Notice: Trying to get property 'display_name' of non-object in /srv/storage/fokus.ba/wp-content/plugins/wordpress-seo-premium/frontend/schema/class-schema-person.php on line 152
Život i zdravlje

Stručnjaci o razvoju djeteta: Kada su djeca mirna mozak se ne razvija

01/06/2015

Dan djeteta koji se u mnogim zemljama svijeta obilježava 1. juna za djecu nekih zemalja znači borbu za hranu i vodu i borbu protiv nasilja, a za djecu nesukobljenih zemalja znači borbu za neka od osnovnih dječjih prava poput prava na zdrav rani predškolski razvoj, pravo na razgovor i na igru.

Stručnjaci smatraju da su u predškolskom dobu, kada se dešava intenzivan period razvoja mozga i neurološkog sazrijevanja, odgoj i učenje veoma bitni za cjelokupan budući razvoj djeteta.

aa_picture_20150601_5505325_web

Dženeta Camović,

Utrka u odgoju i razvoju napola je istrčana prije nego što dijete krene u školu, u razgovoru sa AA priča Dženeta Camović, stručnjak za pedagogiju i predškolski odgoj djece.

Camović smatra da način na koji se roditelji bave svojom djecem i na koji podržavaju i potiču njihova interesovanja, te način na koji se svakodnevne prilike za učenje mogu pronaći u svakodnevnom okruženju djeteta itekako utječu na dalji dječji razvoj i učenje.

“Mozak dvogodišnjaka, trogodišnjaka dvostruko je aktivniji od mozga odrasle osobe. Tu spomenemo analogiju gradnje kuće. Kada počinjemo praviti kuću prvo postavljamo temelje, određujemo raspored prostorija, postavljamo instalacije. Analogno tom procesu kada je u pitanju razvoj mozga jeste da se u ranom periodu do šeste godine formiraju temelji moždane arhitekture”, kaže pedagog i majka dvoje djece.

Najkonkretnije što roditelj može uraditi u toj dobi za svoje dijete je da u njemu razvije ljubav prema učenju. Djeca se u predškolskom periodu trebaju “zaljubiti” u proces učenja jer ih to očekuje u budućnosti. Učenje ne treba biti muka već razonoda i zabava, mišljenje je pedagoga i psihologa.

“Jako je važno da roditelji puno čitaju djeci, odgovaraju na njihova pitanja, igraju se s njima i stvore prilike da se djeca igraju sa drugom djecom”, kaže Camović, naglašavajući akcenat verbalne komunikacije u vremenu kada se djeci nameću razni mediji koji ometaju zdrav razvoj.

“Danas je moguće imati dijete i ne razgovarati s njim zato što imamo jako puno medija kojima su djeca okružena. Ono što se zamjera televizoru pred kojim djeca provode puno vremena je što su pred njim pasivna. Samo kad pogledate njihove snene, zamislene oči, taj zakočeni pogled… Kada su djeca mirna mozak se ne razvija”, objašnjava Camović.

aa_picture_20150601_5505326_web

Ono što je djeci potrebno su veliki tereni i igrališta gdje bi mogla razvijati kontrolu svoga tijela i motoričke sposobnosti jer su one stimulacija za mozak, od ravnoteže, koordinacije, preciznosti i snage do izdržljivosti.

“Na igralištima kojih je danas jako malo, ili su ona pokvarena, nedostaju tobogani i ljuljačke, a tu bi djeca mogla dobiti kinestetičku stimulaciju”, kaže Camović i dodaje da je osim toga djeci potrebna igra nestruktuiranim materijalima.

To su igre koje potiču senzo-motorički razvoj ruke koji je povezan sa razvojem mozga. Stimulacija prstića zapravo je stimulacija govornih centara u mozgu, objašnjava Camović, dodajući da je to moguće postići rastresitim materijalima – pijeskom, zemljom, žitaricama, brašnom, palentom ili nečim drugim što je dostupno u kućnom okruženju.

Također je važna igra klasičnim jednostavnim igračkama.

“To su igre drvenim kockicama, klasičnim starim igračkama koje su najjednostavnije. One su najbolje za djecu. Igra lego kockicama, slagalicama u okviru kojih djeca imaju prostora za kreativnost”, dodaje Camović i poredi situaciju u kojoj dijete drži drvene kockice ili “joystick” u ruci.

“Kada drži ‘joystick’ ili mobitel u ruci aktivni su samo neki prstići. Važno je da budu aktivni svi prstići jer je to stimulativno za mozak. Kada su im glava i tijelo mirni onda se i mozak sporije razvija. Što više postavljati djecu u situacije da budu aktivna, da istražuju pokret na raznorazne načine, da budu aktivni sudionici, a ne pasivni posmatrači kao što se dešava kada su ispred televizora”, rekla je Camović.

Camović zaključuje da bi djeca trebala izaći iz zatvorenih prostora i svakodnevno provoditi barem sat vremena u igri vani te vrijeme provedeno pred televizorom ili kompjuterom u ranom razvoju svesti na najmanju moguću mjeru. Uz to, smatra da je važno osluškivati njihove osjećaje i mnogo razgovarati.

aa_picture_20150601_5505324_web

“Kakav odnos imaju sa djecom roditelji mogu čitati iz njihovih pogleda. Da li mogu iščitati strah, sreću, anksioznost, govori o tome kakav odnos roditelji kreiraju sa djecom. Što više provoditi vrijeme kvalitetno sa djecom, što više verbalne komunikacije, što više pozitivne klime, pozitivnih emocija najbolje je što možemo pružiti njihovom ranom rastu i razvoju. Ljubav i jezik dvije su najjednostavnije stvari koje su potrebne”, pojašnjava Camović.

Međunarodni dan za zaštitu djece koji se u mnogim zemljama obilježava kao Dan djeteta obilježava se 1. juna od 1950. godine odlukom na kongresu Ženske međunarodne demokratske federacije održanom u Moskvi.

Iako su Ujedinjene nacije za Međunarodni dan djeteta 1954. godine odredile 20. novembar, 1. juni se i dalje obilježava u mnogim zemljama svijeta u znak sjećanja na juni 1942. godine kada su nacistički vojnici ubili više od 140 mještana češkog sela Lidice i poslali svu preostalu djecu i žene u koncentracione logore u Poljskoj.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.