Zašto su se sastali Hitler i palestinski muftija?

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izazvao je politički skandal nakon što je ove sedmice izjavio da Hitler prvotno nije planirao holokaust, nego je iza te ideje stajao Haj Amin al-Husseini, palestinski muftija iz Jeruzalema.

Navodno je, kako tvrdi  Netanjahu, muftija tijekom posjeta Berlinu 1941. godine savjetovao Hitleru da ubije sve Židove (koje je planirao “samo” protjerati).

I dok se cijeli svijet zgražao nad Netanjahujevim riječima, neki su si dali truda i otkrili da puni izvještaj o sastanku koji se odvijao 28. novembra  već postoji i da je objavljen na internetu.

Kad su se susreli Hitler i al-Husseini, obojica su vjerovali da će Njemačka pobijediti, te su uglavnom raspravljali o tome što bi Arapi trebali učiniti kako bi pripomogli u tome

A proučavanjem izvještaja u trenu postaje jasno da su Netanjahujeve optužbe lažne, ali se isto tako otkrivaju neki novi detalji o porijeklu  holokausta, kao i to zašto se Hitler odlučio na njega u trenutku u kojem je to odlučio.

Vrijeme sastanka je, naime,  nužno za razumijevanje značaja i konteksta.

Naime, krajem novembra  1941. godine, kako se Drugi svjetski rat nastavio, njemačke trupe su okružile Lenjingrad i stigle do predgrađa Moskve.

Mnogi promatrači diljem svijeta očekivali su da će SSSR kolapsirati pod težinom Hitlerovih napada koji su bili u punom jeku od juna  te godine, te mnogima još nije bilo jasno da Njemačka neće poraziti Sovjetski Savez.

Jednako važno je da iako su pregovori između SAD-a i Japana, dizajnirani kako bi očuvali mir na Pacifiku, djelovali kao da će se svakog trena raspasti, SAD još nije bio u ratu.

Kad su se susreli Hitler i al-Husseini, obojica su vjerovali da će Njemačka pobijediti, te su uglavnom raspravljali o tome što bi Arapi trebali učiniti kako bi pripomogli u tome.

Al-Husseini je započeo razgovor ističući da Nijemci i Arapi imaju iste neprijatelje: “Engleze, Židove i komuniste”. Predložio je da se Arapi diljem Bliskog istoka bore protiv Židova, Engleza i Francuza, a želio je formirati i arapsku ligu – koristeći arapske zatvorenike iz francuskog carstva, koji su u to vrijeme bili politički zatvorenici – unutar Njemačke.

Uz to, zamolio je Hitlera da javno objavi ono što je dotad njemačka vlada učinila potajno: da favorizira “eliminaciju židovskog narodnog doma” u Palestini, piše Time.

Netanjahu je pak izjavio poluistinu kad je spomenuo Hitelrovu navodnu želju da protjera, ali ne i ubije, Židove. To je zaista bila politika njemačke vlade. Barem do 1938. godine.

Hitlerov odgovor al-Husseiniju 28. novembra, pokazao je doduše da je ta politika bila dijelom prošlosti i prije njihovog sastanka.

Velik broj dokaza ukazuje da je odluka o ubistvu svih evropskih Židova donesena u nekom trenutku šest mjeseci prije sastanka.

Pa i samo provođenje odluke počelo je neposredno nakon invazije na SSSR, 22. lipnja, kad su odredi Einsatzgruppen počeli okupljati Židove i ubijati hiljade njih tokom proboja u SSSR.

[yuzo_related]

31. jula  Reinhard Heydrich iz SS-a dobio je direktivu da pripremi “konačno rješenje židovskog pitanja”, a počele su i pripreme za izgradnju logora smrti u Poljskoj.

Heydrich je ubrzo poslao pozivnice za Wannsee konferenciju, kojoj su prisustvovali svi njemački visoki državnici iz svih bitnih ministarstava, te su raspravljali o provedbi konačnog rješenja, kad ono bude napokon spremno u januaru. Hitlerov odgovor Husseiniju odražavao je sve ove odluke i mjere.

Iako je al-Husseini to predložio, Hitler nije želio da se Arapi ponbune, bar ne u tom trenutku, jer nije očekivao da bi uspješno izveli planove u djelo. Obećao je da će se “baciti na to” nakon što dublje prodre u SSSR i preko Kavkaza.

Ali istaknuo je da je njemački stav jasan: “Njemačka je u beskompromisnom ratu protiv Židova”, uključujući, naravno, i 2nacionalni dom” u Palestini.