Kolumne

Ramazanski obrazac

17/06/2015

vlasta1Ramazani su mi se još u djetinjstvu ugnijezdili u srce. U sarajevskom naselju Bjelave, ispod studentskih domova, barem trećina ljudi i u „ljutom“ socijalizmu predavala se postu. Mahale su mirisale po ćurakotu i vrućim somunima iz Krunićeve pekare, pred kojim su se, predveče, zametali podugački redovi.

Rahmetli Pemba-hanuma i njen rahmetli sin Ismet, sa suprugom Šuhrom, koja još živi u kući koju smo dijelili, redovno su izvršavali ovu vjersku dužnost. Ismet i Šuhra su, u vrijeme ramazana, obično uzimali godišnji odmor, a stara Pemba-hanuma, koja je moju majku učila da sprema tradicionalna čaršijska jela, brinula se da za iftar i sehur pripremi malo svečanije obroke od onih koji su svakodnevno  iznošeni na siniju u ta skromna vremena.

Moj mlađi brat jednom je, ponešen tom toplom atmosferom, zapostio sa starom nanom, a mene je zapadalo da komšijama predveče idem po somune u obližnju pekaru. A šta će dijete nego usput, kad ih nosi, pomalo čopati i grickati, ali tako da se, kobajagi, ne primijeti kad ih donesem čika-Ismetu. Shvatio sam da sam prokužen kad mi je jednom rekao da više ne kupujem tri nego četiri somuna. Kaže s osmijehom – pojedi jedan, pa da nama doneseš tri čitava!

Skromni su i tihi bili stari sarajevski ramazani. Bilo je u njima i ponešto prkosa. Socijalizam nije ućutkivao ezan niti zatvarao džamijska vrata, premda mu oni koji su kroz njih prolazili – kao i kroz crkvena – nisu bili baš mili. No, i tradicija i vjerski osjećaji imali su prostora za ispoljavanje.

Danas su ramazani veliki društveni događaj. Sarajevo i druge čaršije u kojim većinom žive Bošnjaci u tim danima su nekako umiveni, spokojni, usporeni,  gotovo pa blaženi – kao da su svi i sve pod abdestom. Vjernici su zaokupljeni obredima, ali i većina ostalih građana vidno pokazuje štovanje za one koji, pogotovo u ovim dugim i vrelim danima, dosljedno poste i žive poput asketa.

Sarajevo i druge čaršije u kojim većinom žive Bošnjaci u danima posta su nekako umiveni, spokojni, usporeni, gotovo pa blaženi – kao da su svi i sve pod abdestom…

Kao da se svi okreću nekoj svojoj svetinji, ili Bogu ili nečemu što za njih predstavlja „božanstvo“. Čak se može reći da i kriminalci i delikventi u tom periodu uzimaju predah, jer u ramazanskom vaktu tradicionalno ima najmanje kažnjivih „djela“ u toj godini.

Čini mi se da u tom pogledu kao društvo sazrijevamo. U prvim poratnim godinama znala se u džamijskim hutbama čuti i pokoja riječ pogrde na račun „nevjernika“, znalo se i komšiji glasno zamjeriti što ne posti. U sredinama u kojim su Bošnjaci i muslimani u manjini, gdjegdje se znalo naći hrđe da oskrnavi neki harem, mesdžid ili džamiju, da ljudima zgadi iftar… Pa da se onda, u vrijeme hrišćanskih praznika, uzvrati istom mjerom, kao: Ovo vam je za ono!

Nije lako živjeti u vjerski i etnički šarenom društvu. Svako pametan misli i zbori kako je u razlikama prednost i bogatstvo, poput Pape koji nas je nedavno pohodio. No, znamo mi dobro da ta prednost i bogatstvo ne dolaze na tacni: njihove vrijednosti osvajaju se s mukom, u vječitom trvenju sa onima koji počesto dižu glavu, a koji priznaju samo sebe i svoje, tvrdokorni i uskogrudi, stisnutog srca i duše, horni samo za uzimanje – nikad za davanje.

Dunjalučke brige danas su pogoleme. Ljudi vape za smirajem, za dostatnom korom hljeba, za zdravljem koje su nagrizli brutalni rat i nemirno i nervozno poraće. Svi smo se nekako udaljili: nacija od nacije, vjera od vjere, komšija od komšije, puca bliskost i u mnogim familijama.

Ramazan na sve to stavlja makar „veto“, uspostavlja primirje za sve naše male i velike konflikte, ako već ne može da ih trajnije pripitomi ili usmjeri putem konačnog uklanjanja. No, u svojoj moralnoj dimenziji, ramazan je svakako uzorni obrazac za svaku vrstu ljudske ispomoći, topline, brižnog ophođenja i osjetljivosti na tuđu tugu i nevolju, na ono što jednom treba da se desi u glavama svih nas kako bismo, konačno, u ovom društvu i u ovoj državi živjeli kao ljudi.

Komentari

13 Comments

  1. Ergin_L

    17/06/2015 at 21:29

    Svaka čast na komentaru. Selam Vlastimire

  2. mesak

    17/06/2015 at 21:38

    Ramazan Šerif Mubarek Olsun

  3. Lari

    17/06/2015 at 21:43

    U Geteborgu sam našao sreću nakon što se nisam mogao snaći u drugačijoj i nepostenijoj drzavi ali mi i dan danas nedostaju ti sarajevski ramazani i miris somuna koji se siri mojom nekadasnjom mahalom

  4. socijalista iz socijalizma

    17/06/2015 at 22:21

    Sve poštujerm ali pravi kriminalci u ovoj drzavi nikad ne miruju pogotovo ovi što glume da su u ibadetu a zadnji šaraf bi ukrali sa džamijske munare

  5. Dinci

    17/06/2015 at 22:32

    Miris somuna i danas se siri sarajevskom mahalom

  6. MRro

    17/06/2015 at 22:57

    Aferim

  7. Leki74

    18/06/2015 at 10:00

    Voli svoje, postuj tudje…Ramazan serif mubarek olsun

  8. Sarajlija

    18/06/2015 at 12:54

    Jesi gledao snimak lika koji je krao cipele ispred dzamije? I to u sarajevu..

  9. Sarajlija

    18/06/2015 at 12:56

    Ramazan serif mubarek olsun, da ramazan provedu u postu i namazu. Ipak Post bez namaza nije validan. Nema posta bez namaza…. to se zove izgladnjivanje onda…u svakom slucaju.. post se gubi i ogovaranjem, tako da post nije samo ustrucavanje od hrane nego i od ogovaranja i ruznih rijeci. Hajd sad reci da postis!

  10. Naha

    18/06/2015 at 15:24

    Kud dalje kada se ni ne pokrivaju po pravilu..

  11. Asim_Delic

    22/06/2015 at 00:06

    Sta ti je bolan frajeru? Na osnovu prica iz raje (slicnih onima da ne valja sjeci nokte utorkom i sl.) dajes sebi za pravo da procjenjujes koji je post validan, koji nije. Ohladi malo.

  12. Sara

    22/06/2015 at 09:01

    U pravu je čovjek, a to za Utorak je izmišljotina. Nema posta bez namaza.

  13. Žana Pozderac

    26/06/2015 at 13:04

    Ramazan Šerif Mubarek Olsun svim prijateljima islamske vjeroispovijesti, od srca želim dobro zdravlje i sreću.
    Za familiju Pozderac se vezuje socijalistički predznak , međutim manje se zna da su u familiji mnogi bili vjernici i poštovaoci islamske tradicije. Jedan od njih je bio Murat- aga Pozderac, čuveni čovjek svog vremena, etrudita, koji je čak imao po Šerijatu tri supruge ,sedam sinova i četiri kćeri. Pod krovom je raskošne Murat- agine kuće ponekad živijelo i trideset duša. Nurija Pozderac , partizan i narodni heroj , nikada nije postao član Komunističke partije, bio je vjernik , vjerovao u Boga i Božije određenje. Titu nije smetalo njegovo nepripadanje komunističkoj partiji, izabran je za potpredsjednika AVNOJ-a, aktivno učestvujući u obnavljanju bosanske državnosti. Na zboru u Cazinu, druge ratne godine Broz je prvi put pred Bošnjacima obznanio svoj identitet. Nurija Pozderac je otvorio zbor riječima "Selam alejkum braćo muslimani". U bici na Sutjesci prije nego što će zakoračiti u onaj drugi pravedniji svijet , Nurijine riječi su bile "velik je Allah, gospodar svjetova". Hamdija Pozderac, sin Mehe i unuk Murat-age Pozderaca bio je partizan i jedan od vodećih bošnjačkih političara na prostorima bivše Jugoslavije, koji je doprinio razriješenju nacionalnog pitanja Bošnjaka 1971. godine koji su prvi put mogli da se izjasne kao Muslimani. Moj djed hadži- Muhamed Pozderac, gradonačelnik Cazina, bogati trgovac i zemljoposjednik je obavio hadž 1963 godine i sahranjen u haremu džamije u Cazinu. Pozderci su živijeli u islamskoj vjeri , a kuće Pozderaca se pamte po mirisima i okusima Ramazana kako u Otomanskom carstvu, vremenu socijalizma i tako danas. Međutim, ono što krasi familiju Pozderac je vjerska neisključivost i otvorenost za sve druge vjere i nacije koje su postale integralni dio naše familije, u kojoj se slave svi praznici. Ponosna sam što u identitetu familije Pozderac su ujedinjeni najvrijedniji dijelovi antifašističke, islamske i multikulturalne tradicije na bosansko-hercegovačkim prostorima. primarijus mr.sc.med.dr.Žana Pozderac

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.