Kultura

Umjetnica i historičarka arhitekture

Azra Akšamija: Umjetnost može poticati međusobno razumijevanje

29/05/2021

Tema ovogodišnjeg Bijenala je "Kako ćemo živjeti zajedno?", a Akšamija se predstavlja djelom "Radovi na putu svile" koji koriste arhitektonsko pripovijedanje i tekstilnu umjetnost kako bi razmotrili pitanja migracije, rada i politike identiteta duž Puta svile u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Umjetnica i historičarka arhitekture, vanredna profesorica na MIT-ovom odjelu za arhitekturu, umjetnost, kulturu i tehnologiju Azra Akšamija na lični poziv kustosa Venecijanskog bijenala Hashima Sarkisa učestvuje na 17. međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji koja se održava u maju.

Tema ovogodišnjeg Bijenala je “Kako ćemo živjeti zajedno?”, a Akšamija se predstavlja djelom “Radovi na putu svile” koji koriste arhitektonsko pripovijedanje i tekstilnu umjetnost kako bi razmotrili pitanja migracije, rada i politike identiteta duž Puta svile u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Akšamija pojašnjava da nudi tri odgovora na temu Bijenala “Kako ćemo živjeti zajedno?” koji se sastavljaju kroz arhitektonske nosive predmete Silk-Road: zaštitne prsluke građevinskih radnika izrađene od svile iz različitih regija Puta svile, kombinezon od venecijanske tkanine Rubelli i šljemove od muranskog stakla.

Objašnjavajući svoj rad, navodi da prva perspektiva ukazuje na povijesni položaj Venecije kao zapadnog središta Puta svile i njezinu ulogu kulturnog i trgovačkog središta razmjene Europe s Istokom. Druga perspektiva ističe i razna pitanja migracije i eksploatacije radne snage u građevinskoj industriji. Treća perspektiva spaja povijesne i suvremene dimenzije kako bi se vizualno zalagali za budući miran suživot kroz lajtmotiv kulturne mobilnosti u obliku nosive džamije. Krhkost staklenog materijala ukazuje na krhkost naših globalnih institucija zaduženih za zaštitu svjetske prirodne i kulturne baštine, kao i ljudskih prava.

– Ovogodišnja tema bijenala izvanredno odgovara kao kontekst za moj umjetnički i pedagoški rad, koji istražuje načine na koje savremena umjetnost, očuvanje kulturnog nasljeđa i nove tehnologije mogu povezati razne slojeve društva u svrhu poticanja međusobnog razumijevanja i njegovanja suživota na globalnoj razini – kazala je u razgovoru za Fenu Azra Akšamija.

Osim što je na umjetničkom polju i polju arhitekture pokazala i značajan angažman u buđenju svijesti o značaju institucija kulture u BiH, te i općenito kulture dijaloga i zajedničkog života kroz ukazivanje na ulogu baštine, kao i angažman u prihvatanju i pružanju pomoći izbjeglicama, Akšamija kaže da koristi razne medije za promociju različitih kulturnih konteksta i perspektiva, dok dekonstruira kulturnu pristranost i ksenofobiju.

– Naprimjer, moja serija džamija za oblačenje predstavlja kritičnu poziciju prema dominantnom diskursu o rodu u islamu i njegovom fiksiranju na pokrivanje žena, što u neku ruku predstavlja produžetak nametanja kolonijalnih struktura moći kroz žensko tijelo. Projekti Unity: Textile Muqarnas i Cultural Transfers dekonstruišu esencijalističko razumijevanje identiteta. Projekti kao sto su Yarn-dez-vous generiraju transkulturnu razmjenu preko granica – pojasnila je.

Akšamija objašnjava da njeni radovi nude novi oblik prikazivanja transkulturnog društva, što je važno za mladu generaciju globalnih građana, koji traže svoja demokratska prava na vidljivost i izražavanje. A jedinstveni doprinos njenog rada na polju studija baštine leži u povezivanju pitanja očuvanja kulture sa temama humanitarne pomoći, kojima pristupa kroz fokus etike, globalnog građanstva i kulturne održivosti.

-Iako nam nove tehnologije omogućavaju dokumentiranje i obnavljanje uništene baštine gotovo istovremeno s procesom brisanja, ja tvrdim da je očuvanje stvar etičkih razmatranja, osjetljivog vremena i kontekstualnog razumijevanja. Napori na očuvanju kulturne baštine moraju uzeti u obzir lokalnu stručnost i političku instrumentalizaciju zaštite baštine – kazala je Akšamija.

Ona smatra da suvremeni naučni diskurs o kulturnoj dinamici globalizacije naglašava potrebu da se odstupi od razumijevanja koncepta kulture koja se temelji na jasno razlučenim, interno homogenim sferama, koji su dio koncepta interkulturalnosti i multikulturalnosti.

– Ako se želimo odmaknuti od ova dva modela, što ja predlažem u svom umjetničkom radu, moramo uzeti u obzir svojstvenu složenost modernih kultura. Naši identiteti su fluidni, višeslojni i lokalni. Nadovezujući se na kritičke perspektive Frankfurtske škole i postkolonijalne teorije, moj rad nudi vizualni argument za kulturnu fluidnost i hibridnost u predstavljanju. Cilj mi je promovirati pluralizam kroz nove oblike vidljivosti manjinskih grupa, istovremeno otkrivajući paradokse i kapacitete istovremene pripadnosti višestrukim kulturnim miljeima. To posredovanje stvaram kroz transkulturnu estetiku – kazala je.

Azra Akšamija je vanredna profesorica na Odjelu za arhitekturu MIT-a, programu za umjetnost, kulturu i tehnologiju, gdje vodi Laboratorij buduće baštine koji je još jedno područje njenog rada koje se odnosi se na studije kulturne baštine kao novonastale akademske discipline, kojoj doprinosi kroz umjetničku i pedagošku perspektivu.

-Rad Laboratorija za buduću baštinu, koji sam osnovala 2016. godine, razvija kulturološki osjetljive metode umjetnosti i dizajna u humanitarnom kontekstu. Cilj rada Laboratorije je da pruži kreativne odgovore na sukobe i krize, baveći se gubitkom istorije i pamćenja raseljenog stanovništva, istovremeno unapređujući transkulturno razumijevanje. MIT Future Heritage Lab izmišlja kreativne odgovore na sukobe i krize. Razvijamo i provodimo projekte i alternativne obrazovne formate na sjecištu umjetnosti, kulture i tehnologije očuvanja kulturne baštine kako bi doprinijeli zadovoljavanju emocionalnih, kulturnih i praktičnih potreba ugroženih zajednica -istakla je Akšamija.

Ona je također nedavano uredila knjigu “O arhitekturi suživota – Građevinski pluralizam“ koja je kandidovana i za “Najljepšu njemačku knjigu”, jednu je od najprestižnijih nagrada za dizajn koja takođe podrazumijeva i uspješnu kombinaciju sadržaja i prezentacije.

Akšamija pojašnjava da ova knjiga u vrijeme rastućih podjela, nastoji promovirati pluralizam kroz fokus savremene arhitekture evropskog muslimana.

-Knjiga ‘Arhitektura suživota’ istražuje kako arhitektura kao jedan društveni medij može da djeluje u smislu oblikovanja jednog otvorenijeg, pluralističkog društva. Kakvu ulogu igra arhitektura u stvaranju boljeg međukulturalnog razumijevanja? Kako arhitektura može izraziti našu pripadnost različitim miljeima? Kako arhitektura kreira jedan pluralistički-evropski i evropsko-islamski identitet? – navela je.

Ova ključna pitanja, pojašnjava, razrađena su kroz primjere tri međunarodno proslavljena arhitektonska projekta u Evropi, koji su u protekle četiri decenije dobili internacionalnu nagradu Aga Khan za arhitekturu.

-To su Bijela džamija u Visokom, Bosna i Hercegovina (AKAA 1983), Islamsko groblje Altach u Vorarlbergu, Austrija (AKAA 2013) i Superkilen u Kopenhagenu, Danska (AKAA 2017). Različita stajališta o odnosu između arhitekture i suživota, koja su sažeta u ova tri projekta, bave se važnim pitanjima reprezentacije i politike identiteta – uključujući pitanja prava na prisustvo, prava na vidljivost i uključivanje u Europu – ukazujući na društvene tenzije svojstvene konceptu pluralizma, kao i na sposobnosti arhitekture da ih prevlada – podvukla je Akšamija.

Knjiga “Arhitektura suživota” nudi multidisciplinarnu perspektivu na tu temu kroz doprinose dvadeset naučnika i praktičara iz različitih disciplina poput umjetnosti, dizajna, istorije arhitekture, filozofije, političkih nauka, kulturoloških i vjerskih studija. Osim intervjua s arhitektima projekata i svakodnevnim korisnicima, naučni eseji iz različitih područja pružaju intrigantan uvid u sposobnost arhitekture da premosti kulturne podjele.

Azra Akšamija rođena je u Sarajevu. Vanredna je profesorica na Odjelu za arhitekturu MIT-a, programu za umjetnost, kulturu i tehnologiju, gdje vodi Laboratorij buduće baštine. Autorica je knjiga: Mosque Manifesto: Propositions for Spaces of Coexistence (2015), Museum Solidarity Lobby (2019), te urednica zbornika: Architecture of Coexistence: Building Pluralism“ (2020) i „Design to Live: Everyday Inventions From a Refugee Camp“(suradnja -uredili M.Philippou i R. Majzoub, 2021).

Izlagala je u vodećim galerijama svijeta, uključujući Generali Foundation i Secession u Beču, Bijenale u Veneciji, Liverpoolu, Valenciji i Manili, Manifesta 7, Muzeji suvremene umjetnosti u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, Skulpturalni centar i Queens Muzej umjetnosti u New Yorku, Kraljevska umjetnička akademija u Londonu, Židovski muzej Berlin, Festivali dizajna u Milanu, Istanbulu, Eindhovenu i Amanu.

Nedavno su njezini radovi prikazani u Kunsthaus Graz, muzeju Aga Khan Toronto i Kästner Gesellschaft Hanover, a učesnica je Venecijanskog bijenala arhitekture 2020/21.

Akšamija je magistrirala arhitekturu na Graz Institute of Technology (2001.) i Sveučilištu Princeton (2004.), a doktorirala iz povijesti, teorije i kritike u arhitekturi na MIT-a (2011).

Nagradu Aga Khan za arhitekturu dobila je 2013. godine za dizajn molitvenog prostora na Islamskom groblju Altach u Austriji, Umjetničku nagradu grada Graza 2018. godine i počasni doktorat s Umjetničkog koledža Montserrat (2020).

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.