Život i zdravlje

žive od poljoprivrede

Devetočlanoj porodici kod Srebrenice izgorio traktor, pokrenuta akcija nabavke novog

22/07/2020

Devetočlana porodica Mandžić je u požaru izgubila traktor, a dobri ljudi su pokrenuli akcije prikupljanja pomoći kako bi im nadoknadili gubitak i omogućili da nastave živjeti od plodova svog rada

Sabit i Hajra Mandžić su se s dvoje djece 2002. godine vratili na ratom razrušeno ognjište u mjestu Gladovići, 30-ak kilometara daleko od Srebrenice. Od povratka u svoje selo, Mandžići su postali brojniji za još petero djece. Velika porodica danas živi od poljoprivrede i stočarstva na samoj granici sa Srbijom, s pogledom na jezero Perućac.

“Poljoprivreda, isključivo poljoprivreda, stočarstvo, kositi nekome na dnevnicu, nešto odraditi i tako. Poljoprivreda i usluga narodu”, kaže Mandžić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Dodaje da se od vlastitog rada može živjeti.

“Treba se raditi i od rada se može živjeti. Svaki je rad, drugo je moj rad i dio posla što sam uzeo poljoprivredu. Svaki je rad rad i samo treba raditi. Tako je i od poljoprivrede, može se živjeti”, kaže Mandžić.

Mandžić kaže da je sa sedmero djece uvijek dosta i obaveza, ali da ih nastoji naučiti da budu dobri, pošteni i vrijedni ljudi.

“Najstariji ima 22 godine, a najmlađem je četvrta godina”, govori Mandžić koji se ovih dana susreće s problemom u obavljanju poljoprivrednih poslova.

Porodici je nedavno, pod još uvijek nerazriješenim oklnostima, izgorio traktor.

“Ništa ne mogu promijeniti što ja sad patim, što ću plakati, pomagati, izgorio traktor, ništa od toga nema”, govori Mandžić tješeći sam sebe.

Kako je uvijek bilo dobrih ljudi koji su spremni pomoći drugima u nevolji tako je i sada sa Sabitom i njegovom porodicom.

Bivši načelnik Opštine Srebrenica Ćamil Duraković pokrenuo je akciju na društvenim mrežama kojom želi pomoći porodici Mandžić da kupi traktor pogodan za rad u uslovima koji vladaju u Gladovićima.

“Podrška uvijek dobro dođe. Prvenstveno sam zahvalan svim onim ljudima koji su se sjetili da mi treba podrška. Mogu se praviti da nije potrebna, ali jeste potrebna podrška. Ni od koga je nisam tražio, ali sam jako zahvalan ljudima koji su pritekli u pomoć kada su vidjeli situaciju”, kaže Mandžić.

Kaže da je i prije apela Durakovića bilo inicijativa da mu se pomogne.

“Prije Ćamilove podrške, kada je on pokrenuo akciju, jedan čovjek se javio i ponudio mi traktor. Međutim, i njima sam mnogo zahvalan, jako zahvalan, od srca, ali pošto taj traktor nije bio za moju upotrebu šta će mi traktor ako ću ga proslijediti ili prodati. Ja sam njima jako zahvalan i proslijedite ga drugoj porodici”, kaže Mandžić.

Duraković je inicirao akciju podrške s ciljem da, kako kaže, “Sabit dobije adekvatan traktor koji će mu omogućiti da svojoj porodici obezbijedi osnovne izvore prihoda”.

“Početkom jula smo pokrenuli akciju i ide dobro. Do sada samo prikupili nekih sedam hiljada dolara, a naš cilj je bio 15 hiljada. Htjeli smo Sabitu uzeti minimalno adekvatan traktor, plus priključak koji mu je izgorio uz traktor. Rekli smo da Sabit izabere ono što mu rješava ili kompenzira njegov gubitak. Javilo se još ljudi koji su se nekim drugim oblicima organizirali. Nama treba još novca, ali akcija traje do kraja jula mjeseca. Mi ako je ne ispunimo mi nećemo ni činiti taj hajr, jer ili ćemo Sabitu uzeti taj traktor koji želi ili ga nećemo ni uzimati”, kaže Duraković i dodaje:

“Mene ako pitaju, kao čovjeka i patriotu, ja bih Sabitu kupio duplo bolji traktor nego što je imao, jer ga zaslužuje životom evo na ovom pragu, na granici gdje jeste”, kaže Duraković.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.