Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Priča jedinstvene biblioteke u BiH: Slijepi i slabovidni prisnije vezani za knjigu (FOTO)

biblioteka za slijepe (4)

Prekoputa sarajevske Vijećnice u kojoj se nekada nalazila Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, smještena je jedinstvena ustanova u BiH – Biblioteka za slijepa i slabovidna lica, jedna od najbolje opremljenih institucija ove vrste u regionu i šire koja za više od 1.200 osoba izgubljenog vida obezbjeđuje željenu bibliotečku građu, javlja Anadolu Agency (AA).

Biblioteka postoji od 1972. godine i slijepim i slabovidnim osobama obezbjeđuje i pozajmljuje bibliotečku građu neophodnu u svakodnevnom životu, stručnom usavršavanju, profesionalnom radu i društvenom angažmanu.

Korisnici iz Skandinavije, SAD-a, Australije…

Ustanova raspolaže knjižnim fondom od 27.071 bibliotečke jedinice u tehnikama za slijepe na Brajevom pismu, audio i digitalnoj tehnici i uvećanom tisku, svih književnih žanrova koje koriste 1.256 slijepih i slabovidnih korisnika svih uzrasta širom BiH, u republikama bivše Jugoslavije i bosanskohercegovački slijepi građani koji žive u inostranstvu.

“Korisnike imamo širom svijeta, ne samo u Bosni i Hercegovini. To su korisnici iz Švedske, Finske, Danske, Norveške, SAD-a, Australije, Kanade… pa naše komšije iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Makedonije, a jako je važno naglasiti da sva slijepa i slabovidna lica koja žele da koriste usluge ove biblioteke, njima je to pruženo bez ikakve naknade”, rekao je u razgovoru za AA direktor ove institucije Sakib Pleh.

Biblioteka je organizovana kao jedinstvena institucija sa tri odjeljenja: Odjeljenje za bibliotečku djelatnost u tehnikama za slijepa i slabovidna lica, Odjeljenje za izdavačku djelatnost i Odjeljenje zajedničkih poslova. Sva ova odjeljenja opremljena su najsavremenijom opremom što biblioteku čini jednom od najboljih u regionu.

U korak sa svjetskim trendovima

“Mislim da neću biti neskroman ako kažem da smo daleko najbolji što se tiče opremljenosti i to zahvaljujući ne državi BiH, već prvenstveno stranim organizacijama koje pomažu modernizaciju biblioteke. Ne postoji ništa od opreme u svijetu, a da ova biblioteka nema. Knjižni fond je tako dobar, tako jako razvijen opet zahvaljujući volonterima, glumcima koji godinama dolaze u ovu biblioteku da snimaju volonterski i zahvaljujući radnicima koji rade, koji sve to naprave”, rekao je Pleh.

Izuzetno važan segment djelovanja Biblioteke je njena izdavačka funkcija. Ovo odjeljenje obuhvata izdavanje knjiga, udžbenika, časopisa i druge literature u tehnikama za slijepe (na Brajevom pismu, audio, digitalnoj tehnici i uvećanom tisku), a ima i dva savremeno opremljena tonska studija i štampariju za brajicu.

“Nama je osnovna djelatnost proizvodnja knjiga jer niko od slijepih lica ne može nabaviti knjigu negdje na štandu i bilo kojoj drugoj knjižari, osim u ovoj Brajevoj štampariji u kojoj se napravi ili u tonskom studiju”, dodao je Pleh.

Objasnio je da se svaka knjiga, koja se šalje korisnicima, pakuje u specijalnu ambalažu na kojoj se stavlja sekogram, na osnovu kog su po međunarodnim standardima i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica i njeni korisnici oslobođeni plaćanja poštarine.

Neriješen pravni status 

Malo je poznato da se Biblioteka za slijepa i slabovidna lica u BiH nalazi među sedam institucija kulture od državnog značaja. Međutim, država nije preuzela osnivačka prava, a samim tim ni pitanje finansiranja, zbog čega ova institucija nema riješen pravni status.

Finansiranje Biblioteke do 1997. godine obezbjeđivano je putem državnog budžeta na osnovu godišnjeg programa rada. Od 1997. do 2001. plaće zaposlenih i dio materijalnih troškova obezbjeđivani su iz budžeta Kantona Sarajevo. Od 2002. status je upitan, finansiranje neriješeno, sporadično, nedovoljno, bez jasnih naznaka i rješenja.

Biblioteka ima isturena odjeljenja u Tuzli, Bihaću, Mostaru, Goraždu, Travniku, a sve usluge u pogledu korištenja knjiga i časopisa su besplatne.
– Intenzivno korištenje knjiga –

Slijepi i slabovidni korisnici su, u odnosu na ostale građane, više i prisnije vezani za knjigu, navode iz Biblioteke ističući da 85 posto korisnika nakon učlanjenja koristi fondove neprestano i intenzivno, a mnogi od njih, kako kažu, pročitaju i po deset knjiga u toku mjeseca.

Vehbija Peksin (60) iz Švedske dugogodišnji je korisnik Biblioteke za slijepa i slabovidna lica u BiH. Slijep je već 35 godina, ali ga to nije spriječilo da u životu postigne ono što je želio. U tome mu je na neki način pomogla i Biblioteka, jer, kako i sam kaže, nijedan od dva završena fakulteta ne bi završio bez pomoći ove institucije.

Kako bi joj se na neki način odužio, Peksin je pokrenuo i uspješno realizovao mnogo akcija koje su unaprijedile i afirmisale izdavačku i bibliotečku djelatnost u tehnikama za slijepa i slabovidna lica.

Zahvaljujući zalaganju Vehbije, Biblioteka od 2005. godine ima uspješnu saradnju s dvije organizacije iz Švedske koje su finansijskom podrškom pomogle opstanak ove za slijepa i slabovidna lica veoma važne ustanove.

Vehbija Peksin nije prekinuo svoje aktivnosti već je protekle sedmice Biblioteci donirao opremu u vrijednosti cca 40.000 KM koja se sastoji od 17 brajevih mašina tipa Perkins, 7 Ultraflex štapova za kretanje i rezervnih dijelova za brajeve mašine. Treba napomenuti da je Biblioteka svih ovih godina do donacije posjedovala samo tri brajeve mašine.

Volja kao pokretač 

Vehbija Peksin je fizioterapeut po zanimanju, nikada nije bio na bolovanju. Osim toga, aktivan je na više frontova, a autor je i sedam knjiga od kojih su tri priznate kao naučne. U Švedskoj, u koju je izbjegao za vrijeme rata u BiH, kaže, ima sve što mu je potrebno kao osobi oštećenog vida, ali za uspjeh koji je ostvario na mnogim poljima prvenstveno je zaslužna snažna volja koja ga je pokretala ka ostvarenju životnih ciljeva.

“Nije meni puno pomoglo to što je zemlja razvijena, ako ja nisam imao svoju svijest razvijenu. Ako nisam bio motivisan i imao volju da se uključim. Bilo mi je u početku jako teško da se uključim u to društvo”, kazao je Peksin i dodao:

“Znam da je u BiH teško, pogotovo licima s funkcionalnim oštećenjima, ali nikakvo rješenje nije da se čovjek žali samo na sistem društva, na određene institucije, mora se aktivno uključiti i tražiti olakšavajuće okolnosti za svoj život, život svoje porodice, za obrazovanje prije svega i u tome se mora istrajavati. Sve što dođe kratkim putem, preko noći, to nije vrijedno ako čovjek to dalje ne dograđuje.”