Featured

Režim i njegovi miljenici

21/05/2015

vlasta1Svako vrijeme ima svoje gubitnike i svoje profitere. Onih prvih uvijek je više i lako se vide: sami skreću pažnju na sebe i na svoj ubogi život.

Profiteri više vole strogu tamu ili polumrak, ne bi li kako sakrili svoju izdašnu i obično nezasluženu sreću. No, ona se ne mora očitovati samo u kakvom golemom imetku ili zvučnoj tituli, direktorskoj ili sličnoj funkciji.

Srećan je danas svako ko, u BiH, bez muke živi solidno, bez velikih odricanja i pozajmica, ko ima sigurno radno mjesto i uljudan krov nad glavom. Pogotovo je srećan jer zna da su taj posao ili poziciju prije njega zaslužili mnogi drugi. Ali je njega zapalo jer se rođački, zavičajno, stranački ili na neki drugi način prislonio uz vladajući režim.

Takvima je u ovom vremenu ljepše no što im je ikad bilo. Stoga ne vole da slušaju one koji viču na vlast, koji se žale na lopovluk, korupciju, rođačke veze, javašluk i slično.

Na ova razmišljanja potakao me jedan od komentara na moju prethodnu kolumnu, u kojem izvjesni “edin” piše da “mediji u BiH vještački stvaraju krizu kao da ništa ne valja”.

Dobro mi je poznato da sve iole jake stranke, pogotovo vladajuće, na svom platnom spisku imaju ljude zadužene da na internetskim portalima, koji bruje od nezadovoljstva građana, kontriraju sa svojim “mišljenjima”, poput onog koje je na ovom portalu plasirao “edin”.

Niko živ ko nešto kritički progovori protiv vlasti ne može ostati bez njihovih žaoka. Još ako tim svojim “mišljenjem” uspiju nekoga navesti da zaista pomisli kako su, u ovom slučaju, svo zlo mediji, a ne oni o čijem zlu mediji izvještavaju – honorar im može biti udvostručen.

No, ne mora takav manipulator uopšte biti politički plaćenik zadužen za zbunjivanje javnosti. Ne znam u kom procentu, ali masa tih anonimaca koji preko interneta štite ili hvale vladajući režim su oni koji to rade radi sebe, braneći društveni poredak koji može biti i najgori na svijetu, ali je njima najbolji. Razlog je jednostavan: u njemu su ostvarili ono što – po sposobnostima i znanju – nikad i nigdje drugo ne bi mogli da ostvare.

Veliki profiteri svoj oslonac u BiH zasnivaju na povlaštenom društvenom staležu koji su stvorili po rodbinskoj, zavičajnoj, vjerskoj ili nekoj sličnoj “pouzdanoj” liniji

Koliko takvih poznajete ili vidite oko sebe? Ne mislim na kolovođe režima koji se ne skidaju sa televizijskih dnevnika i novinskih stranica. Oni su posebna priča. Ja mislim na obične ljude koji su se u ovom neredu uredno uhljebili, preko reda zaposlili, izokola popeli na šefovska i bolje plaćena mjesta.

Mislim na one koji, od izbora do izbora, svojim glasovima uvijek obezbjeđuju da jedne te iste stranke osvajaju politički bingo. Jer, oni znaju vratiti uslugu: oni su odani dio glasačke mašinerije koja zna da ljubi ruku koja ih hrani.

Pišem ovo zbog naivnog razmišljanja mnogih ljudi koji su ogorčeni na režim i sistem u kojem žive, a koji misle da bi se lošu vlast lako moglo srušiti kad bi se, u ljutini, jedan do drugoga zbili svi gubitnici ovoga vremena. Vlade i stranački vrhovi navodno bi popadali kao zrele kruške.

No, šta bi se dogodilo kad bi ta vlast (kao što je zamalo uradila u februaru prošle godine) pozvala na ulicu svoje simpatizere, u stvari svoje dužnike – one koji jedu za dvojicu, koji leže za dobru platu, koji rade ono što ne znaju umjesto onih koji bi im u tome mogli biti profesori…

Takvi, koji znaju šta gube, spremni su na sve, samo da sačuvaju svoj povlašteni položaj. Oni su kičma i armatura nakaznog režima koji vlada u Bosni i Hercegovini. Za razliku od iznemoglih i nervoznih gubitnika, oni su zdravi i čili, puni samopouzdanja.

Veliki profiteri svoj oslonac u BiH zasnivaju upravo na tom povlaštenom društvenom staležu koji su stvorili po rodbinskoj, zavičajnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj “pouzdanoj” liniji. Stoga se, uprkos rezultatima sve lošijim od lošijih, i dalje čvrsto drže u sedlu, jašući po gubitničkoj masi koja nepravdu bolno osjeća, ali ne zna kako da joj stane ukraj.