Ispovijest fotografa koji je pratio Arkanovce tokom rata u Bijeljini

Blood and Honey

Bilo je to krvavo proljeće 1992. Tek nekoliko mjeseci ranije Vukovar je pao nakon krvavih borbi za svaku kuću.

Bilo je već mnogo zločina nad civilnim stanovništvom, poslije su neki počinitelji i osuđeni, ali u to vrijeme još je postojala nada da je Vukovar izolirani incident i da će neko, bilo to famozna međunarodna zajednica, bilo JNA, bilo ko, uspjeti organizirati mirovne pregovore kako bi se zaustavilo daljnje krvoproliće.

S druge strane granice tadašnji prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović , govorio je: “Možda je bilo izoliranih incidenata, ali oružani sukob ovdje neće izbiti”. Jedan od rijetkih koji su imali osjećaj da će se nasilje iz Hrvatske preliti u susjedstvo bio je Ron Haviv , tad mladić u dvadesetima. Kao nadobudni fotograf čuo je za raspad tamo neke Jugoslavije i odlučio otići na teren.

“Počeo sam pratiti raspad Jugoslavije još u vrijeme kratkog sukoba u Sloveniji . Zatim sam proveo jako puno vremena na terenu tokom rata u Hrvatskoj . Bio sam jedan od rijetkih novinara u Vukovaru kad je pao u ruke srpskim snagama. Bilo je očito, barem meni, da će se nasilni raspad nastaviti s BiH. Imao sam svaku namjeru priču popratiti do kraja”, rekao je ovaj ugledni i svjetski priznati fotograf u razgovoru za Express.

Na pitanje je li imao pojma da će svjedočiti i ovjekovječiti neke od najgorih strahota u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, on iskreno odgovara: “Nisam imao pojma šta će se specifično događati, ali ubrzo je, preko Slovenije do Hrvatske i dalje, postalo jasno što bi se moglo dogoditi i, nažalost, takve strahote su se stvarno i dogodile.”

Prije odlaska na teren u Jugoslaviju, znao je samo da su tamo bile održane Olimpijske igre i neki princ je ubijen, što je dovelo do početka Prvog svjetskog rata.

Znao je i da je to jedna od posljednjih država koja je proživljavala temeljite političke promjene.

“Imao sam osjećaj da tamošnja retorika ima neke zloćudne nacionalističke prizvuke”, ispričao je.

Fotografije Rona Haviva, posebno serija fotografija iz Bijeljine , obišle su svijet. Zloglasni ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan tad mu je dopustio da prati njegove Tigrove, a Haviv je imao tu sreću u nesreći da je popratio prve masakre nad civilima u Bosni i Hercegovini.

Objektiv Rona Haviva zabilježio je ubojstvo Ajše Šabanović , žene u bijelom džemperu, koju su svi zvali Tifa.

“Njih dvoje su izveli pred kapiju i pobili ih, zatim i Tifu. Vidjela sam Tifu, koja je još bila živa. Još mi je pred očima njen pleteni džemper”, ispričala je svojevremeno Dženita Mulabdić za bosanske medije.

Ona je bila jedna od rijetkih preživjelih civila u Bijeljini.

Dženita je bila trudna u to vrijeme i pretpostavlja da je samo zbog toga izbjegla sudbinu svojih komšija.

“Nakon što su mene trudnu pustili, ubili su Redžepova i Tifina sina Adu, mog supruga Muhameda te dvojicu Albanaca “, prisjetila se Dženita mučnih događaja iz proljeća 1992. godine.

U knjizi “Majstori mraka” Jusufa Trbića Haviv je ispričao kako je on vidio ubistva civila u Bijeljini.

“Pozirali su [arkanovci] u džamiji, s muslimanskom zastavom, i pokazivali tri prsta. U isto vrijeme čuo sam neko komešanje u jednoj prostoriji u džamiji. Ušao sam i vidio da su od jednog čovjeka, civila, tražili ličnu kartu da se identificira. Pokazujući njegovu ličnu, rekli su da je pogledam jer je on fundamentalist s Kosova .

Poslije nekoliko minuta čuo sam vrištanje vani i izašao sam iz džamije.