Život čovjeka koji 15 godina živi u grobnici dobija filmski obrat

Život Bratislava Stojkovića (44), čovjeka koji više od 15 godina spava u grobnici pored tri limena sanduka na napuštenom starom groblju u Nišu, mogao bi da se promijeni iz korijena. Jer, nagrađivani dokumentarni film inspirisan njegovim životom “U kući sa mrtvima” pogledao je i Podgoričanin Suad Ćelić, koji već decenijama živi i radi u SAD. I čim je odgledao film, odlučio je da pomogne Bratislavu, pišu Večernje novosti.

Tako je Stojković, poslije deceniju i po beskućničkog staža, na putu da dobije dokumente, pokrene ostavinski postupak i popravi kuću koja je oštećena u požaru u kojem je nastradao njegov otac i gdje je izgorjelo sve što je imao.

Bratislav se nikada nikome nije žalio, ali je zahvaljujući svom “stanovanju” u grobnici u jednom trenutku bio prava “medijska zvijezda”.
Tada su Saša Đorđević, Jasmina Ranđelović, Bojan Ranđelović, Miodrag Stanković, Jelena Đukić Pejić i Gradimir Nikolić odlučili da odu korak dalje i snime dokumentarac o njemu. Dvije godine kasnije uslijedio je obrt, koji ne bi ostavio ravnodušnim ni holivudske filmadžije.

– Suad Ćelić je poslao novac da mu se kupi garderoba, uplaćena su mu dva obroka dnevno u ekspres-restoranu, a u toku je sređivanje lične dokumentacije, jer Bratislav nema ni ličnu kartu. Kad to završimo, moći će da se prijavi za socijalnu pomoć i narodnu kuhinju. Angažovali smo advokatsku kancelariju koja će mu pomoći u obezbjeđivanju dokumentacije kako bi pokreneo ostavinski postupak – ne krije radost Gradimir Nikolić, producent filma, i dodaje da su priželjkivali da se pojavi neko poput Suada.

Bratislav je prihvatio pomoć sa drugog kontinenta jer ne pamti kada je imao redovne obroke i čistu garderobu. Iako živi na sumornom mjestu, na groblju na kome se od 1960. godine niko ne sahranjuje, Bratislav je pitom i vedar čovek.

– Život je čudan i ja sam navikao na to – kaže Bratislav. – Još čudnije je kada poslije toliko godina obučete novu i čistu odjeću. Brzo sam zaboravio i na ukus hrane iz kontejnera koju sam godinama jeo. Skoro da sam se pomirio da ću okončati život među ovim limenim sanducima i kostima, kad se pojavilo svjetlo u mom životnom tunelu.

Stojković priznaje da se bez pomoći filmadžija i Suada ne bi nikada snašao. Veli da nije lijen i da bi se prihvatio posla, jer je nekada bio cijenjen moler, i da sanja da opet radi taj posao i popravi uništeni dom.