Lukomir i bjelašnički vrhovi daleko od “svijeta” i koronavirusa

Boravak u planini, na čistom zraku, pješačenje i ‘isključenje’ iz gradske svakodnevice najbolji su recept za tjelesno i mentalno opuštanje, posebno ovih dana dok se širi panika zbog koronavirusa, smatra Ejub Fako, zaljubljenik u planine koji je jučer posjetio Lukomir, bjelašničko selo koje je kako kaže daleko od ‘svijeta’ i koronavirusa.

Na 1.495 metara nadmorske visine zaključane kuće i snijegom blokirana cesta su slika Lukomira koji će uskoro sa povratkom njegovih stanovnika oživjeti, kaže Fako za Fenu, uz opasku kako na bjelašničkim vrhovima nema virusa i da ‘zdravlje’ i imunitet treba tražiti u prirodi, odnosno na planinama.

Praksa je članova Kluba sankaša iz Sarajeva da tokom zime povremeno obiđu udaljena planinska sela u kojim žive stare osobe i povratnici kako bi im pomogli. Čine to kad im treba dostaviti hranu, lijekove i druge potrepštine, a do teško prohodnih sela stižu terenskim vozilima, motornim sankama ili na skijama.

-Lukomir je bez stanovnika tokom zime, ali je praksa da se povremeno obiđu kuće i vidi da nije bilo nekih oštećenja zbog mraza, snijega i vjetra, pojašnjava Fako.

Tokom ove kao i prethodnih sedam zima, svih 22 kuće u Lukomiru su zaključane. Zbog snježne blokade i neprohodnog puta, stanovnici Lukomira napuštaju selo krajem jeseni i do kasnog proljeća borave u Tarčinu, Hadžićima, Vlakovu i drugim naseljima u okolini Sarajeva.

Jedino naseljeno mjesto na nadmorskoj visini iznad 1.300 metara, povratkom svojih stanovnika i ljubitelja prirode ponovo će, tokom proljeća i ljeta, oživjeti. Ljeti u lukomirskim torovima u 15 domaćinstava ima oko 3.000 ovaca, u štalama je desetak krava.

Na fotografijama koje je jučer snimio Ejup Fako i ustupio Feni za objavu zimska slika Lukomira kazuje kako su bjelašnički vrhovi i to selo daleko od ‘svijeta’ i koronavirusa.