati od augusta do maja veliki su i težak zadatak za sve engleske i španske prvoligaše. Nekad je u nastojanjima da se na cilj stigne prvi, sasvim sigurno, potrebno da se uz dozu sreće i partiju koja će još istu večer biti poslana u zaborav pobijedi protivnik koji, po svemu prikazanom, taj poraz nije zaslužio. Na kraju će se ove sezone neko još možda sjećati blijede Barcelonine predstave iz Viga, no 3 boda koja je „Blaugrana“ (ne)zasluženo osvojila sinoć na „Estadio de Balaídos“ neće nikome u katalonskom klubu zasmetati. Pogotovo ako na kraju bude šampionskog slavlja.

Nekako preopušteno, pomalo i nonšalantno je djelovala ekipa lidera Primere tokom većeg dijela utakmice u kojoj domaćin nikako nije nalazio način da je kazni. I onda je u 73. minuti Xavi nabacio iz slobodnjaka sa lijevog krila, Jérémy Mathieu se propeo na drugoj stativi i loptu glavom nekako ugurao između prečke i Alvarezovih ruku, pa je fudbalskoj priči (već milion puta ranije viđenoj) u kojoj na kraju ne pobijedi onaj koji je to prikazanom igrom i zaslužio, bio kraj. Frustrirani igrači Celte su do isteka 90. minuta još samo mogli čupati busenje vlastitog travnjaka i njime gađati protivnika (Orellana isključen u 88. minuti), da bi nakon meča bivši trener Celte/sadašnji Barcelone zaključio: „Pobjedi se nikad ne gleda u zube. Čak ni ovakvoj kakva je bila večeras. Ovo bi mogla biti 3 vrlo važna boda za nas“.

Obzirom da je naredni prvenstveni ispit pred Barcelonom već u srijedu navečer (Almeria na Nou Campu), te da se ritam igranja utakmica svakog trećeg ili četvrtog dana sprema uvezati sve do kraja sezone, možda je povremeni „winning ugly“ i jedina opcija u nastojanjima Luisa Enriquea da se ove sezone okiti 3-strukom krunom. To što je na foru i potkovanim jajetom na glavi Mathieua probušio svijetloplavo jaje dojučerašnjeg poslodavca, manje je bitno. Sve što je uvijek bilo i ostalo bitno je „Njegova visost“, konačni Rezultat.

PODIJELI