Radiodrama “Hazreti Fatima” dio programa SARTR-ovog rođendana

Sarajevski ratni teatar SARTR 25. godišnjicu postojanja obilježit će 17. maja bogatim programom pod sloganom “Kako tad, tako i sad”, kojim će podsjetiti na sve značajne rezultate njegove scene.

Direktor SARTR-a Aleš Kurt, glumica i prvakinja drame Selma Alispahić, dramaturginja Dubravka Zrnčić-Kulenović i režiser Miralem Ovčina danas su na konferenciji prezentirali bogati trodnevni program obilježavanja.

Kurt je kazao da je obilježavanje godišnjice važno da bi se prisjetili da su ratu, 17. maja 1992. kada je SARTR osnovan, umjetnici, teatarski radnici i građani, u trenucima kada im je bilo teško, pružili jak artistički otpor protiv tadašnje agresije i opsade Sarajeva, te da je teatar uvijek tu.

Najavljujući program obilježavanja, Kurt je istaknuo da će u “vremenskoj kapsuli” biti smješten mali dio plodonosnog rada SARTR-a, a svečanost će početi slušanjem praizvedbe radiodrame “Hazreti Fatima” autora Safeta Plakala u režiji Miralema Ovčine, izložbom “Foto-Gluma” autora Fuada Foče, Slobodana Samardžića i Velije Hasanbegovića s radovima fokusiranim na glumačku ekspresiju, te prikazivanjem dokumentarnog filma “Sklonište” u režiji Emira Z. Kapetanovića.

Selma Alispahić je kazala da je SARTR bio glas protiv agresije, zla i fašizma, a danas je najznačajniji glas protiv gluposti, primitivizma, neobrazovanosti, “latentnog fašizma koji još živimo”.

Govoreći o drami “Hazreti Fatima”, Miralem Ovčina navodi da nije bilo lako suočiti se s kompleksnim komadom, dramom koja je pisana za teatar, te s “čulnom spoznajom tekije, koliko i dlana ruke, ma šta ona zahvata“.

– Pokušali smo to transponirati u medij radija, ispričati priču zvukom. Naša vodilja bila je da sačuvamo, odnosno, dovedemo u prvi plan našeg izraza tu fantastičnu, poetsku maštu Safeta Plakala, mogućnost da igramo na poetsku vrijednost teksta. Tokom procesa smo ustanovili da je prirodni medij ustvari taj zvuk, glas, koji izražava najviše poetske uzorke i najintimniju unutrašnjost učesnika, odnosno, likova – rekao je Ovčina.

Za Dubravku Zrnčić-Kulenović teatar i predstava znače umjetnost trenutka, a ono što ostaje iza predstave su fotografije i zapisi, ponegdje i video, zbog umjetničkih uzleta kojih je u SARTR-u bilo veoma mnogo unutar 25 godina.

– Niko na ovoj sceni nije prohodao, nego je s maksimalnim glumačkim angažmanom učestvovao u predstavama da bi mogao iznijeti ideju koja je itekako bila prisutna onda, tako i sada – kazala je ona.

U Specijalnom izdanju SARTR-ovih novina obuhvaćena je kompletna teatrografija svih izvedenih predstava na njegovoj sceni – 85 premijernih izvođenja, odigranih 1.949 predstava, što u prosjeku znači da je svaka predstava igrana 23 puta, te 324 gostovanja, ponajviše u inozemstvu ali i u BiH, što iznosi 16,5 cjelokupne produkcije koja je izvedena van Sarajeva.

Utemeljen je 17. maja 1992. na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz triju profesionalnih sarajevskih teatara koja su, zbog rata u BiH morala obustaviti rad.