Goranci kod Mostara

Terapijsko jahanje u oazi mira okruženoj netaknutom prirodom

23521_terapijsko_jahanje (1) (1)

Konji su tu sa svojim trodimenzionalnim pokretom jako dobri terapeuti, osjete sve, i postižu jako dobar učinak kod tih osoba što nam i daje neku motivaciju da budemo još bolji

Konjički klub Mostar koji se nalazi u Gorancima kod Mostara trenutno broji devetnaest konja, a nudi mnogobrojne usluge, među kojima i terapijsko jahanje za koje vlada veliko zanimanje i koje postiže jako dobar učinak.

Klub je osnovan 2009. godine i po riječima instruktorice jahanja Jelene Ćorić, predstavlja pravu oazu mira okruženu netaknutom prirodom.

– Naš klub je jedna oaza mira okružena ne samo konjima, nego i drugim domaćim životinjama. Bavimo se, između ostalog, školom jahanja, terapijskim jahanjem, zatim organiziramo terenska jahanja kroz prirodu, rođendane i druge dječje zabave, iznajmljujemo konje za snimanja i slikanja raznih svečanosti, kao što su vjenčanja, maturalne zabave, rođendani i slično, a imamo i pansion za konje – kazala je Ćorić.

Posebno zanimanje izaziva terapijsko jahanje kojim se, prema mnogim pokazateljima, postižu jako dobri rezultati.

– Terapijsko jahanje namijenjeno je odraslima i djeci s poteškoćama u razvoju, s psihičkim i emocionalnim problemima, s motoričkim poteškoćama. Konji su tu sa svojim trodimenzionalnim pokretom jako dobri terapeuti, osjete sve, i postižu jako dobar učinak kod tih osoba što nam i daje neku motivaciju da budemo još bolji. Ta terapija pomoću konja služi da bi popravili kvalitetu života tih ljudi – pojašnjava Ćorić.

Po njenim riječima, terapijsko jahanje radi poseban tim ljudi, ali i konja.

– Konj mora biti dobro pripremljen za takav rad, a tu su uključeni i instruktori terapijskog jahanja, volonteri koji su tu da pripomognu šta god treba da se osoba koja je na konju osjeća stabilno i sigurno. Nažalost, u današnje vrijeme sve je više slučajeva što Down sindroma, što autizma, što osoba koje imaju neke urođene probleme, koje su rođene s nekim oštećenjima i slično – ističe Ćorić.

Kako dodaje, najveći problem je to što roditelji moraju sve sami finansirati i što nema nekog sluha da se na neki način pomogne tim ljudima.

– Trudimo se koliko god možemo da im barem na neki način olakšamo jer moraju sve samostalno finansirati – kaže instruktorica.

Naglašava i kako ljudi u zadnje vrijeme pokazuju sve veću zainteresiranost za aktivnosti konjičkog kluba.

– U zadnje vrijeme ljudi su jako aktivni, posebno nakon dešavanja s koronavirusom i svi su se uželjeli prirode i svježeg zraka. Što se tiče polaznika, većinom prevladavaju djevojčice, iako ima i dječaka i uglavnom je riječ o višim razredima osnovnih škola i srednjoškolcima. Donja dobna granica za školu jahanja je sedam godina, dok za rekreativne aktivnosti nema ni gornje ni donje dobne granice – pojasnila je.

Onima koji se još uvijek dvoume da li da posjete konjički klub ili ne, poručila je da dođu te da se zajedno oslobode straha.

– Ovo je jedno divno iskustvo, divan osjećaj povezanosti s prirodom i životinjama. To je stvarno jedna divna avantura i doza adrenalina. Svi oni koji dođu sigurno se neće pokajati što su iskusili nešto novo – poručila je instruktorica Ćorić.