Kultura

bh. pjesnikinja

Bašić: Život je darovit pisac, samo mu nedostaje dobra urednička ruka

08/05/2021

Bašić kaže da kao rođena Bosanka ima neku trajnu čežnju za jugom i suncem pa veliki dio vremena provodi u Hercegovini gdje je svoje mjesto našla u jednom divnom pitoresknom selu

– Riječ košćela sam prvi put čula u srednjoj školi u pjesmi Skendera Kulenovića Tarih za Karađoz-begovu džamiju i zvučala mi je kao neka magijska formula povezana sa jugom. Kasnije sam zavoljela tu vrstu mediteranskog drveta koje daje raskošni hlad a riječ košćela mi je i danas čarobna, ona priziva Hercegovinu, toplinu, ljeto, život. Istoimena pjesma po kojoj je i cijela zbirka dobila ime nastala je tako što smo suprug i ja posadili minijaturnu košćelu a onda saznali da na hlad trebamo čekati trideset godina – kazala je za Fenu pjesnikinja Adisa Bašić govoreći o porijeklu naziva nove zbirke Košćela.

– Priroda nas uči strpljenju i trajnosti, a njena moć obnavljanja nas uvijek iznova podsjeća da će se život na Zemlji jednako nastaviti i nakon nas – ta misao za mene je u isto vrijeme i utješna i strašna – dodala je.

Bašić kaže da kao rođena Bosanka ima neku trajnu čežnju za jugom i suncem pa veliki dio vremena provodi u Hercegovini gdje je svoje mjesto našla u jednom divnom pitoresknom selu.

– Posmatrajući tamošnji život iznutra, ali ipak malo iskosa, poželjela sam da njegovu ljepotu, jednostavnost, komičnost ali i težinu prikažem u svojoj književnosti – kazala je Bašić.

Kako kaže razgovori s ljudima izuzetno su književno podsticajni.

– Rado u poeziji koristim stvarne rečenice, prizore i događaje – život je darovit pisac samo mu nedostaje dobra urednička ruka. Ja od njega proberem ono što mi valja, malo izbrusim i tako obično nastane pjesma – kazala je Bašić.

Govoreći o prožimanju ljubavi i smrti u Zbirci „Košćela“, Bašić kaže da su joj smrt i ljubav važne teme jer misli da one temeljno određuju cijelu našu egzistenciju.

– Izvjesnost smrti našem životu daje dinamiku i vrijednost, a ljubav je za mene osovina oko koje se sve vrti i drži na okupu. Zanimaju me različita lica ljubavi i njena motivacijska snaga. Zbog ljubavi ujutro ustanemo, operemo zube, krenemo u novi dan. Za mene nema važnije i moćnije sile – istakla je Bašić.

Generacije pjesnika i pjesnikinja pa i ona kojoj pripada Adisa Bašić imali su (ne)priiku stvarati u kriznim vremenima, pjesnički, književno „sazrijevati“ uz rat, pa sad i panedmiju.

Govoreći o tome Bašić kaže da vremena krize obično donose neke rekapitulacije, propitivanja, nove uvide i spoznaje.

– Stvari su u turbulentnim vremenima jasnije razdvojene, kontrastirane, crno-bijele. To može biti zahvalno za poeziju, ali pjesnik je i u normalnim okolnostima vječito pred svime zapitan, zagledan, začuđen. Ja često pišem o ekstremnim negativnim iskustvima i onome što slijedi nakon njih jer me fascinira vitalnost ljudskog duha koji se zna uspraviti i nakon najvećih kataklizmi – podvukla je.

Bašić smatra da u ovom vremenu stalnog ubrzavanja i hrljenja u nova instant iskustva, poezija djeluje anahrono jer od nas traži da zastanemo nad detaljima i sitnicama i pridamo im veliki značaj. Tako da dok sve oko nas juri, poezija poziva da usporimo.

– Ta pooštrena pažnja, razmišljanje i prisustvo u sopstvenom životu danas su rijetki i utoliko dragocjeniji – kazala je.

Govoreći o statusu poezije, danas pjesnikinja Adisa Bašić kaže da je izdavači uglavnom preziru jer misle da na njoj ne mogu zaraditi novac, a brojni čitatelji je izbjegavaju jer im se čini zahtjevnom, što nije nužno ni loša stvar.

– Skrajnutost na marginu daje posebnu vrstu slobode u mišljenju, govorenju, i estetskoj igri. Duboko vjerujem da je za pisanje poezije važno čitanje poezije i neki autori i autorice su moji svetionici i putokazi u ovom nepredvidivom, nesigurnom svijetu. Nekima od njih sam u novoj zbirci i posvetila pjesme jer bez obzira iz kojeg vremena, jezika ili nacije dolazili, ti pjesnici su moj jedini stvarni rod, njih ja osjećam kao istinsku braću i sestre – kazala je Bašić, koja je svoje stihove između ostalog posvetila i Aleksandru Ristoviću, Biseri Alikadić, Ani Svirščinjskoj…

Bašić se svojom poezijim osvrnula i na narodnu poeziju, na poslovice te je tu i pjesma „Sjekira i med“.

– U pjesmi „Sjekira i med“ koristim metar iz narodne poezije zato što se tu igram s poslovicama i narodnim mudrolijama koje su često najobičnije isprazne otrcane fraze – njima se kao i većinom tradicije uglavnom samo zaglupljujemo i unesrećujemo – kazala je u razgovoru za Fenu pjesnikinja Adisa Bašić.

Adisa Bašić (1979) objavila je zbirke poezije: „Havine rečenice“, „Trauma market“, „Promotivni spot za moju domovinu“, “Motel neznanih junaka“, knjigu priča „A ti sad zaključaj“. Doktorirala je na Univerzitetu u Grazu temom „Kosmički pristup erotskoj ljubavi u izabranoj južnoslavenskoj lirici“. Predaje komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Komentari

Autor: Fena

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.