Život Marijana Beneša je film “Rocky” odmotan unazad (VIDEO)

Ima nečeg bizarnog u pisanju pa i u čitanju tuđih biografija. Biografija Marijana Beneša je film “Rocky” odmotan unazad: duga strmoglava nizbrdica koja je uslijedila poslije bržeg i kraćeg vrhunca karijere. Boks je sam po sebi filmičan sport, a bokseri sigurno najkarizmatičniji sportisti.

Sjetite se filma “Kraljevi ringa” koji obrađuje samo dio karijere Muhameda Alija. Ili filma “Snatch” britanskog režisera Guya Ritchieja, sa fascinantnim dijelovima koji opisuju ilegalni boks i atmosferu oko njega u londonskim zabitima.

Marijan Beneš čeka na ekranizaciju svog života, to je sigurno. Rođen u građanskoj porodici, najranije djetinjstvo provodi u vježbanju flaute i klavira. Ali njegov temperament je učinio da potraži nešto drugačiju zabavu. Bio je to boks, piše u Leksikonu YU mitologije.

Godine 1961, kada je imao samo devet godina, ulazi u ring i bori se protiv osamnaestogodišnjaka. Pobjeđuje.

Slavu doživljava u bokserskom klubu Slavija iz Banja Luke. Njegova karijera u tom periodu zna samo za uspjeh. Bio je četvorostruki prvak Jugoslavije, trostruki prvak Balkana i dvostruki prvak Evrope. Početak njegovog sportskog kraja bio je meč protiv Portorikanca Toresa 1979. godine, u Zenici. U jednom trenutku u toku meča, Tores je gurnuo palac rukavice Benešu u oko. Posle tog meča imao je tri operacije oka, a ljekari su mu rekli da mora da se oprosti od ringa.


Beneš je bio fajter. Neki bokserski stručnjaci su mu prebacivali da boksuje za publiku. I da mu je stil rizičan. Godine 1983., u Štutgartu, Beneš boksuje protiv Belgijanca Morisa Pafija. Povreda se obnavlja i ljekari su morali da mu izvade oko. Za utjehu, Beneš je ipak bio čovjek koji je zaradio ogroman novac — preko šest miliona maraka. Bio je vlasnik prvog BMW-a u Banjoj Luci, a posedovao je i tri kafića kao i dvije kuće. Sa početkom rata u Bosni, počinje da se ubrzava Benešova životna tragedija. Njegov drugi brak se raspada, a on kao izbjeglica odlazi u Hrvatsku. Sa sobom je ponio tri torbe sa peharima, odjeću i dvjesta maraka.

Došavši u Medulin, shvatio je da je prevaren. Za svoje dvije kuće u Banja Luci dobio je dvije neuporedivo lošije u Medulinu. Njih je potom prodao, kako bi kupio stan u Zagrebu. Bez ikakvih prihoda, ponudio se čak i da čisti kancelarije sportskih udruženja. Poslije tužne zagrebačke epizode, vratio se krajem devedesetih u Banja Luku, gdje je ostao do kraja života.

Ako ste ikada gledali mečeve Marijana Beneša, onda ste sigurno zapazili upečatljivu djevojku plave kose koja ga je bodrila tokom borbi. Posle meča bi obavezno ulazila u ring.

Bila je to Marijanova sestra, Ljiljana, jedina osoba koja je ostala uz Beneša do kraja.

Marijan Beneš dobija ulicu u Banjoj Luci

PODIJELI