Taj Mahal svaki dan mijenja boju: Je li pred raspadom

Mramorno bijela palača na južnoj obali rijeke Yamuna u indijskom gradu Agri, u posljednjih je 350 godina odolio mnogim napadima, pljačkama, zanemarivanjima, ali je uspio preživjeti do današnjih dana, pa ga godišnje obiđe i do 8.000.000 turista, piše The Economist.

No i sad mu prijeti jednako velika opasnost, ali ovaj put zbog zagađenja vode i onečišćenja zraka.

Gradnju ove palače naručio je car Mughal Shah Jahan, a podignuta je da bi u nju mogao smjestiti grob svoje najdraže supruge Mumtaz Mahal.

U to vrijeme imao je biserno bijelu boju, no u međuvremenu to se promijenilo.

Danas on po sebi ima različite nijanse žute, smeđe-crne i zelene.

Vrhovni sud Indije, koji je prethodno donio odluku o vlasniku Taj Mahala, kao i o tome ko se može tamo moliti, sada je ucijenio vladu indijske države Uttar Pradesh da “ili zatvori ili ga sruši ili neka ga… obnovi”.

Dva mjeseca prije ove odluke zatražili su od vlasti neka potraže pomoć u zaustavljanju ‘zabrinjavajućih promjena boja’ Taj Mahala. Što se zapravo događa s građevinom koja je proglašena svjetskim čudom?

Prvi znakovi nevolja pojavili su se 1938. kad je indijska vlada uspostavila odbor za rješavanje problema postupnog zatamnjenja spomenika. Krivilo se industrijsko onečišćenje koje se, protokom vremena, pogoršavalo.

Agra je inače osmi najzagađeniji grad na planeti, prema evidenciji Svjetske zdravstvene organizacije. Smog je ostavljao čestice ugljika na mramoru, od kojeg su nastajali sivkasti prljavi tragovi, a smeđi ugljik koji bi ostavljao narančasto-žute nijanse.

Također i krematorij koji u neposrednoj blizini Taj Mahala postoji već 200 godina i koji za spaljivanje koristi drvo, izbacuje dim, a u blizini je i rafinerija nafte koja izbacuje velike količine sumpornog dioksida koji dodatno nagriza ovu jedinstvenu građevinu.

Tokom godina vlasti su zatvorile stotine tvornica iz čijih dimnjaka je izlazio ugljeni dim, a lokalna je vlast zabranila i spaljivanje stajskog gnojiva.
Prije 22 godine sud je naložio stvaranje zone zagađenja oko Taj Mahala na radijus od 50 km, pa u tom krugu nema tvornica. Također, zabranjen je promet automobilima na benzinski pogon unutar 500 metara od spomenika, ali problem ostaje obližnja rijeka Yamuna.

Njene vode, koje je nekad opisivao prvi mogulski car Babur kao “bolju od nektara”, danas je zapravo veliki odvodni kanal. Milioni galona netretiranih otpadnih voda svakodnevno se bacaju u rijeku, a situaciju pogoršava i prisutnost mušice Goeldichironomus, koja živi u stajaćoj vodi.
Navečer, privučeni svjetlom s Taj Mahala rojevi ovih insekata slijeću na zidove i ostavljaju za sobom crni izmet od ostataka klorofila koje konzumiraju u rijeci bogatoj algama.

Godinama su zidove i pročelje Taj Mahala ispirale obilne monsunske kiše, no u novije doba zagađenje je toliko jako da ni to više nije dovoljno da bi se ovaj spomenik očuvao od prljavštine.

Uz sve ove nevolje, vrijeme i atmosferske prilike načele su samu građevinu. Godine 2015., na glavnom ulazu u Taj, srušio se metar široki luster, a već su i na pročelju vidljive rupe.

Novi komadi mramornih pločica kojima se pokušala popraviti šteta, nezgrapno strše bojom i oblikom u odnosu na originalni kamen. Vlasti u Uttar Pradeshu stoga su odlučile osnovati odbor za zaštitu spomenika.

Neke od neposrednijih mjera koje bi mogli poduzeti su dodatno zatvaranje tvornica, poticajima za vozila na biogoriva, čišćenje rijeke i gradnja brane za reguliranje protoka vode.

“Sve će to biti najhitnije provedeno. Dragulj muslimanske umjetnosti u Indiji, kako ga zove UNESCO, treba hitnu njegu”, izjavio je indijski ministar prometa Nitin Gadkari, prenosi Express.hr.