SHOWbuzz

Enis Bešlagić je bio grobar, a Tarik Filipović konobar

10/07/2015

Dok ih gledamo kako se smiješe s malih ekrana, pozornica i crvenih tepiha, često zamišljamo da žive vrlo glamuroznim životom i da je uvijek bilo tako. Međutim, realnost je mnogo drugačija.

Zvijezda “Naše male klinike” i bh. glumac Enis Bešlagić sa 16 je godina pobjegao od rata iz rodnog Tešnja tetki u Njemačku. Odmah se zaposlio u preduzeću za čišćenje, a nakon tri mjeseca ribanja ureda počeo je raditi na groblju u Münchenu.

– Bio sam grobar kako ne bih bio na socijalnoj pomoći. Satnica mi je bila 1,70 tadašnjih njemačkih maraka – ponosan je Enis. Na groblju je, kaže, naučio puno o životu. Kolege su mu bili ljudi koji su propustili svoje prilike i upropastili si život drogom, kockom ili jednostavno lošim odlukama, a tugu zbog te činjenice utapali su u alkoholu. Enis je na poslu “potezao” za one koji bi se već do podne opili tako da ne bi mogli funkcionirati. Prvim plaćama uglavnom je častio prijatelje.

enis-beslagic111

– Vodio sam ih u restorane ili u luna-park. Svi su vozili autiće na moj račun. Kupovao sam sve ono što si kao klinac kojem je djetinjstvo prekinuo rat nisam mogao priuštiti. Došao bih na benzinsku pumpu pa kupio 25 čokoladica umjesto jedne jer sam si to konačno mogao priuštiti – prisjeća se Bešlagić.

Groblje većina ljudi baš ne povezuje s uzbuđenjima, ali Bešlagiću ni toga nije nedostajalo. Odmah pored bio je najveći minhenski zatvor, a već prvog Enisovog dana na poslu upozorili su ih da su pobjegla dvojica zatvorenika i sakrila se na groblju. Sjedeći s grobarskim grabljama na klupi, Enis je spazio helikopter i odlučio provjeriti koliko je situacija ozbiljna. Potrčao je kao da bježi. Helikopter je u roku nekoliko sekundi bio iznad njega s uperenim cijevima, a svuda oko njega bili su policijski vučjaci s iskeženim zubima.

Stekavši radne navike u osam mjeseci na groblju, Enis je počeo ulijevati povjerenje potencijalnim poslodavcima pa su mu nudili bolje poslove, ali nije prihvatio nijedan. Umjesto toga vratio se 1993. u Tešanj. Znao je, kaže, da ga u domovini čeka ono što mu je suđeno.

Većina mladih ljudi prvi posao nađe pred ljeto kako bi imali novac za put na more s društvom, a među takve spada i Tarik Filipović.

tarik-filipovic111

– Tata mi je mogao dati za ljetovanje, ali ja sam baš htio sam zaraditi. Htio sam se namučiti tih mjesec i pol da bih uživao na moru za svoje novce – kaže Filipović.

Glumac i voditelj prvu je plaću dobio s nepunih 17 godina. Radio je kao konobar u amidžinom kafiću u rodnoj Zenici.

Mušterije su, kaže, pile uglavnom viski i ostavljale mu dobre napojnice pa je od prve plaće imao za tri tjedna dobrog provoda na moru s prijateljima. Tariku je to bio prvi ozbiljniji honorar, a “na sitno” je počeo zarađivati i prije. Već s 15 prodavao je ručnike i majice na štandu.

– Mislim da su radna iskustva u toj dobi bila vrlo korisna za mene – kaže glumac koji se dobro snašao i u poduzetničkim vodama.

U Hrvatsku je svojedobno uveo praksu oglašavanja na ljudima-sendvičima, a bio je i suvlasnik noćnog kluba. Ovaj glumac i suprug bivše Miss Hrvatske Lejle Šehović u svojim prvim zagrebačkim godinama nije živio nimalo glamurozno. Tokom studiranja na Akademiji dramskih umjetnosti je konobario, a jedno vrijeme bio je i kolporter.

– Bome sam se ja naradio prije nego što sam stao na pozornicu – smije se Tarik.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.