Taj ludi svijet

Intervju sa čovjekom koji se trlja o žene u javnom prevozu

23/05/2015

Prema jednom skorašnjem izvještaju, svaka žena koja je putovala pariškim javnim prevozom bila je seksualno uznemiravana na ovaj ili onaj način.

U izvještaju se prilično detaljno definišu napadi, ali se iz nekog razloga ne pominju trljači. “Trljač”, za one koji su privilegovani pa ne znaju, jeste neko ko postiže seksualno zadovoljstvo trljanjem svojih intimnih dijelova o ljude koji toga nisu svjesni u zakrčenim javnim prostorima.

Zabrinuta, skoknula sam do francuskog foruma za zdravlje i seks Doctissimo, gdje sam pronašla chat room po imenu “Fantazije iz prevoza”. Bio je prepun ispovjesti trljača – priča zbog kojih ćete dobro razmisliti prije nego što ponovo uđete u javni prevoz. Poslije deset minuta listanja stranica, shvatila sam zašto je Japan uveo vagone samo za žene na svojim vozovima . Za istu ideju trenutno se zalažu neki britanski političari .

Željna da otkrijem o čemu se radi, obratila sam se nekim ljudima sa foruma. Poslije nekih prilično živopisnih razgovora – ističe se onaj sa transvestitom koji voli da bude fotografisan po vozovima bez donjeg veša – kontaktirao me je Maksin, koji iz očiglednih razloga nije želio da mi saopšti svoje pravo ime. Ovaj 38-godišnji kompjuterski tehničar pripadnik je zajednice trljača po vozovima za koju kaže da je aktivna već dvadeset godina. Nazvala sam ga da ga priupitam šta to, jebote, radi.

– Zdravo, Maksin. Dakle, ti fantaziraš o ženama u vozovima. U čemu je stvar?

Maksin: Silno me uzbuđuje tuđa blizina u javnom prevozu i tako je već godinama. Da budem iskren, napadaju me zbog toga na raznim forumima. Ljudi kažu da sam “perverznjak”, “bolestan” ili “poremećen” – često me časte sličnim riječima. Ali ja samo želim da se zna: nisam seksualni prestupnik, nikad nisam uputio nijednu opscenu riječ djevojci, niti joj dodirnuo grudi, niti bilo šta slično. Ja nisam ono što biste nazvali grabljivcem.

– Kako ti kažeš. Možeš li mi reći kako je nastala ta fantazija?

Maksin: Do 19. godine živio sam u jednom seocetu. Kada sam se preselio u Pariz, otkrio sam podzemnu željeznicu i to je za mene bila veoma zanimljiva novina. Bilo mi je egzotično: sva ta lica, kose, noge, bretele. Mnogi ljudi prevoz doživljavaju kao napor, ali ja volim fizičku blizinu drugih, vlažnost i priliku da vidim ženska tijela izbliza, kao da imam zum na objektivu.

Sve je počelo sa jednom poslovnom ženom u kompletiću sa suknjom – danas biste za nju rekli da je MILF – koja je zbog velike gužve u vozu bila prisiljena da nabije grudi uz mene. Bio sam još praktično dijete i to je ostavilo snažan utisak na mene. Od toga dana, provodim mnogo slobodnog vremena u metrou. Zima nije dobra zbog gripa i glomaznih jakni – ne uspjevam da se približim djevojkama onoliko koliko bih želio.

Ovako to izgleda: spazim neku lijepu djevojku i trudim se da sjednem pored nje. Potom se priljubim uz nju veoma nježno i počnem da zamišljam razne vrste scenarija.

– Jesi li svjestan činjenice da su tipovi kao što si ti velika smetnja ženama?

Maksin: Ne treba da gledate sve tako crno-bijelo. Nekim djevojkama vjerovatno to smeta zato što se ne osjećaju baš seksi u to doba dana. Odmah nakon što su izašle sa posla, na primjer. Vjerovatno budu zatečene. Ali nekima od njih godi pažnja. Ne trljam se o njih kao pas ili bilo šta slično. Opustim se i uspostavim neku vrstu fizičke bliskosti, koja može – a ne mora – da se pretvori u nešto više.

Dok sam bio samac, nekoliko djevojaka mi se nasmijalo u podzemnoj željeznici. Ponekad vidite da su zainteresovane. U drugim prilikama, samo me poprijeko pogledaju. Prilično sam siguran da većina ni ne primjećuje da ih dodirujem. Ja sam više “džentlmenski” tip trljača.

– Da li tvoja partnerka zna šta radiš?

Maksin: Ne, ne zna. Ne vjerujem da bi razumjela. Poslije medijske hajke na trljače u metrou, čuo sam kako sa drugaricama bijesno komentariše tu temu. Ali, kao što znate, veoma sam aktivan na internet forumima i pričao sam sa mnogo žena koje imaju iste fantazije. Mnogi muškarci će varati svoje partnerke, ali ja sam našao način da ostanem vjeran a opet da iživim svoje seksualne fantazije.

– Jesi li vi svjestan da je to što radiš praktično seksualni napad?

Maksin: Kao što rekoh, postoji razlika. Nikad nisam uvrijedio ženu, pokazao joj svoj penis ili pokušao da joj zavučem ruku pod suknju. Osuđujem takvo ponašanje. Koliko znam, blizina u javnom prevozu nije zločin – čak i ako se ponekad završi nekontrolisanom erekcijom. Pogledajte samo šta se dešava u noćnim klubovima; nije neobično trljati se o neznanca dok plešete, zar ne? Momci koji to rade ne smatraju se perverznjacima. Zašto bi to u vozu bilo drugačije? To je fantazija, baš kao scenario sa doktorskom čekaonicom.

– Osim što u tim scenarijima nikoga ne ispipaju bez njihovog pristanka.

Maksin: Uvijek sam se ponašao korektno. Pogledajte samo na internetu, vidjet ćete da nisam jedini koga to zanima. Postoji pregršt nastranih video snimaka koji počinju tako što dvije osobe koje se ne poznaju započnu razgovor u vozu. To je postao kliše. Niko se nikad nije bunio, tražio cenzuru ili morao da se izvinjava zbog seksualnog napada. Idite na YouPorn, postoji kategorija koja se zove “Fantazija”. Ukucajte tamo “metro” i dobićete stranice i stranice video snimaka koji počinju muvanjem u vagonu podzemne železnice.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.