Naučnici objasnili zašto inteligentni ljudi imaju manje prijatelja

Nema sumnje da svi trebamo prijatelje i da komunikacija s njima ima svojih prednosti. Ali pitanje na koje su naučnici odlučili potražiti odgovor je trebamo li doista tu komunikaciju da bismo živjeli sretno i zadovoljno?

Istraživanje je uključivalo čak 15.000 ljudi starih između 18 i 28 godina koji žive u područjima različite gustoće naseljenosti i koji komuniciraju s prijateljima različitim intenzitetom. Dobiveni rezultati objavljeni su u Britanskom časopisu za psihologiju.

Tri osnovna zaključka istraživanja

Nakon analize dobivenih rezultata, evolucijski psiholozi Satoshi Kanazava iz Škole za ekonomiju u Londonu, i Norman Lee sa Sveučilišta za management u Singapuru, došli su do nekoliko zaključaka.

– Ljudi koji žive u napućenijim područjima, osjećaju se manje sretno.

– Osjećamo se sretnim ako održavamo konstantnu komunikaciju s ljudima s kojima dijelimo slične stavove. Što više bliskih razgovora imamo, to smo sretniji.

– Ljudi više inteligencije su uglavnom iznimka od tog pravila. Što je inteligencija neke osobe viša, to manje komunikacije s drugima treba. Vrlo inteligentni ljudi zapravo su manje sretni ako su društveno preaktivni.

Ljudi više inteligencije imaju manje prijatelja

Mozak jako inteligentnih ljudi radi na poseban način, a ta se razlika očituje i u načinu na koji se odnose prema komunikaciji. Zbog toga se ljudi više inteligencije često ponašaju kao da su u svom svijetu. Za njih je društvena aktivnost zapravo više nužno zlo nego neko zadovoljstvo. Većina genijalaca zapravo su samotnjaci i relativno malo ljudi ih prihvaća i razumije.

Vrlo inteligentni ljudi češće radije se bave stvarima koje su im važne nego komunikacijom

Carol Graham, naučnica sa Instituta Brookings koja se u karijeri mnogo bavila pitanjima sreće, smatra da inteligentni ljudi koriste većinu svojeg vremena kako bi postigli dugoročne ciljeve. Oni pronalaze sreću u aktivnostima koje vode nekom rezultatu.

Vrhunske naučnike ili književnike komunikacija s drugima ometa u njihovom radu i ima negativan učinak na njihov osjećaj sreće jer narušava njihovu unutarnju harmoniju.

Razlozi leže u davnoj prošlosti

U naučnim krugovima postoji ideja koja se naziva ‘teorija sreće u savani’ koja kaže da čovjek nije samo skup gena, već i sveukupne memorije svojih predaka. Stil života drevnih lovaca još uvijek utječe na naše ponašanje danas, a pogotovo na naš osjećaj sreće.

Naime, danas se osjećamo sretnima u potpuno istim situacijama i okolnostima kao i naši preci otprije hiljadu godina.

Zajednice naših predaka iz afričkih savana nisu brojale više od 150 ljudi. Živjelo se u, prema našim današnjim standardima, u malim selima gdje je gustoća naseljenosti bila jedna osoba na kvadratni kilometar. Da bi opstali, morali su se držati zajedno.

Danas živimo u eri tehnologije i okruženi smo velikim brojem ljudi. Međutim, i dalje na nas utječe ondašnji život. Na neki način, kao da su nam tijela u jednom, a umovi u drugom vremenu: tijela su u megalopolisu s više miliona ljudi, a umovi u afričkim savanama. Tako je barem za većinu nas. Ne za sve, naravno.

Viša inteligencija omugućava ljudima da prihvate sve uslove

Ljudi s visokim IQ-em, za razliku od onih s prosječnim, uspjeli su prevladati taj jaz između sjećanja na prošlosti i sadašnjosti. Općenito, oni se bolje prilagođavaju pa lakše žive po svojim vlastitim pravilima i nemaju potrebu slijediti tuđa. Njihova im inteligencija daje slobodu da ne ovise o drugim ljudima i da funkcioniraju neovisno.