Kultura

četiri djela

U prodaji novi naslovi domaćih autora u izdanju Buybooka

17/09/2020

Dubravske priče su ivrijedan kulturno-antropološki zapis koji plastično oživljava i predstavlja jedan mikrolokalitet: kroz jezik, običaje, duboke tokove naslaganih trauma i iz njih proizašlih nanosa svakodnevnog nepovjerenja i sumnji

U prodaji su novi naslovi domaćih autora u izdanju Buybooka.

„Dubravske priče“, Almin Kaplan

Dubravske priče su ivrijedan kulturno-antropološki zapis koji plastično oživljava i predstavlja jedan mikrolokalitet: kroz jezik, običaje, duboke tokove naslaganih trauma i iz njih proizašlih nanosa svakodnevnog nepovjerenja i sumnji. Mi, zapravo, jako malo znamo jedni o drugima i to je prilično opor okus koji vam ostane u grlu nakon ovih priča. Možda je to nepoznavanje jedan od ključeva naših okorjelih predrasuda i netrpeljivosti. Jezički, ova knjiga je svojevrsni etnolingvistički dokument, prepuna lokalne leksike koja pršti i šušti od života. Nizovi su to cijeli od manje poznatih riječi, pojedine vjerovatno nisu nikad ranije ispisivane u književnosti i to je posebna vrijednost. Naročito jer se jasno osjeti i čuje kako se ovim jezičkim osvježenjima nije smišljeno težilo, već su rezultat bavljenja živim govorom.

Namik Kabil

Almin Kaplan (1985.) bosanskohercegovački je pjesnik i prozaist. Objavljivao je u mnogim književnim časopisima iz zemlje i regije. Uređivao je portal za književnost i kulturu Strane. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima su i nagrada Mak Dizdar, nagrada Ratkovićevih večeri poezije kao i nagrada Zija Dizdarević. Objavio je nekoliko knjiga poezije te romane Trganje i Meho. Priča Motorka, iz ove zbirke, dobila je nagradu Zija Dizdarević, Zastava je nagrađena na WHF-u (West Herzegowina Fest), a po priči Mraz bosanskohercegovački reditelj i književnik Namik Kabil napisao je istoimenu dramu.

„Bolji mi“, Lamija Begagić

Lamija Begagić, vraćajući se formi kratke priče kojom suvereno vlada od svoje prve knjige, stvara skice za taj bolji svijet u kojem ćemo i mi biti bolji ljudi. Popravljanje svijeta putem književnosti, aktivizma, drugarstva i drugih oblika djelovanja autorice i građanke Lamije Begagić savršeno je sljubljeno u knjizi Bolji mi. Među ovim koricama najviše će se prepoznati oni/e koji/e su se mimoišli/e s Titom, ali koji/e imaju istančan sluh za svaki postjugoslovenski problem jer ih najčešće nijedan nije zaobišao.“

Kristina Ljevak

Lamija Begagić rođena je u Zenici 1980. godine. Diplomirala je južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autorica je knjiga priča Godišnjica mature i Jednosmjerno, romana U zoni i priručnika Furam feminizam (s Marinom Veličković) namijenjenog djevojčicama u osnovnim školama. Za svoj književni rad dobila je više priznanja i nagrada, među kojima i nagradu Fondacije Farah Tahirbegović.

„Čuvarkuća“, Tarik Đođić (peto izdanje)

“Rijedak miks emocija, nostalgije, djetinjstva, opisa jedne male sredine i života u kojemu se svi mogu prepoznati. Iz maloga u veće, iz većega u univerzalno. Impresivna je, nakon svega što se dogodilo njegovoj obitelji i sredini iz koje je potekao, Tarikova suptilnost u razlikovanju pojedinačnih i kolektivnih odgovornosti za Dobro i Zlo. Ako se u nekim drugim državama tako ne razmišlja, u Bosni i Hercegovini je to imperativ.”

Goran Milić, novinar

Godine 1966. rođen u Prnjavoru, bosanskom gradiću poznatom kao Mala Evropa zbog velikog broja različitih nacionalnih skupina koje su u njemuživjele. Godine 1986. došao na studij prava u Sarajevo, gdje i danas živi.Godine 2011. otvorio Facebook profil, lajkao firmu u kojoj radi i koju voli pa momentalno zamrznuo virtualne aktivnosti. Godine 2015. razbio nos na godišnjem odmoru, spuštajući se niz tobogan. Povreda je iziskivala mirovanje, a mirovanje želju za pisanjem. Reaktivirao Facebook profil i počeo objavljivati priče, pričice, note i crtice o dobrim ljudima, koje je cijeli život tražio i pažljivo slušao. Godine 2016. uz podršku prijatelja i čitalaca, i kad je vidio šta se sve objavljuje kao knjiga, odlučio priče uknjižiti.

„Ljepši kraj“ (drugo izdanje) i „Nigdje, niotkuda“ (treće izdanje), Bekim Sejranović

„Bio je od onih pisaca, poput, primjerice, Danila Kiša, koji čitav život pišu jedan roman. Priča je ista, nastavaka je više, i baš svaki je bolji od onih prije njega. Naravno, ne postaje to život bolji kako vrijeme teče, već se po tome poznaju veliki pisci.“

Branko Detelj

„Ljepši kraj potvrdio je pomalo nomadsku pripovjedačku poziciju Bekima Sejranovića. Ne zanimaju njega iskušane i ‘isfurane’ forme i žanrovi, već pisanje koje uobličava autentičnu atmosferu, dok svojevrsno autsajderstvo koje obilježava identitet pripovjedača koji se uostalom već definirao onim ‘nigdje, niotkuda’ ne djeluje nimalo isforsirano i pomodno, već se podrazumijeva.“

Jagna Pogačnik

„Njegov je talenat bio lijep i raskošan, kao u antičkih junaka duša mu se ogledala u liku i pojavi, i ne samo da je uvijek pisao samo o onome što mu je bilo sudbinski važno, nego je u tim knjigama sastavljao sebe.“

www.graficzny.com.pl / mockups-design.com

Miljenko Jergović

Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom. Studirao je i živio u Rijeci, a od 1993. u Oslu, gdje je na Istorijsko-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavenske književnosti. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevodilac, predavao norveški za strance, te pisao i objavljivao prozu. Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin, Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada. Za roman Nigdje, niotkuda dobio je Nagradu “Meša Selimović” 2009. Posljednjih nekoliko godina živio je u Ljubljani, Zagrebu i Banjaluci. Posljednji nomad južnoslavenske književnosti i najšarmantniji kapetan nesigurne plovidbe otišao je je iznenada u maju 2020. godine.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.