Kultura

11. januara

Na sceni SARTR-a premijerno predstava “Nigdje nikog nemam”

09/01/2019

Direktor SARTRA Aleš Kurt rekao je da ga raduje kad glumci iz ansambla dođu sa idejom iza koje stanu , kad imaju nešto što zaista žele da postave na scenu

Predstava SARTR-a „Nigdje nikog nemam”, po tekstu Edwarda Bonda, a u Koprodukciji Udruženja Kontakt i Sarajevskog ratnog teatra, premijerno će biti izvedena 11. januara.

U predstavi učestvuju glumci Snežana Bogićević, Jasenko Pašić i Alban Ukaj, koji je ujedno i reditelj .

Radnja drame „Nigdje nikog nemam“ postavljena je u budućnost, u društvo gdje su emocije, sjećanja i empatija zabranjene. Fokus predstave usmjeren je na negiranje genocida, kolektivnu krivicu, veličanje ratnih zločinaca i odbijanje suočavanja sa prošlošću.

Direktor SARTRA Aleš Kurt rekao je da ga raduje kad glumci iz ansambla dođu sa idejom iza koje stanu , kad imaju nešto što zaista žele da postave na scenu.

– Obično iz takve motivacije dolaze dobre predstave. I u ovom slučaju je tako. Oni su došli sa tekstom koji su željeli da rade. Imali su želju da to naprave. Vjerovali smo u projekt , da će to biti dobro, i to i jeste dobro – rekao je Kurt.

Kurt je naveo da se radnja predstave dešava u nekakvom postapokaliptičnom društvu u budućnosti, te dodao da se njemu čini da i danas dosta ljudi živi na taj način gdje jedni žive jako lijepo, imaju čiste svijetle stanove , a drugi žive u gradovima koji su pretvoreni u prah i pepeo.

Reditelj i glumac u predstavi Alban Ukaj rekao je da su željeli da urade predstavu te da su se zajednički odlučili za tekst „Nigdje nikog nemam“.

– Ovaj tekst ima potencijal. Nudi da govorimo o onome o čemu bismo željeli govoriti. Bond je napisao tekst 2000. godine. Pisao je o nekoj bliskoj budućnosti 2077.godine u koju je smještena radnja. Ali mi smo ga, mi ljudski rod, preduhitrili, malo smo ubrzali tu dekadenciju to stanje duha o kojem Bond piše -rekao je Ukaj.

Ukaj je istakao da nisu vršili nikakve intervencije na tekstu kako bi ga prilagodili sadašnjem trenutku, ali, kako kaže, ipak su dobili ono što su htjeli.

-Govorimo o negiranju genocida, o veličanju ratnih zločinaca, o zabrani prošlosti . Kod Bonda je zabranjeno sjećanje pokretač radnje. Na neki način i kod nas se sve više potiskuje prošlost, jer je bolna, s namjerom da dođe do pomirenja, aA došli do toga da je svako zalutao, da je svako napravio svoju istoriju, da imamo tri različita obrazovna sistema …

Snežana Bogićević rekla je da je autor napisao ovaj tekst kad je imao šesdeset i šest godina u kojima je imao priliku da se susreće s nasiljem i vidi kako je čitava planeta obilježena nasiljem, ratom…

-To ga je dovelo da napiše ovaj tekst o budućnosti, ali ovo nije nikakva naučna fantastika jer su simptomi već tu. Te 2077. kao da vlada dezorijentiranost , stanje u kojem čovjek ima poremećenu svijest o tom prostoru, vremenu , međuljudskim odnosima. I Bond nudi rješenje, ali ga nudi da te nekako jeza uhvati. Mi već nudimo te simptome tog ekstremnog svijeta o kojem on piše. Zato što nestaje empatije, solidarnosti , svi smo okrenuti samo ka sebi i to dovodi do gubitka ljudskosti – rekla je Bogićević.

Jasenko Pašić je rekao da ovo ipak nije komad o postapokaliptičnom društvu nego da se apokalipsa dešava sada i da traje i da ovo o čemu Bond piše nije daleko, nego je jako blizu, tu iza ugl,a ali to ne želimo da priznamo.

U predstavi učestvuju glumci Snežana Bogićević, Jasenko Pašić i Alban Ukaj te muzički dvojac Basheskia and EQ. Reditelj je Alban Ukaj, dramaturgiju potpisuje Bojana Vidosavljević, muziku Basheskia & EQ, scenografiju Mirna Ler, kostimografiju Lena Samardžić, video Emina Kujundžić, dizajn Đorđe Jovanović, a fotografiju Velija Hasanbegović.

Predstava će, nakon premijere, biti izvedena i 12., 14. i 15. januara.

Autor: Fena

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.