Bioenergetičar iz Hrvatske: Besmrtan sam. I vi ste, ali to ne znate

Prije 40 godina primijetio je da ima neku sposobnost vladanja energijom, bioenergijom. Već punih 30 godina je iscjelitelj. Mnogima, često, posljednja nada. Ne traži novac, ali ga dobiva. Daju mu onoliko koliko mogu. Zdenko Domančić. Danas ima 67 godina, snažan je i zdrav, živi na Bledu, u Sloveniji. Pomaže ljudima, vodi svoju školu i uči mlade bioenergetičare. Rođen je na malom otoku Ugljanu, prekoputa Zadra, putovao Europom, bio ribar na Jadranu, radio kao alatničar. Visok, jak, čvrst. Do sada je kod njega bilo milion i pol pacijenata, piše Jutarnji list.

Odlazi u susjedne zemlje, vole ga u Rusiji, piše knjige, snima filmove… o bioenergiji. Ljudi se uzdaju u njega, znanost manje. Slovenija mu daje sve uvjete rada, u Hrvatskoj su mu 1984. sudski zabranili liječenje bioenergijom. Otišao je u Sloveniju. Radi. Počeo je u slavnoj Esplanadi… danas smo se tamo sreli. Pacijenti ga smatraju vidovnjakom, prorokom i čarobnjakom.

– Profesor doktor Radovan Starc, u Ljubljani, napisao je: “rezultati Domančića su nepobitni, ali je teško razumjeti kako on to uspijeva”. NASA u Americi, “Ben Gurion” u Izraelu i drugi vrhunski znanstveni instituti razumiju me i priznaju. Kad sam došao u Sloveniju, otvorili su mi sve znanstvene institucije, “Jožef Štefan”, Onkološki institut, Elektrotehnički institut… dobio sam sve potrebne dokumente. Vidim, fotografirate me…

To je dio opreme intervjua u Jutarnjem. Želimo da ljudi vide kako izgledate.

– Izvrsno sam. Zdrav. Oženjen. Imam sina Stipu. Imam svoju metodu. Iscjeljujem.

Medicina i tehnologija jako su napredovale. Vi ne upotrebljavate tehnologiju?

– Medicina je danas ovisna o farmakološkoj industriji. Lijekovi, lijekovi… Stimulira se ljude da uzimaju određene preparate. Egzistencija medicinskih ustanova ovisi o bolesti. Interes medicine nije zdravlje, nego – bolest.

Kako radite?

– Baza mi je na Bledu. Svaka četiri dana se mijenjaju grupe.

Pacijenata?

– Da, pacijenata. U svakoj je grupi najmanje 110 ljudi. Oni su bili kod svojih liječnika, ali nije došlo do poboljšanja zdravlja. Da je došlo, ne bi tražili mene. Ja se ne bavim alternativnom medicinom, nego – komplementarnom medicinom. Nastavljam tamo gdje je zastala medicina.

U stanju ste im pomoći?

– Naravno! 1986. su u Zagrebu obavljene znanstvene provjere mog rada. Odabrao sam ono najteže u medicini: dijabetičku gangrenu, vlažnu i suhu. Medicina tu ima 48 sati da spasi pacijenta rezanjem noge. Inače, umire od sepse. Cijenjeni profesori i doktori rekli su za mene: ovaj čovjek je – lud. A jedan od njih veli: nema problema ako je lud, ali – što ako nije lud? Neću vam govoriti imena tih liječnika, zbog njih. Međusobno su se posvađali oko toga: tko je uopće dozvolio znanstvenu provjeru Domančićeva rada!

Ne cijenite liječnike?

– Ma, naravno da cijenim, volim i razumijem. Vrijedni su. Ali…

Vi niste liječnik?

– Nisam. Iscjeljujem ljude.

Vrač ste?

– Nisam. Tek, bioenergetičar. Imam golem broj svjedoka, izliječenih.

Koliko?

– Ne želim vam ni reći. A nikad niti jednog od tih bezbrojnih pacijenata nisam pitao da mi plati. Nikad. To je moje načelo. Plate mi, jasno, ali onoliko koliko mogu ili koliko žele. Ostave zatvorenu kuvertu na stolu… i odu sretni. Nemam problema s poreznim uredom, jer mi je u Sloveniji to dozvoljeno. Žena s bolesnim djetetom koje je vrlo slabo vidjelo, pa sad dobro vidi, siromašna, ostavila mi je 20 eura u kuverti. Čovjek iza nje je ostavio 500 eura… također ozdravljen. To su, recimo, donacije. Za moj rad.

Ima li posljedica ona presuda u Zadru iz 1984.? Zabrana vašeg rada…

– Nije imala nikakvog učinka. Nastavio sam dalje raditi.

Možete li svoju metodu prodati?

– Mogu, ali zašto? Metoda je zaštićena. Zdenko Domančić®. Razmišljam da to ostavim onima koji imaju razuma, koji nisu protiv zdravlja.

Dolazite često u Zagreb?

– Dugo, dugo nisam bio. Došao sam zbog vas. Živim u Istri. To je već dugo moj dom. U Baderni, kraj Poreča. Srne pasu pokraj moje kuće. Istra je predivna. Ja sam Dalmatinac, ali ljubim Istru.

Zdravi ste?

– Jesam. Uskoro ću imati 67.

Imate neku posebnu moć? Čudo?

– Ne postoje čuda. Postoji fantastičan poredak u prirodi o kojem znanost ne zna mnogo. Čudo je ono što – ne znamo. Neuki ljudi misle da je čudo, a nije. Gledajte, vjera u Boga je pravo svakoga od nas. Da bi čovjek vjerovao, nije mu potrebna dozvola. Vjera u Boga je jedno, institucija je drugo. Ne da vjerujem u Boga, ja znam da on postoji. Ja vjerujem u Stvoritelja.

Ali, ne idete u crkvu.

– Ne idem niti mi je to namjera. Nemam što tamo naučiti. Ja nikad nisam rekao da sam “odabran”, bilo bi to bezobrazno. Moj zadatak je da moja metoda jednog dana postane osnova zdravlja, učim ljude u svijetu da si međusobno pomažu. U ekstremnim situacijama treba otići u određene klinike, jer ja ne mogu nadomjestiti kirurgiju, na primjer. Protiv medicine nemam ništa. Ne nudim novu vjeru, moji rezultati su moja moć. Zato mi dolazi toliko naroda. U Poljskoj su me pitali molim li se Bogu. Rekao sam: da, molim se Bogu svaki dan osam sati. Toliko dnevno radim s pacijentima.

Intervenirate i na daljinu? Pacijent ne mora biti uz vas?

– U kvantnoj fizici nema daljine. Moj pacijent može biti u Tokiju, ja na Bledu. Svjedok toga je najbolji rukometaš svijeta Ivano Balić, nakon srebra u Norveškoj. Došli su do mene u Kranjsku Goru, tada, njegova majka i otac, oboje bivši rukometaši, i zamolili da mu pomognem. Terapija Balića je trajala samo jedan sat. Slao sam mu energiju, a on je to osjetio. Recentno, na daljinu, pomažem jednom vrhunskom intelektualcu. Meni je potpuno svejedno je li pacijent u Sibiru ili je pokraj mene. Postižem sasvim isti rezultat. Pripremao sam i vaterpoliste, naše zlatne momke. Postoji bijela i crna znanost. Imam iskustvo, čujem “govor tijela”. Primjerice, svaka žena koja ima hladne noge, hladna stopala, ima problema s reproduktivnim organima, mjehurom. Ako čovjek ima natečene oči, staklaste, zapitajte: zatreperi li vam povremeno srce? Reći će – da. Kad štitna žlijezda izluči malo više hormona, onda srce zavibrira. To je hipertireoza štitne žlijezde, oči su staklene. Energija koju prenosim nije zaustavljiva, ne smetaju joj ni daljina ni debeli zidovi. Čovjek kome ju dajem savija se, drhti, osjeća dolazak snage.

Svi ljudi imaju bioenergiju?

– Da, čim se rode imaju svoju energiju. Ali, neurednim načinom života, stresom, štrapaciranjem vlastitog tijela i uma, nesrećama, pogrešnom prehranom, čovjekov imunitet može oslabjeti.

Jeste li umorni nakon osmosatnog prenošenja energije?

– Kao svatko tko osam sati intenzivno radi. Ništa više.

Zašto neki ljudi imaju probleme za punog Mjeseca?

– Naš mozak pliva u likvoru, tekućini, recimo kao barka. Za vrijeme punog Mjeseca lunarna energija diže nivo tog likvora oko mozga. Nešto poput plime. Nastaje “plima” u glavi. To je razlog.

Što ste radili kao klinac na Ugljanu, u Zadru?

– Otišao sam mlad iz Juge. Preko ljeta sam dolazio doma. Putovao Europom, živio u Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj. Nisam se bavio iscjeliteljstvom, ne dogodi se to odjednom. Onaj sam koji ne želi vjerovati, nego znati. Kad danas kažem ja ne vjerujem u Boga, ali znam za postojanje Boga, to je istina. Dobio sam jednu obvezu i obavljam je. Rastrgali bi me da sam za svoju moć tražio novac. Moj pacijent je bio vlasnik hotela Burj al Arab, Abu Rašid. Ni njega nisam tražio novac. Dobio sam, ali nisam tražio. Meni je dano da dodijelim, ne da prodam.

Tko radi dijagnozu pacijenta kojeg oporavljate?

– Ne želim gledati medicinsku dokumentaciju, više vjerujem sebi.

Kako radite? Polaganjem ruku?

– Neee. Čovjek stoji, ja mu dođem iz leđa i pružim ruku prema bazi njegove kičme. Ako počne mahati rukama i padne, znači da ima problem s insuficijencijom životne osnove. Pacijent osjeti moj energetski udarac. Oporavi se.

Vi ste “zvijezda”?

– Nisam ja pop-zvijezda. Samo – iscjeljujem.

Niste prorok, niste zvijezda…

– Ja sam besmrtan, ja to znam. I vi ste, ali to ne znate. Znaju oni koji manipuliraju svijetom. Zašto to ne kažu?

Možete li liječiti sebe?

– Ne. Mogu spriječiti da se razbolim. Unaprijed. “Čovječe, pazi na ono što misliš, jer to što misliš to i radiš. To što radiš stvara tvoje navike, navike formiraju tvoj karakter, karakter ti je – sudbina.” To piše u Talmudu.

Popijete li godišnje koji Aspirin?

– Zašto ne? Aspirin je najbezopasniji.

Liječite tijelo ili duh čovjeka?

– Svi imamo i duh i dušu. To su dvije različite energije. Duh je intelekt, ratio. Duša je emocija. Oslanjam se na razum, na pragmu. Idealno je kombinirati jedno s drugim.

Zadovoljni ste?

– Zadovoljan? Sretan sam. Sretan sam kad znam da sam ozdravio čovjeka, posebno kad spasim nedužno dijete. Odrasli mogu svjesno činiti zlo, mala djeca ne mogu.

Djeluje li autosugestija, placebo, kod vaših pacijenata?

– Ne. Djelujem ja. Energijom.

Jeste li shvatili, razotkrili ljudski mozak?

– Ha-ha-ha! Ne smijem sve reći, kako bih zaštitio sebe. Kad bih vam odgovorio na to pitanje, ne bih živio dugo, samo još nekoliko dana. Ubili bi me. Nitko ne zna drugu stranu. To neću reći.

Besmrtni ste, velite…

– I besmrtnog možeš pokušati ubiti.

Tko vlada svijetom?

– Komitet od 300 ljudi. Jedan od njih živi u Hrvatskoj.