Teorija koja objašnjava zašto ljudi hoće djecu

Magazin “Slate” objavio je vrlo zanimljiv tekst koji pokušava da objasni zbog čega su ljudi spremni da beskrajno žrtvuju svoje vrijeme i novac na odgajanje malog bića koje kaki u gaće. I imaju zanimljivu teoriju.

Zanimljiva studija napravila je tektonski poremećaj na internetu – ona tvrdi da dobijanje djeteta ne čini roditelje sretnijim, nego ih, ako pratite njihov život iz minuta u minut, čini nesretnijim. Zašto bi onda, za ime svijeta, ljudi pravili djecu? I to više od jednog. Nekada mnogo više od jednog.

Autor članka Šantar Vadantam ima zanimljivu teoriju.

“Roditelji provode besane noći kukajući jedni drugima o teškoćama roditeljstva. A onda studija pokaže podatke o djeci i procentu nesreće koju unose u život i roditelji se pobune. Niko ne poriče da je roditeljstvo stresno, ali ljudi često tvrde da je to najbolja stvar koja im se u životu desila. Ljudi bez djece takvu reakciju roditelja objašnjavaju kao pravdanje – ako si napravio dijete i shvatio da je to katastrofa, nećeš to da priznaš i pravićeš se da si sretan, ali to nema logike. Zašto bi onda iko pravio drugo duhete? Jedna stvar je da tvrdiš da te otekli prst ne boli, sasvim druga da njim ponovo šutneš stolicu. Mherenje sreće, tj. nesreće roditelja dolazi zato što su naučnici mherili koliko su roditelji sretni u određenim vremenskim intervalima. I to izgleda otprilike ovako:

7.15: Max je prosuo vodu preko mog kompjutera. Bože!

7.30: Rachel je udarila Max. Max je Rachel povukao za kosu. Trebaju mi sedativi.

7.45: Krenuo sam da odbacio Rachel do autobuske stanice, Max se ukakio. Jurio sam do kuće da ga presvučem i propustio autobus. Treba mi piće.

8.00: Igla na mjeraču za gorivo pokazuje “prazno”, ali ja moram Rachel da odvezem na autobus. Auto je stao na sred raskrsnice. Svi me psuju. Shvatam da sam u žurbi da presvučem sina zaboravio mobilni. Udaram glavom u volan.

I tako dalje.

Zašto bi onda iko želio djecu? Zato što je roditeljstvo serija velike sreće i velikog stresa, ali i ogromnog zadovoljstva, a za to postoji riječ. Za ljude koji traže rijetke trenutke sreće, po cijenu davanja velikih para, a pri tome trpe profesionalni život i veze. Zovemo ih – zavisnici.

Djeca roditeljima daju naboj energije sa kojim mogu da se mjere samo narkotici, a nepredvidljivost tih trenutaka je bitan faktor u zavisnosti. Svi smo vidjeli one tužne ljude koji sjede za aparatima u kockarnici i ubacuju novčić za novčićem nadajući se da će dobiti i nagradu. Nada da će biti nagrađeni, a ne sama nagrada ih vuku dalje.

Mislim da i oksitocin, hormon ljubavi i sreće djeluje na nas na isti način. Neočekivani izlivi ljubavi koje nam djeca priređuju bude hemikalije u mozgu koje roditelje tjeraju da se muče svakodnevno kako bi osjetili te trenutke raja.

Ne znam da li postoji neko naučno objašnjenje koje bi podržalo moju teoriju, ali mi se čini da se savršeno uklapa sa mehanizmima roditeljstva. Tako da – nasmiješite se sljedećem narkomanu kojeg vidite, jer mi roditelji smo možda narkomani. I ponosni smo na to”, napisao je ponosni tata.

Šta mislite, da li je u pravu?