Hrvatska

Dodjelom Zlatnih Arena završen ovogodišnji 67. Pulski filmski festival

zlatnaarena

Film “Tereza37” Danila Šerbedžije dobitnik je velike Zlatne Arene za najbolji film

Dodjelom nagrade dobitnicima Zlatnih Arena te prikazivanjem filma “Berge Istra” u petak navečer je u pulskoj Areni završen ovogodišnji 67. Pulski filmski festival.

Film “Tereza37” Danila Šerbedžije dobitnik je velike Zlatne Arene za najbolji film na 67. Pulskome filmskom festivalu dok je nagrada publike Zlatna vrata Pule pripala filmu “Otac” Srdana Golubovića.

Filmu “Tereza37” produkcijske kuće Focus media producentice Irene Marković pripalo je još pet Zlatnih Arena i to za režiju Danilu Šerbedžiji, za scenarij Lani Barić, za najbolju sporednu žensku ulogu Ivani Roščić za ulogu Renate u filmu, za montažu Dubravki Turić te za masku Snježani Gorup, objavio je Ocjenjivački sud Hrvatskoga natjecateljskog programa na konferenciji za novinare održanoj u Festivalskom centru u Puli.

Tri Zlatne Arene na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu osvojio je film “Ribanje i ribarsko prigovaranje” redatelja Milana Trenca i to Zlatnu Arenu za najbolju mušku glavnu ulogu Radi Šerbedžiji za ulogu Petra Hektorovića, za najbolju sporednu mušku ulogu Leonu Lučevu za ulogu Paskoja te za glazbu koja je dodijeljena Igoru Paru.

Filmu “Mater” redatelja Jure Pavlovića pripale su dvije Zlatne Arene – za oblikovanje zvuka Martinu Semenčiću i za kameru Jani Plećaš, a tom je filmu pripala i nagrada “Breza” za najboljeg debitanta, dok je film “Mare” redateljice Andree Štaka osvojio također dvije Zlatne Arene i to za kostimografiju Sari Giancane i Valentini Vuković te za scenografiju Jani Plećaš. Zlatna Arena za vizualne efekte u filmu dodijeljena je Vedranu Štefanu za film “Ideš ? idem” redatelja Ljube Zdjelarevića, prenosi Hina.

Film “Berge Istra” koji je privukao veliku pozornost gledatelja a koji je prikazan nakon odjele nagrade, bavi se gigantskim brodom koji je izgrađen u pulskom brodogradilištu Uljanik 1972. godine i koji je tada bio najveći brod na svijetu te, kako se navodilo, “najveći uspjeh samoupravnog socijalizma”. Tri godine nakon porinuća, brod je misteriozno nestao u Tihom oceanu, pokrenuta je dotad najveća pomorska potraga, a nakon dvadeset dana brod je proglašen nestalim te je za njega isplaćena najveća odšteta u povijesti. Kroz intimne priče svjedoka, razgovore s graditeljima broda, pomorcima i obiteljima žrtava, koristeći dosad neobjavljeni arhivski materijal, film istražuje tajnu nestanka “jugoslavenskog Titanika”, jednu od najvećih tajni u pomorskoj povijesti.

Ovaj 100-minutni film, u produkciji Hrvatske radio televizije, snimljen je u Hrvatskoj, Norveškoj i Španjolskoj, u kombinaciji istraživačkog novinarstva i autorskog izričaja, a kreirala ga je ekipa Puljana, od redatelja i scenariste do snimatelja i članova pulskog benda koji su kreirali glazbu, a koji su svi redom odrasli u sjeni Uljanika – ili tako što im je blizak član obitelji ondje radio ili su sami, bar neko vrijeme, radili u pulskom brodogradilištu.