Rješavanje krize

Svjetski dan voda: Svaka treća osoba na planeti bez sigurne vode

voda unsplash

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda UN-a posebno je relevantna, jer naglašava potrebu za ubrzanjem promjena i poduzimanjem hrabrih akcija za rješavanje krize vode i kanalizacije

Svjetski dan voda UN-a je godišnji događaj koji se obilježava 22. marta kako bi se skrenula pažnja na važnost očuvanja vode i promovisale prakse održivog upravljanja vodama.

Tema Svjetskog dana voda UN-a 2023. je “Ubrzavanjem promjena za rješavanje krize vode i sanitacije”, koja naglašava hitnu potrebu rješavanja globalne krize vode i sanitacije i poduzimanja odlučnih mjera za postizanje cilja održivog razvoja SDG 6 do 2030. godine, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Globalna kriza sa vodom je značajan izazov koji pogađa milione ljudi širom svijeta, posebno u zemljama u razvoju. Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 2,2 milijarde ljudi nema pristup sigurnoj tj. zdravstveno ispravnoj vodi za piće, dok 4,2 milijarde ljudi nema pristup adekvatnim sanitarnim objektima. Zdravstveno neispravna voda i neadekvatni sanitarni uslovi glavni su uzroci bolesti i smrti, a također doprinose siromaštvu, nejednakosti i degradaciji životne sredine.

Program SDG 6 (strateški ciljevi razvoja), koji ima za cilj osigurati univerzalni pristup vodi i sanitaciji za sve do 2030. godine, ključan je za rješavanje globalne krize vode i sanitacije. Međutim, napredak ka postizanju ovog cilja je spor i neujednačen. Prema UN-u, više od polovine svjetske populacije još uvijek nema pristup osnovnim sanitarnim objektima, a gotovo svaka treća osoba nema pristup sigurnoj vodi za piće.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda UN-a posebno je relevantna, jer naglašava potrebu za ubrzanjem promjena i poduzimanjem hrabrih akcija za rješavanje krize vode i kanalizacije. Da bismo postigli SDG 6 do 2030. godine, moramo ubrzati napredak, povećati investicije i mobilizirati resurse za podršku održivim rješenjima za vodu i kanalizaciju. Za to su potrebni zajednički napori vlada, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i pojedinaca, tvrde stručnjaci.

Kako bi se ubrzale promjene i riješila kriza vode i sanitacije, ključno je ulagati u održivu infrastrukturu za vodu i sanitaciju. Ovo uključuje poboljšanje sistema vodosnabdijevanja, izgradnju sanitarnih objekata i promovisanje higijene i promjene ponašanja. Održiva infrastruktura ne samo da poboljšava pristup vodi i sanitarnim uslugama, već i doprinosi ekonomskom rastu i održivosti životne sredine.

Ulaganje u održivu infrastrukturu zahtijeva značajna sredstva i podršku. Nedostatak finansiranja za postizanje SDG 6 procjenjuje se na oko 114 milijardi dolara godišnje, a mobilizacija resursa za podršku održivim rješenjima za vodu i sanitaciju je ključna za ubrzanje napretka. Ovo uključuje povećanje javnog finansiranja inicijativa za vodu i kanalizaciju, jačanje investicija privatnog sektora i poboljšanje efikasnosti i efektivnosti finansiranja pomoći i razvoja.

Osim finansiranja, ubrzanje promjena zahtijeva kolektivne napore svih učesnika. Vlade igraju ključnu ulogu u postavljanju politika i propisa koji promovišu održiva rješenja za vodu i sanitaciju, dok organizacije civilnog društva i privatni sektor mogu doprinijeti inovativnim rješenjima i novim tehnologijama.

Pojedinci također mogu igrati ulogu u promoviranju promjene ponašanja i zalaganju za održivi razvoj. Postizanje SDG 6, koji ima za cilj da osigura univerzalni pristup vodi i sanitaciji za sve, do 2030. godine je ključno za poboljšanje života miliona ljudi i unapređenje održivog razvoja.

Zagađenje mikroplastikom je rastući ekološki problem koji se sve više prepoznaje kao dio globalne krize vodosnabdijevanja, navode iz Instituta. Mikroplastika su sitne plastične čestice koje su manje od pet milimetara u dužinu, a nastaju kada se veći plastični predmeti razgrađuju ili raspadaju na manje komade. Mikroplastika je sveprisutna u okolini, a nalazi se u okeanima, jezerima, rijekama, pa čak i u zraku. Oni mogu ući u vodoopskrbu kroz različite izvore, uključujući otjecanje sa deponija i poljoprivrednih polja, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, pa čak i iz proizvoda za ličnu njegu poput kozmetike i odjeće.

Nakon što mikroplastika uđe u vodosnabdijevanje, može imati značajan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Vodeni organizmi mogu progutati mikroplastiku, što može dovesti do toksičnih učinaka, pa čak i smrti. Kada ljudi konzumiraju ribu ili školjke koje su progutale mikroplastiku, te se čestice mogu akumulirati u našim tijelima, potencijalno dovesti do zdravstvenih problema poput upale, oksidativnog stresa i raka. Mikroplastika također može utjecati na okoliš na druge načine. Oni mogu poremetiti lanac ishrane, promijeniti vodene ekosisteme, pa čak i doprinijeti širenju invazivnih vrsta. Osim toga, mikroplastika može doprinijeti nestašici vode i krizi vodosnabdijevanja tako što začepljuje sisteme za filtriranje vode i smanjuje efikasnost postrojenja za prečišćavanje vode.

Za rješavanje problema zagađenja mikroplastikom u vodosnabdijevanju, ključno je implementirati različite strategije. Jedna strategija je smanjenje upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu, kao što su plastične vrećice, slamke i boce za vodu, koje mogu doprinijeti zagađenju mikroplastikom. Druga strategija je poboljšanje sistema za tretman otpadnih voda kako bi se uhvatila i uklonila mikroplastika iz otpadnih voda prije nego što se ispusti u okoliš.

Pored ovih strategija, neophodno je i podizanje svijesti javnosti o problemu zagađenja mikroplastikom u vodosnabdijevanju. To može uključivati obrazovne kampanje koje imaju za cilj promicanje promjene ponašanja, kao što je ohrabrivanje ljudi da pravilno odlažu plastični otpad i biraju ekološki prihvatljive proizvode, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u povodu Svjetskog dana voda.