Helikobakteriju dobijemo u djetinjstvu, ali problemi počinju kad odrastemo

Helicobacter pylori otkrili su australijski naučnici Barry Marshall i Robin Warren 1983. godine sasvim slučajno, nakon produžene inkubacije kolonije bakterija tokom uskršnjih praznika. Ali dokazati da bakterija uzrokuje infekciju želuca nije bilo lako. Tek kada je Barry Marshall svjesno i hrabro popio otopinu koja je sadržavala bakteriju i nedelju dana nakon toga dobio simptome infekcije pretpostavka o postojanju infektivnog agensa kao mogućeg uzroka upale sluznice želuca je dokazana.

Ovo otkriće bilo je vrijedno Nobelove nagrade. Tako su 2005. godine naučnici Barry Marshall i Robin Warren zasluženo dobili Nobelovu nagradu za otkriće bakterije Helicobacter pylori. Dobila je nadimak “nesrećna bakterija” zbog toga što je veoma otporna i sposobna da opstane u ekstremno nepovoljnim uslovima za život. To je ujedno i razlog zbog kojeg je toliko dugo vremena ostala neotkrivena.

Do tada niko nije imao ideju da traži bilo kakve stanovnike u želucu, jer se smatralo da u toliko kiseloj sredini ništa ne može da preživi. Međutim, helikobakterija itekako može. I ne samo to, već je Helicobacter pylori savršeno prilagođena uslovima života u želucu, te je nizak pH uopšte ne ugrožava.

Helicobacter pylori

Helicobacter pylori je bakterija spiralnog oblika smještena u sluznici želuca, a odgovorna je za većinu upala sluznice želuca, razvoj čira na želucu i dvanaesniku te tokom vremena ako se ne liječi povećava rizik za razvoj raka želuca i ne-Hodgkinova limfoma.

Helicobacter pylori se prilagodila životu u kiseloj sredini. A kako uspjeva u tome? Helicobacter pylori opstaje tako što ima sposobnost da se sakrije u želudačnom epitelu (želudačnoj sluzi). Dakle, za sebe pronalazi mjesto u vrlo tankom sloju priljepljive sluzi koja štiti zid želuca od želudačne kiseline, a koja je izrazito neprijateljski raspoložena za gotovo sve ostale mikrobe.

Pored toga, helikobakterija ima i sopstvenu zaštitu od kiseline, u vidu omotača ili kapsule koja je okružuje. Još jedna bitna karakteristika ove bakterije je da se veoma aktivno kreće i to čini na osnovu procjene promjena nivoa kiselosti u želucu, koje odlično detektuje. Takva svojstva zaista omogućavaju helikobakteriji da godinama, pa čak i decenijama, sasvim zadovoljna opstaje u želucu.

Do infekcije s Helicobacter pylori dolazi već u djetinjstvu

Do infekcija tom bakterijom najčešće dolazi u djetinjstvu, ali se simptomi javljaju uglavnom u odrasloj dobi. Jedini nosilac te bakterije je čovjek. Način prenošenja H. pylori još nije potpuno istražen, no sva sadašnja saznanja govore u prilog tom da se bakterija prenosi od zaražene osobe na zdravu:
– gastro-oralnim (želudac-usta) putem preko povraćenog sadržaja, te nedovoljno sterilnim endoskopskim instrumentima tokom gastroskopije,
– oralno-oralnim (usta-usta) putem preko sline i ranica u sluznici usne šupljine i
– fekalno-oralnim (stolica-usta) putem iz stolice zaražene osobe prljavim rukama.

Iako je H. pylori dokazana u vodi, hrani i mlijeku, izgleda da taj način prijenosa nema značajniju ulogu u prijenosu koliko činjenica da je učestalost veća u nižim socio-ekonomskim sredinama gdje se stječe već u djetinjstvu. Infekcija je češća kod djece koja krevet dijele s drugom djecom, roditeljima ili drugim srodnicima, u sredinama u kojima se koristi zajednički pribor za jelo ili majka dudu varalicu prethodno stavlja u usta. Infekcija tom bakterijom češća je i kod djece koja pohađaju predškolske ustanove ili su smještena u specijalne ustanove za zbrinjavanje djece.

Dijagnoza bolesti

Nije opravdano raditi testiranje kod asimptomatskih bolesnika. Testove treba provoditi prilikom obrade pacijenata koji imaju tegobe. Kontrolnim testiranjem nakon liječenja potvrđuje se eradikacija uzročnika. Postoje različiti načini postavljanja dijagnoze infekcije sa Helicobacter pylori.
Svrstavaju se u dvije grupe:
– neinvazivni i
– invazivni.

Neinvazivni testovi:

– serološki testovi – krvni testovi kojima se dokazuje postojanje specifičnih anitijela na Helicobacter pylori. Budući da antitijela mogu biti prisutna u organizmu još godinama nakon izlječenja od infekcije, taj se test ne koristi za kontrolu uspješnosti eradikacione terapije;
– stolica na antigen Helicobacter pylori kojom se dokazuje postojanje antigena bakterije (dijela bakterije) u uzorku stolice;
– urea izdisajni test kojim se dokazuje prisutnost bakterije u želucu iz izdahnutog zraka prije i nakon uzimanja otopine 13C uree. Test je jednostavan i pouzdan, a prisutnost bakterije dokazuje ugljikov dioksid u izdahnutom zraku koji nastaje razgradnjom uree.

Invazivni testovi:

Uzorci (bioptati, komadić sluznice želuca) dobijeni biopsijom sluznice za brzi test ureaze (engl. Rapid Urease Test = RUT) i histološko bojenje, uzimaju se prilikom gastroskopije. Kultivisanje bakterije i određivanje antibiograma se rijetko koristi u kliničkoj praksi jer je bakterija vrlo zahtjevna. Uzorci bi se trebali uzimati prilikom svake gastroskopije.

Stolica na antigen Helicobacter pylori i urea izdisajni test koriste se i za kontrolu uspješnosti terapije nakon provedenog antibiotskog liječenja, ali najranije šest nedjelja nakon provedene terapije. Jedna od dvije stvari koje bih posebno htio istaći i naglasiti je ponavljanje seroloških testova koji nisu kvantitativni, nego kvalitativni. Tu griješe i pacijenti i ljekari u domovima zdravlja te se nakon već jednog liječenja od infekcije Helicobacter pylori ponovo radi serološki test i nepotrebno ponavlja antibiotska terapija, jer antitijela postoje u krvi i više godina nakon izliječenja.

Klinička slika

Većina ljudi ne mora imati simptome infekcije i upale sluznice želuca. Nije jasno zašto neki ljudi obole od čira na želucu, a neki ne. Simptomi koje bakterija uzrokuje jesu simptomi gastritisa – upale sluznice želuca ili želučane ulkusne bolesti. Najčešći simptom je nagrizajuća bol u trbuhu, u području žličice odmah ispod rebara. Bol se pogoršava kada je želudac prazan, a smanjuje na pun želudac ili nakon uzimanja antacida i lijekova koji neutralizuju želučanu kiselinu. Ostali simptomi su gubitak apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina, povraćanje i žgaravica.
Liječenje

S obzirom da se Helicobacter pylori liječi antibioticima, sprovođenje terapije mora biti pod strogom kontrolom ljekara. Postoje različite kombinacije lijekova, a najčešće sadrže dva antibiotika i lijek koji smanjuje lučenje želučane kiseline, tzv. trojna terapija u trajanju od 10 do 14 dana nakon čega se još četiri nedjelje nastavi uzimanje lijeka koji smanjuje lučenje želučane kiseline u jednom dnevno:
– pantoprazol
– amoksicilin
– metronidazol
ili:
– pantoprazol
– amoksicilin
– klaritromicin

Postoje i razne druge kombinacije lijekova za liječenje infekcije Helicobacter pylori, ali bi trebale biti preporučene od strane gastroenterologa. Ono što bih htio posebno istaći jeste da se kod ponovnog liječenja ne koristi ista terapija koja je već uzimana. Veliki broj pacijenata radi nepravilnu kontrolu liječenja i govori: ponovo imam “onu” bakteriju u želucu i nepotrebno uzima terapiju. A u slučaju da se nakon liječenja adekvatnom kontrolnom dijagnostičkom procedurom utvrdi da nije došlo do izliječenja uzima se druga terapija za liječenje. U tom slučaju posjetite nadležnog gastroenterologa.

Autor: Dr. Goran Predojević, specijalista interne medicine, subspecijalista gastroenterologije, OB Prijedor