Evropski omladinski ambasador kulture: Najvažnija mi je podrška mojih Maglajlija

Adi Softić je rođen 1995. godine, osnovnu i srednju školu je završio u rodnom Maglaju, a fakultet u Sarajevu. Završio je kao stipendista Sarajevske škole za nauku i tehnologiju Univerziteta u Buckinghamu. Za sebe kaže da su ga oduvijek zanimale vannastavne aktivnosti.

“Moji počeci s aktivizmom su bili kada sam imao osam godina. Učlanio sam se kao volonter u Udruženje ‘Umero’ koje se bavilo promocijom socijalne inkluzije. Tako sam imao priliku da odrastam i kreativno stasavam s djecom koja imaju ili nemaju poteškoće u razvoju“, kaže Softić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Naglašava da ga je otac podstakao na prve korake u aktivizmu.

“Nakon toga sam s jedanaest godina počeo s amaterskim pozorištem. Krenuo sam sa svojim školskim drugarima jer nam je jedan ljetni raspust bio apsolutno neispunjen. U lokalnoj smo kino sali radili dramatizaciju Hasanaginice, Alije Isakovića. Imali smo premijeru i tri igranja pred prepunom salom ovdje u gradu gdje ljudi prosto nisu mogli vjerovati odakle nama tolika inicijativa da mi jedan tako ozbiljan komad, tragediju koja definiše naš identitet i kulturu, dramatizujemo i realizujemo“, nastavlja Adi Softić.

Prilikom gostovanja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine kada su upoznali redatelja Sulejmana Kupusovića, došli su na još jednu ideju.

“Nakon toga smo u Sarajevu, na jednom gostovanju, sreli redatelja Sulejmana Kupusovića, a prije toga smo gledali njegov mjuzikl Hanka. Interesantno je da je u Maglaju sniman film Hanka koji je među prvim jugoslavenskim filmovima i mi dođemo na ideju da mi taj mjuzikl realizujemo“, priča Softić.

Dobili su scenarij na poklon iz Narodnog pozorišta u Tuzli.

“I spremili smo taj mjuzikl, odigrali ga. Isto tako, pred prepunom lokalnom salom i tada je, mislim, prvi put poslije rata, u Maglaju, u sali na nekoj predstavi bilo 700 ljudi, a sala prima 300. Taj prizor nikada neću zaboraviti. Tada sam, zapravo, posao svjestan da je meni, pored svih talenata koje su nastavnici i ljudi oko mene otkrivali, u stvari mjesto u kulturi“, ističe Softić.

Godinu poslije, Hanku su igrali na daskama u Jajcu, u Žepču, ali i širom Bosne i Hercegovine.

“Godine 2014., prije poplave, ja sam u sklopu svojih aktivnosti kao predsjednik Vijeća učenika sa svojim kolegama i profesorima iz škole odradio performans koji se zvao ‘Živa zastava za domovinu’ i odlučio da kandidujem tu fotografiju koja je zaista obišla cijelu Bosnu i Hercegovinu. To je bilo povodom Dana nezavisnosti. To je bila jedna snažna poruka djece svih nacionalnosti koja su oformila zastavu Bosne i Hercegovine od kišobrana i papira. Simbolično od papira, jer je Maglaj grad papira. Nakon toga sam se odlučio da tu fotografiju kandidujem na platformu koju je osnovala Madonna zajedno s magazinom Vice koja se zvala ‘Umjetnost za slobodu’. Tu sam proglašen temom dana i temom mjeseca i ušao sam kao jedan od tri umjetnika s Balkana i 365 iz cijelog svijeta, a bilo je prijavljeno 25.000 radova“, govori Adi Softić.

Te godine su Maglaj pogodile poplave. I tu je pokazao kako se voli svoj grad.

“Ja sam bio maturant i tada smo se moji prijatelji i ja odlučili dati doprinos zajednici. Zadesili smo se tu i bilo je jako poražavajuće da provedemo dane u kući čekajući da nam volonteri iz Sarajeva i cijele BiH priteknu u pomoć i odlučili smo se kao neformalna grupa staviti na raspolaganje Općinskom štabu Civilne zaštite i općini Maglaja. Pomogli smo u evakuaciji dosta porodica koje su stanovale na selima pogođenim klizištima, a imali su djecu sa poteškoćama u razvoju, da ih premjestimo u grad, evakuišemo, smjestimo i obezbijedimo im skrb, prihode, donaciju i komunikaciju narednih pola godine“, ističe Softić, dodajući kako je tada sa svojim prijateljima osnovao Udruženje mladih “Dictum Factum“ čiji je cilj promocija kulture, obrazovanja među mladim ljudima i posredovanja s mladim ljudima iz Maglaja koji žele da se školuju van granica BiH ili na prestižnim univerzitetima u regionu, ali i privatnim kao stipendiste.

Diplomirao je 2018. godine i tada je odlučio napraviti pauzu od bavljenja kulturom i aktivizmom.

“Dobio sam prvi posao, htio sam da se iskalim, što bi se reklo, i da spoznam gdje mi je mjesto i odlučio sam ostati u Sarajevu i raditi svoj posao u marketingu. Međutim, negdje u julu 2019. odlučio sam se vratiti u Maglaj“, govori on.

Ta pauza od aktivizma nije dugo trajala.

“Prijatelji iz Sarajeva su me stalno podsjećali: ‘Sjeti se šta si sve proteklih deset godina radio, sjeti se da si jedina osoba koju je američki časopis Newsweek došao u Maglaj da intervjuiše o aktivizmu i kulturi i zašto to radiš. Ne trebaš se povlačiti, trebaš naći zajedničku nit, zajedničku komunikaciju sa svima onima koji su ti neistomišljenici i izboriti se i biti heroj svoga života.’ I poslali su mi javni poziv Evropske komisije u julu ove godine za izbore za evropskog omladinskog ambasadora. Bile su kandidovane oblasti kultura, sport, film, muzika, aktivizam, ekologija, i ja se doslovno u posljednjih deset minuta, dok je poziv bio otvoren, odlučim prijaviti”, kaže Softić za Anadolu Agency (AA).

Prvi krug glasanja je bio online.

“Skupio sam 400-tinjak glasova. Procedura glasanja je bila dosta komplikovana jer se morate registrovati s ličnim podacima, sačekati konfirmacijski e-mail i bilo je dosta tehničkih problema kod mnogo sugrađana koji su mi se lično javljali. Na kraju, ja i nisam očekivao da ću proći jer je bilo 400 kandidata iz regiona prijavljenih, i to su ljudi koji imaju dosta iskustva i u radu s Evropskom unijom“, govori Softić.

I izabran je za evropskog omladinskog ambasadora za regiju zapadni Balkan. I to u oblasti kulture.

“Desilo se da su me proglasili evropskim omladinskim ambasadorom za oblast kulture uz najavu da su izuzetno ponosni da u ekipi mogu pozdraviti osobu poput mene koja dolazi iz male sredine, a koja je imala iskustvo rada s visokim svjetskim diplomatama“, kaže Adi Softić, dodajući kako su njegove obaveze promocija interesa Evropske unije i Evropske komisije u oblasti kulture na nivou Bosne i Hercegovine i regiona, umrežavanje s mladima koji su, također, odabrani, implementacija zajedničkih projekata, edukacija kako se to aplicira i implementira projekat pod pokroviteljstvom Evropske unije, predstavljanje zemlje i grada iz kojeg dolazi, poticanje razvoja kulturnih projekata.

Roditeljima, kaže, duguje najveću zahvalnost. Ali, i svojim Maglajlijama.

“Titula ambasadora meni ne znači ništa ako iza mene nisu stali ljudi iz sredine iz koje dolazim i zaista s ponosom mogu reći da Maglajlije i Maglajke jesu stali iza mene”, ističe on.

Softić naglašava koliko mu je žao što su mladi, koje on danas predstavlja, odgajani tako da se plaše promjene.

“Odgajani smo tako da treba stalno da osluškujemo da neće negdje zapucati i da trebamo uvijek biti spremni da spakujemo svoj kofer i odemo. Smatram da je to u Bosni i Hercegovini naročito izraženo, zato što smo mi generacije koje su izdate od sistema, sistem je apsolutno zaboravio na nas. Onog momenta kada mi završimo fakultet, to je posljednja stepenica gdje osjetiš postojanje sistema koji je pozitivno naklonjen prema tebi”, ističe on, dodajući kako je jedan od njegovih ciljeva da vrati mladima snagu i volju za promjenom jer je potrebno sve ovo shvatiti kao jednu veliku lekciju i opomenu sistemu da treba mijenjati stvari iz korijena.

“Negdje se mora napraviti kolut naprijed, a negdje kolut nazad da malo krv procirkuliše kroz samo tijelo”, zaključuje Adi Softić svoj razgovor s ekipom Anadolu Agency.