Vukadinov “pogled iz oštrog ugla”
Pjesnik, esejista i književni kritičar Vjekoslav Vukadin, koji živi i radi u Holandiji, održao je u fočanskom Centru za kulturu i informisanje pjesničko veče, na kome je kazivao stihove iz svoje najnovije zbirke “Pogled iz oštrog ugla”.
Profesor srpsko-hrvatskog jezika i književnosti, rodom iz Sjetline kod Pala, koji je do 1990. godine radio u Sarajevu, gdje su mu učenici, između ostalih, bili i poznati muzičari i umjetnici Nenad Janković – Dr Nele Karajlić, Saša Lošić, Damir Nikšić, ističe da u Holandiji samo stanuje, a da i dalje živi na ovim prostorima.
Za svoju najnoviju knjigu kaže da je priča o životu, odnosno njegov ugao iz kojeg pokušava da uhvati treptaje prirode i sve društvene tokove.
“Motivi su sve što čini život, mnogo je tema iz dogmatsko-religijske sfere, ima mnogo socijalne tematike, mnogo tematike koja seže u suštinu filozofije”, rekao je autor.
Vukadin kroz poeziju slavi prirodu i slobodu, govori i o nesretnoj sudbini balkanskih naroda – “To nesretno nebo, k’o ukleto da je, Balkancima rat nikad ne prestaje”, ali i traga za suštinom ljudskog postojanja.
O čovjeku današnjice pjeva kao o kanibalu – “ti ne ljubiš bližnjeg svog, ti jedeš, to je po tebi svetije, a nigdje i ne piše ne jedi bližnjeg svog”, a pjesmu završava riječima – “ostvarićeš predviđanje proroka, kad više ne bude čovjeka, posljednja hrana bićeš sam sebi”.
U “Odi Suncu”, u kojoj slavi nebeski poredak i prirodu i svaki trenutak slobode, ipak ukazuje i poštovanje čovjeku “kad kroti gnjev i pitomi zvijer u sebi”.
“U čovjeku je i bujica, i poskok, i lav, i hijena, svaka zvijer i svaka životna elemantarija, sve što čini prirodu, ali svaki čovjek treba da ima u sebi vrijednosni sistem i moralni kodeks. Prije opštenarodne odbrane, prije vjeronauke, bilo čega, trebalo bi da imamo etiku i moral u školama, da postoji ljudska norma da svako u sebi prvo pronađe čovjeka, jer svi smo mi sami za sebe Aljaska, neotkriveni dijelovi nekih prašuma i niko sebe nije dokučio do kraja”, smatra Vukadin.
U pjesmi, za koju kaže da je ljepotica bez šminke, najsigurniji je “kao Adam u svojoj šumi” i ne treba mu zlatno runo niti bilo kakva slava ili materijalno bogatstvo “jer se ne bi znao snaći u tom čudu”.
“Da je meni srest` čovjeka u ovom ljudskom paklu da se lijepo ispričamo, tada bih se znao snaći, u ljudskosti” – stih je iz pjesme za koju kaže da je njegova lična karta.
