Kultura

Lalić: Referiram se i na veleumnog i plemenitog viteza Don Kihota od Manče

20/12/2016

Na ovogodišnjem sarajevskom Salonu knjige, koji će u Centru Skenderija trajati do 24. decembra, na štandu “Autori” mladi bh. autor Boris Lalić posjetiocima nudi knjige iz svog kofera.

Priča o Borisu Laliću i njegovom koferu s kojim se može vidjeti ispred Akademije likovnih umjetnosti i na drugim lokacijama u Sarajevu počinje prije tri godine kada je objavio prvu knjigu, na čije korice je napisao da je izdavač “Elektra Mačkica Roto Press”.

Kako navodi u razgovoru za Fenu, “Elektra Mačkica” je fiktivna izdavačka kuća koju je osnovao da bi mogao da objavi svoje knjige i da se tako popne stepenicu više kao pisac. Godinama je objavljivao na internetu, što mu je dosadilo jer je htio da ima vlastitu knjigu. A prije nekoliko dana, pod zaštitnim znakom “Elektra Mačkice”, izišao je četvrti naslov “Čudo na Miljacki/Odabrane priče iz prisoja i osoja”, knjiga koju je objavio s Markom Matolićem iz Orašja.

O književnim počecima Lalić ističe da je kao autor bio sasvim nepoznat i nepriznat, te da mu je bilo jasno i logično da niko neće htjeti uložiti u njega novac, već da to mora učiniti sam.

– Sredstva su mi bila skromna i nedovoljna da platim izdavačku kuću, ali dovoljna da odštampam ili bolje reći išpartam, prve primjerke svoje knjige u jednoj sarajevskoj fotokopirnici – kaže ovaj mladi autor.

Podvlači da od pisanja teško živi, što smatra da mogu samo rijetki, te se zato obilato ispomaže trgovinom.

– Tu nema puno mudrosti, nego puno upornosti. Moraš nuditi svima i svakome bez ikakvih predrasuda, a priča da knjige više niko ne čita i ne kupuje, to je prazna priča onih koji su izvan te igre, ljudi se valjda tješe tako da ne propuštaju ništa značajno – smatra ovaj autor, izdavač i prodavač.

Govoreći o tome kako u njegovim knjigama “gostuju” i drugi mladi bh. autori, Lalić naglašava da osim svoje promovira i tuđu književnost, naročito onu koja mu je najprijatnija. Ističe Marka Matolića, profesora historije iz Orašja, koji je napisao i objavio zbirku priča “Odabrane priče iz prisoja i osoja”.

Kao diplomirani komparativist Lalić ima i svoje književne uzore, ocjenjujući da je to ogromna lepeza. Tu su Gogolj i njegove “Mrtve duše”, djelo koje ga je vezalo za ozbiljnu književnost, a poslije njega i djela mnogih drugih pisaca poput Migela Servantesa, Viktora Igoa, F. M. Dostojevskog, Branka Ćopića, Alesandra Manconija, Rablea, Tomasa Mana, Derviša Sušića, Bokača, Štefana Cvajga i tako dalje.

– Osim pisaca, ugledam se u duhu i na druge ljude, naprimjer, na moreplovca Magelana i boksera Princa Nasima Hameda, a isto tako na književne likove, prije svega na veleumnog i plemenitog viteza Don Kihota od Manče – ističe.

Teme kojima se ovaj autor bavi vezane su za Bosnu i Hercegovinu, njenu sadašnjost, budućnost i prošlost, a kako kaže jedna od ludih želja mu je da bude poznati bosanskohercegovački pisac, “poznatiji od Andrića”.

– Knjige nisu ništa drugo do jedna vrsta društvenog ogledala i prvenstveno su namijenjene sugrađankama i sugrađanima mojim. Fokusiran sam na prikazivanje života, tako da su novac i seks često upleteni kao motivi, a još češće njihovo odsustvo, s obzirom  na to da nastojim biti realan i uvjerljiv – zaključio je Boris Lalić u razgovoru za Fenu.

Boris Lalić se rodio u Sarajevu 1988. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za komparativnu književnost. Objavio je četiri knjige proze (“100%”, “Jackie's on the road again”, “Dobar život u vrijeme krize” i “Čudo na Miljacki”). Živi i radi u Sarajevu.

Komentari