Život i zdravlje

Kako danas izgleda beba kojoj je cijela ruka stala u tatinu burmu

26/08/2015

Mollie je rođena 13 sedmica prije termina i bila je toliko sićušna da je cijela ruka mogla da joj stane u tatinu burmu. Imala je svega 500 grama i doktori su bili gotovo ubijeđeni da neće živjeti duže od tri sedmice. Međutim, ovaj mali borac je uspio da prevaziđe sve poteškoće i sada, 17 sedmica kasnije, konačno izlazi iz bolnice u naručju svojih roditelja.

mollie1

Stephanie Perrin je bila u 27. sedmici trudnoće kada su joj ljekari rekli da njena nerođena kćerka Mollie ima poremećaj posteljice i da će morati odmah da je porode carskim rezom. Stephanie i njen suprug Jamie su bili skrhani bolom kada su im ljekari saopštili da je beba nedovoljno razvijena u ovom trenutku i da vjerovatno neće preživjeti duže od tri sedmice.

Doktori su im rekli da, zbog problema sa posteljicom, beba ne raste odgovarajućom brzinom unutar materice. Zbog toga je Stephanie stalno morala da ide na kontrole, kako bi ljekari provjerili da li je beba još uvijek živa.

“To je bilo užasno teško. Svakog jutra smo se budili i nismo znali da li je naša beba još uvijek živa! Onda su pristali da prime Stephanie u bolnicu gdje je konstantno bila pod prismotrom ljekara, pa smo mogli uvijek da tražimo ultrazvuk kako bi provjerili da li je sa bebom sve u redu”, priča Jamie.

Iako su se trudili da održe trudnoću što duže, kako bi Mollie imala što bolje izglede da preživi, Stephanie se ipak porodila u 27. sedmici. Minijaturna beba od svega pola kilograma djelovala je tako nemoćno da su ljekari bili gotovo sigurni da neće preživjeti.

Ali sada, 17 sedmica kasnije, Mollie ima tri kilograma, izgleda kao i svaka druga zdrava beba i uspjela je da, uprkos svim izgledima, preživi. Njeni roditelji su presrećni što sada konačno mogu da je drže u rukama.

mollie2

“Kada su nam ljekari rekli da će beba poživjeti svega tri sedmice, oboje smo se slomili. Bilo je užasno, ali svi su bili divni prema nama i sada smo postali kao porodica. Sada je konačno došao momenat da je odvedemo kući, i osjećaj je fantastičan. Ne mogu da vjerujem da je ovaj trenutak konačno došao – presrećan je Jamie, koji konačno drži svoju kćerkicu u naručju.

A Mollie? Pa ona, kao pravi mali borac, ne skida osmijeh sa lica i samo gleda u svoje roditelje.