Kultura

400 sati provedenih na sceni

Glumci predstave „Dame biraju“ pred jubilarno 200. izvođenje

28/01/2019

Birali su nas upiranjem prsta, uzvikivanjem našeg imena ili nekim migom

Iza njih je 199 igranja jednog komada, 400 sati provedenih na sceni, 70 različitih gradova, hiljade pređenih kilometara, 199 probušenih balona i 199 naklona publici. Desetine hiljada žena su natjerali na smijeh do suza, pokušavajući sakriti što veći dio tijela. Bili su hrabri, samouvjereni, šarmantni, nasmijani, otkačeni…

Oni su Adnan Goro, Davor Sabo, Emir Fejzić, Sanjin Arnautović te Enes Salković i Mak Čengić koji tumače istu ulogu. Njih Dame biraju skoro četiri godine, a jubilarnu 200. predstavu izvode u nedjelju, 3. februara u sarajevskom Pozorištu mladih. Sav prihod od prodaje ulaznica bit će doniran Udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka“.

“Ukrcali smo se na ovaj brod 6. marta 2015. godine”, započinje priču Emir Fejzić te dodaje da plove putanjom punom uspona i padova, smijeha i dobre zabave i što je najbitnije sa dobrim ljudima. Dame su ih birale u brojim gradovima regije, a sa nestrpljenjem iščekuju i prva gostovanja u evropskim gradovima.

„Stajemo na mnoge usputne stanice, neke manje ili veće luke u kojima obradujemo i nasmijemo ljude, popravimo im dan. Nadam se da će ova naša plovidba još dugo trajati jer ne znam da li će još jedna ovakva biti u ovom životu“ kaže Fejzić.
Da se ovakve stvari dese jednom u životu, mišljenja je i Enes Salković.

“Za mene su “Dame” malo teatarsko čudo kojeg ćemo se vjerovatno sa sjetom prisjećati u godinama koje dolaze. Nadam se da će proći još mnogo godina, kilometara, jubileja, igranja i da ćemo istrajati u konstantnom odgađanju posljednje izvedbe”, ispričao je Salković.
Njih petorica u fenomenalnom teatarskom komadu glume nezaposlene momke koji prihvataju posao stripera kako bi preživjeli. Davor Sabo član je ekipe od samog početka, a kako kaže, kada su počeli sa predstavom i sami su bili nezaposleni.

“Zakasnio sam na prvi sastanak ekipe. Bila je zima i žureći niz poleđenu Dalmatinsku sam pao. Nisam se stigao ni ošišati prije sastanka… Koju godinu poslije: glasan aplauz, huk, vrištanje, hipnotisana publika i smijeh koji se prolama svakom dvoranom. Istrčavam na scenu, oko mene su poznata lica. U šestom smo gradu u sklopu turneje, ne vidi se umor na nama, samo osmijeh…“ govori Sabo o utiscima sa jedne od turneja.

„Osmijeh i energija su isti kao i na prvoj predstavi“ dodaje Sanjin Arnautović te kaže da jedina riječ kojom se dosadašnje iskustvo može opisati je bogatstvo.

“Bogatstvo, zato što sam sa svojih 28 godina igrao na scenama 70 različitih gradova s jednom predstavom. Bogatstvo, zato što su te scene bile dužine od 2 do 20 metara. Bogatstvo, zato što sam igrao i na minus 10 i na plus 40. Bogatstvo, zato što me publika gledala dok se gologuz presvlačim na nekoj livadi, a presvlačio sam se i u kultnom Domu sindikata. Ko se sve tu presvlačio!”, priča Arnautović.

Iako na sceni svaki put publici poklanjaju skidanje do kraja, ipak, sa svakim novim izvođenjem, dobijaju nešto novo.

“Zahvaljujući predstavi „Dame Biraju“ dobio sam još jednu porodicu, prijatelje koje ne dam nikome i sretan sam jer ću nekim mladim kolegama koji dolaze, zahvaljujući ovom iskustvu, moći pričati iste priče koje su mene tjerale da idem dalje i ne gubim nadu” izjavio je Adnan Goro.
Dame su ih birale do sada 199 puta, barem jednog od njih, kroz smijeh kaže nam Mak Čengić.

“Mogu reći da se napokon osjećam “izabrano”. Birali su nas upiranjem prsta, uzvikivanjem našeg imena ili nekim migom koji ti baci dotična iz drugog reda, a da niko ne vidi. Mislim da se ovaj put imamo pravo osjećati izabrano kao glumci, jer puno nas nema ovakvu priliku”, kaže Čengić.

Iako su glavni akteri predstave, ne čine samo oni ekipu, saglasni su momci te ponosno pričaju o majstoru tona Irhadu Hodžiću, majstoru svjetla Rusmiru Efendiću, glavnom kuharu na svim putovanjima Daliboru Brkiću, koji u predstavi tumači vlasnika kafića. Najveći autoritet u ekipi je Nevzeta Musabegović, garderoberka bez dlake na jeziku, a na okupu ih, kažu momci, drži producent Slaven Vidak. A sve to ne bi moglo bez Nancy Abdel Sakhi, trenerice koja od nezaposlenih mladića napravi prvoklasne stripere. Umjesto izjave o predstavi, pripremila je stihove.

“Svjetla se pale, čuje se buka
Mislite rima pa nekome muka
E nije muka, već čuje se glas
Dame biraju na sav glas” (Nancy Abdel Sakhi)

Podsjećamo, predstava “Dame biraju” je nastala u okviru projekta “Istrajati” koji je Altteatar realizirao u saradnji sa partnerima “Kroz prozor Fabrika“ iz Beograda i Akademijom scenskih umjetnosti Sarajevo, uz podršku BAC-a, Ministarstva kulture i sporta KS i Fondacije za muzičku, scensku i likovnu umjetnost. U režiji Admira Glamočaka premijerno je izvedena u martu 2015.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.