Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Predstavljene dvije knjige poezije Muje Musagića

knjige
Foto: Ilustracija

Knjige poezije Muje Musagića “Druga konferencija ptica” i “Na kraju umornog vijeka” predstavljene su danas u sarajevskoj Galeriji “Preporod”.

Obje knjige nagradila je Fondacija za izdavaštvo, a književnici Hadžem Hajdarević, Senadin Musabegović i Nenad Tanović danas su na promociji ukazali na alegorijsko promišljanje pjesnika, kao načina na koji on društvu šalje poruku, iako njegova poezija nije direktno društveno angažirana.

– Mujo Musagić nije direktno društveno angažirani pjesnik. On preko slika i pjesničkih metafora razmišlja o onome što se kod nas dešava. Ujedno, povezuje s nekim dubokim, unutrašnjim iskustvom samog pjesnika – kazao je Musabegović.

Podsjetio je da poezija ne može biti društveno angažirana, jer može biti banalna, ali dodaje da Musagić kroz neku svoju intimu u samoći, profinjenost, samoposmatranje uspijeva da kroz glas ptica artikuliše nedaću koja nam se dešava.

Književnik Hadžem Hajdarević je kazao da je Musagić u bh. književnom životu prvenstveno bio poznat i priznat kao izuzetni pjesnik za djecu, međutim, posljednje knjige pjesama su pokazale da je izuzetno ozbiljan pjesnik, u nekom najopćenitijem smislu.

– To je čovjek koji “pjeva nakon rata i njegova poezija je neka vrsta transponiranog iskustva svega onoga što se dogodilo njemu, ali i svima nama. Njegov lirski subjekt gotovo da oklijeva reći sve što iznese, ali na isti način pokušava da sve svoje stečevine, sva svoja iskustva, svoju dramu, prenese u pjesnički tekst – kazao je Hajdarević.

Mujo Musagić je knjizi “Druga konferencija ptica” dao naziv, kako i sam kaže, po sufijskom pjesniku Feriduddinu Muhammedu Attaru koji je napisao “Govor Ptica”, ali je on preinačio “govor” u “konferenciju”. To asocira na konferencije koje danas održavaju političari diljem svijeta, čime je htio da podsjeti kako “od ptica imamo šta naučiti čak i nakon sedam stoljeća otkako je upozorio Attar”.

Kaže da se njegova poezija i ne može svrstati u njegov društveni angažman, ne direktno, ali indirektno da, kroz alegorijski govor, pjesničke imaginacije. To upućuje da, kako je naglasio, stvaramo društvo koje može biti i koje treba da bude za ljude prihvatljivo, sretno, iako su to pjesničke iluzije.

Iako je napisao puno priča, ratnih i poratnih, naglašava da je poezija njegov prostor, vokacija.