Kultura

sff

Popivoda: Film “Pejzaži otpora” podsjeća nas da je otpor uvijek moguć

15/08/2021

Popivoda kaže da se osjeća divno što je opet u Sarajevu i na bh. premijeri svog dokumentarca. Misli da između njenih filmova i sarajevske publike postoji senzibilitet koji ih spaja i koji Popivoda zapravo dijeli sa publikom

Dokumentarni film “Pejzaži otpora” režiserke Marte Popivoda, kojim je zabilježila putovanje kroz sjećanja antifašističke borkinje Sonje (97), jedne od prvih partizanki u Jugoslaviji, a bila je i među vođama pokreta otpora u Auschwitzu, prikazan je večeras u Cineplexx-u u okviru 27. Sarajevo Film Festivala.

Dok Sonja priča, gledatelji filma zapravo putuju kroz pejzaže njene revolucionarne mladosti – šume i planine Srbije i blatnjavi teren Auschwitza, zabilježene onako kako izgledaju danas – kao i kroz njen mali stan u centru Beograda, gdje živi s mužem i mačkom.

Popivoda je u izjavu za Fenu kazala da je Sonja jedna fascinantna ličnost, ali i fascinantna pripovjedačica. Ona nas na jedan magičan način vraća u taj period svojim pripovijedanjem. Ima jako specifičnu perspektivu, navodi ona, da to svoje iskustvo vidi kao jedno poprište borbe i otpora.

– Mislim da je ta Sonjina priča i njena motivacija u filmu i njenom životu da preživi, ali ne da preživi samo da bi preživjela, nego da dostojanstveno preživi. Ona sebe ne smatra heroinom, već dijelom kolektivnog partizanskog tijela – pojašnjava Popivoda.

Ona je jedna od grupe žena koje su bile u logoru Auschwitz, koja se, kako kaže, borila i pokušala nešto da uradi.

– Zapravo, Sonja nikada ne gubi nadu u bolje sutra i to je nešto što je jako važno danas. Da se podsjetimo da je otpor uvijek moguć. To mi je bila glavna pokretačka snaga da napravim ovaj film i ideja koja je postojala od početka – navela je Popivoda.

Otpor je uvijek moguć, dodaje, jer mi kao ljudska bića uvijek imamo pravo izbora, iako je taj izbor težak. Znači, da je čak i u jednom totalitarnom prostoru, instituciji kao što je bila Auschwitz, logoru u kojem ništa nije bilo moguće, sem umrijeti ili preživjeti, ipak postojao otpor.

– Mi sada imamo jednu priču koja je priča o otporu. Znači, otpor je bio moguć čak i u jednom Auschwitzu, i to je nešto što je meni bilo jako značajno da saznam – naglasila je Popivoda.

Ovo za mene, dodaje ona, nije samo historijski film, to nije samo Sonjina priča – to je priča o nama danas, meni i Ani Vujanović koja je koautorica filma i tome zašto mi danas pravimo ovaj film, zašto ga smatramo važnim. Zašto mi kao umjetnici, kulturni radnici i aktivistkinje, neko ko je bio i ko je dio lijeve aktivističke scene u Beogradu i čitavoj regiji – zašto je ta priča danas nama važna – navodi Popivoda.

Dakle, ističe ona, postoji direktan lik sa savremenim trenutkom i za Popivodu filmovi koje radi iako se bave historijskim temama, ona želi da investira u budućnost, a ne samo vraćanjem u prošlost i, kako kaže, šta ta prošlost danas nama znači – postoji konfrontacija, suočavanje sadašnjosti i te prošlosti.

Popivoda kaže da se osjeća divno što je opet u Sarajevu i na bh. premijeri svog dokumentarca. Misli da između njenih filmova i sarajevske publike postoji senzibilitet koji ih spaja i koji Popivoda zapravo dijeli sa publikom.

Protagonisti filma su Sofija Sonja Vujanović (Stanišić), Ivo Vujanović i Ivanka Maksović. Scenario i režiju filma potpisuje Marta Popivoda, na scenariju i dramaturgiji radila je Ana Vujanović, direktor fotografije je Ivan Marković, montažerka Jelena Maksimović, dizajner zvuka Jakov Munižaba, dok je miks zvuka uradio Simon Apostolou.

U izjavi za Fenu, Popivoda je otkrila da već radi na jednom kratkom eksperimentalnom filmu pod nazivom “Tijelo u množini” a koji bi sljedeće godine trebao biti završen.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.