Život i zdravlje

Braco Babić

Sjećanje na planinare stradale pri usponu u zimskim uvjetima na vrh Bjelašnice

05/12/2020

Grupa od jedanaest planinara iz Zemuna, Beograda i Sarajeva uputila se 29. novembra 1962. godine na Bjelašnicu

Na planini Bjelašnici kod Sarajeva prije pedeset osam godina dogodila se jedna od najtežih tragedija u istoriji planinarstva Jugoslavije i Bosne i Hercegovine.

Kako je planinarski i turistički vodič Braco Babić napisao na svom blogu, prilikom pohoda na vrh Bjelašnice, u snježnoj oluji 2. decembra 1962. godine smrtno je stradalo sedam planinara Slobodan Vujinac (18), Anđelko Pešić (15), Nikola Kožuh (17), Aleksandar Krnješevac (16) svi članovi PD ‘Naša krila’ Zemun, Zoran Ivanišin (20) član PD ‘Partizan’ Beograd, Zoran Tvorić (16) član PD ‘Željezničar’ Sarajevo i Siniša Tvorić (18) član PD ‘Bjelašnica’ Sarajevo. Od jedanaest članova toga pohoda samo su četvorica preživjela tu nesreću – Miodrag Prvanović (31), Vojislav Matić (21), Branko Matić (16) i Rifat Hasečić (16), svi iz Zemuna.

Grupa od jedanaest planinara iz Zemuna, Beograda i Sarajeva uputila se 29. novembra 1962. godine na Bjelašnicu. Njihov cilj bio je uspon u zimskim uvjetima na najviši vrh Bjelašnice – Opservatorija (2.067 m/nv).

Smjestili su se u planinarski dom na Mrtvanjskim Stanarima (1585 m/nv), u kojem su noćili. Sutradan 30. decembra odustali su, zbog loših vremenskih uvjeta, od planiranog uspona i ostali još jednu noć u tom planinarskom domu. Odluku da ipak krenu na vrh donijeli su ujutru 1. decembra. Domaćin u tom domu i drugi planinari upozorili su ih da ne idu po lošem vremenu jer ne poznaju čudi Bjelašnice i planinarenje u takvim uvjetima, a nekoliko članova grupe nije imalo niti odgovarajuću zimsku opremu.

Već u podne kod planinarske kuće na Sitniku (1.735 m/nv) kuda vodi staza na vrh Bjelašnice došlo je do pogoršanja vremena. Međutim mladići su nastavili s usponom, vjerujući da će im stupovi zimske markacije pomoći da sigurno dođu na vrh Bjelašnice. Vrijeme se sve više pogoršavalo, navukla se gusta magla zbog koje su pod vršnim grebenom izgubili orijentaciju.

Po dolasku na prostor najvišeg vrha Bjelašnice, gdje su bili smješteni objekti meteorološke stanice i radiotelevizijskog repetitora, lutali su u magli. Kako nisu uspjeli naći jedan od tih objekta sklonili su se u usjek pod samim vrhom planine. Hladnu noć na otvorenom teško su podnijeli i bili su na granici izdržljivosti.

Drugog decembra kolona se razbila na dva dijela, uslijed loših vremenskih uvjeta, psihičke i tjelesne iscrpljenosti. Čelo kolone od četiri mladića uspjelo je da se probije prema selu Milišići i spasi se. Ostali su, izgubivši vezu, pojedinačno nastojali probiti se do vrha i tako smrtno stradali u krugu od 150 do 300 metara udaljenosti od meteorološke opservatorije i rtv objekta.

Akcija potrage za nastradalim planinarima započela je 3. decembra i trajala do 9. decembra. Ekipu od 30 spasavalaca činili su članovi gorskih službi spasavanja, pripadnici narodne milicije i mještani iz zabjelašničkih sela. Po dubokom snijegu, hladnoći i jakom vjetru uspjeli su pronaći tijela sedmorice nastradalih planinara i spustiti ih s vrha u dolinu i dalje su kamionom prevezeni u Sarajevo.

Bjelašnička tragedija ostat će zapamćena kao jedna od najvećih, ali i najtežih akcija gorskih službi spasavanja. Takvu surovu i okrutnu Bjelašnicu nisu zapamtili ni najstariji gorštaci zabjelašničkih sela.

U dvobroju (siječanj-veljača) časopisa ‘Naše planine’ 1963. godine objavljen je članak o bjelašničkoj tragediji, koji je napisao sarajevski planinar i gorski spasavalac Uzeir Beširović Bešo. U tom članku Bešo je opisao svoje učešće u akciji potrage za nastradalim planinarima na Bjelašnici.

Planinarski i turistički vodič Braco Babić piše na svom blogu i to da je mnogo godina kasnije od planinara Drage Bozje čuo i njegovu priču o toj tragediji koja se u svemu podudara sa pričom u Bešinom članku.

– Naime i Drago je tada kao gorski spasavalac učestvovao i pritom bio jedan od organizatora akcije potrage za nastradalim planinarima na Bjelašnici. Osim Beše i Drage u akciji potrage tad su učestvovali i sarajevski gorski spasavaoci Franjo Zrinušić, Danilo Pavičević, Pašaga Grbo, Semo Tabaković – piše Babić.

Na vrhu Bjelašnice podignuto je spomen obilježje (sedmostrani obelisk) planinarima nastradalim u snježnoj oluji 2. decembra 1962. godine, a njima u čast održava se i memorijalni pohod. Ove godine održan je 32. Memorijalni uspon na Bjelašnicu, a realiziran je uz odgovarajuće mjere
predostrožnosti u skladu s epidemiološkom situacijom. Organizator pohoda bio je PD ‘Železničar ‘ iz Beograda uz saradnju vodiča i pripadnika GSS iz HPD ‘Bjelašnica 1923’ Sarajevo.

Komentari

Autor: Fena

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.