Život i zdravlje

Tuga golema

Dramatična ispovijest Sarajke: Otete sinove pronašla u Italiji

20/11/2018

Nikad nije razjašnjeno jesu li djeca iz Sarajeva u Italiju poslana s nekim dokumentima (uprkos tome što su morala prijeći nekoliko državnih granica)

Sarajka Hirija Ljuša (53) nakon više od 25 godina saznala je da su njeni sinovi Amer i Alen živi. Da su u Italiji, gdje su jula 1992. konvojem Dječije ambasade Međaši odvedeni.

Hirija Ljuša nikad nije dala dozvolu da dječaci odu u Italiju. Tog ljeta 1992. muž Kemal bio je na liniji, a ona teško ranjena od granate kod sarajevske „Vranice“.

– Kemal mi je dolazio u bolnicu, govorio da su djeca na sigurnom. Mjesec i po bila sam na liječenju. Kada sam izašla, rekle su mi žene iz skloništa da su djeca u Domu „Ljubica Ivezić“ – ispričala je kroz suze za Dnevni avaz Ljuša.

– Nema dana za ovih 25 godina kad ne plačem. Sama živim. Sama plačem. Znala sam da su Amer i Alen živi. Kada sam otišla u Dom, rekli su mi da su djeca u Italiji, da ih je odveo neki Duško Tomić. Plakala sam, prijetila, došla je policija, razbila sam kamenom staklo kada su mi zatvorili vrata Doma i tjerali da idem kući, jer oni ne znaju šta je s mojim sinovima – priča nam.

Iz sarajevskog Doma za nezbrinutu djecu konvoj je prema Italiji krenuo sa 46 djece. Starija djeca smještena su u Iđea Marinu, a mlađa, njih 37, u Dječiji dom „Mamma Rita“ u Monci, Milano.

Nikad nije razjašnjeno jesu li djeca iz Sarajeva u Italiju poslana s nekim dokumentima (uprkos tome što su morala prijeći nekoliko državnih granica). Ali italijanski mediji objavili su da su po dolasku dobila status “povjerenih maloljetnika” te da su bili pod starateljstvom Dječje ambasade Međaši i kasnije italijanske vlade.

Do danas je desetak djece pronađeno u udomiteljskim porodicama. Većini se gubi svaki trag.

Ameru, koji se sada zove Luka je 31, a Alen kojem nije mijenjano ime ima 29.

– Od odlaska u Italiju još nema ništa. Boli me srce što me Alen ne prihvata. Amer/Luka već mi je putem SMS-a poslao četiri pisma. Želi da me vidi, kaže kad vidi zvijezdu, misli da sam to ja. Zna koliko sam patila i koliko sam ih tražila – kaže Hirija.

Iz Italije su joj rekli da se još malo strpi.

– Ne znam kako ću. Dođe mi da se ubijem. Čekat ću još malo, ali ja više izdržati ne mogu. Presudit ću sama sebi – govori nam nesretna majka.

Obojica njenih sinova žive u Lombardiji. Ne govore bosanski, odvojeni su od malih nogu. Usvojile su ih dvije različite porodice.

– Nema tih riječi kojima bi se moglo opisati šta sam preživjela. Oteli su mi Amera i Alena, Jasmina (kćerka) mi je u ratu na rukama umrla, 15-godišnja Nerdžvana poginula je u pokušaju da se prebaci do Italije tokom rata. Nemam ja ni sna, noć mi je najgori neprijatelj – priča Hirija Ljuša ne prestajući plakati.

Alen, koji za sada odbija da kontaktira s majkom, kako saznajemo od italijanskih kolega, uspješan je biznismen u Milanu.

Rekao je da mu je život sada kao „Titanik“ i da treba vremena da odluči šta će uraditi.

Autor: Dnevni avaz

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.