Promocija digitalnogizdanja knjige “Teatar pod opsadom” autorice Hane Bajrović

Posljednji online program Modula Memorije 2020 održat će se večeras (četvrtak) sa početkom u 19 sati. U pitanju je promocija digitalnog izdanja knjige “Teatar pod opsadom”, autorice Hane Bajrović, nastale po uzoru na istoimenu izložbu, koja je otvorena prošle godine u okviru Modula Memorije, a u koprodukciji Festivala MESS i Narodnog pozorišta Sarajevo.

Knjiga će biti objavljena na Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS, kao i na Facebook profilu Narodnog pozorišta https://www.facebook.com/nps.ba/, koji su ujedno i izdavač, tj. suizdavač ove knjige. Dizajnerica knjige Sanja Kulenović.

Knjiga „Teatar pod opsadom“ je nastavak istoimene izložbe, a pokušaj je da se sastavi, dopuni i skupi na jedno mjesto ratna teatrografija svih pozorišnih premijera odigranih u Sarajevu. To su predstave nastale u produkcijama i koprodukcijama profesionalnih pozorišta i festivala: Narodno pozorište, Kamerni teatar 55, Pozorište mladih, Sarajevski ratni teatar SARTR, te Festival MESS, a u periodu opsade Sarajeva, od 5. aprila 1992. pa do reintegracije Grbavice, 19. marta 1996.

– U trenutku kada smo završavali pripremu knjige „Teatar pod opsadom“, proglašena je pandemija Korona virusa. Kada su nastale predstave koje su dijelom ove knjige, u Bosni je bio rat, a Sarajevo je bilo pod opsadom. Opsada je trajala četiri godine, nije bilo vode, nije bilo struje, grijanja, hrane, novca… uglavnom ničega. I svaki dan su pucali na nas. Ipak, ljudi su se izlagali opasnosti i svakodnevno se sastajali da održe kulturu u Sarajevu održe na životu i radili su, možda, i više nego u nekim periodima mira. Danas imamo i vodu i struju i hranu i grijanje. Imamo internet koji nam omogućava komunikaciju sa bilo kim na svijetu. Ipak, danas je pitanje odgovornosti i ljudskosti ostati u kući i zato, ovih dana se ne sastajemo i ne družimo. Ali, kao i tada, i sada su sarajevska pozorišta i festival nastavili svakodnevno raditi, samo što su se iz svojih matičnih kuća prebacili u virtuelni svijet. Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam posvećenošću prema profesiji pristupili situaciji, i u ratu i danas. Baš zbog toga, ponosna sam što sam dio ove sarajevske pozorišne zajednice koja se u posljednjih mjesec dana neprestano podržava, međusobno sarađuje, dijeli ideje; baš kao i početkom 90ih u Sarajevu. I baš zbog toga, vjerujem da je poznavanje naše ratne teatarske prošlosti neizmjerno važno za prepoznavanje važnosti djelovanja i onda kada izgleda da se to možda nikoga ne tiče, jer, teatar nije sam sebi svrha, on je duša svakoga društva. Važno je da bi nam pomoglo u razumijevanju suštine života i naučilo nas da budemo skromni i zahvalni. Meni je pomoglo, kaže Hana Bajrović.